Dijeceza Mezija (lat. Dioecesis Moesiarum, grč. Διοίκησις Μοισιών) bila je upravna oblast, odnosno dijeceza (lat. dioecesis) u poznom Rimskom carstvu. Osnovana je oko 293. godine, za vreme vladavine cara Dioklecijana, kao jedna od dvanaest prvobitnih dijeceza. Obuhvatala je sledeće provincije: Krit, Ahaja, Tesalija, Stari Epir, Novi Epir, Makedonija, Dakija Aurelijana, Mezija Prima, Dardanija i Prevalitana. Na čelu uprave nalazio se carski namesnik sa titulom "vikar" (lat. vicarius), a glavni grad dijeceze bio je Solun. Naknadno je podeljena na dve posebne dijeceze, koje su dobile i nova imena: Dijeceza Dakija (severni deo) i Dijeceza Makedonija (južni deo). U nauci postoje nedoumice oko tačnog vremena podele. Pojedini istraživači smatraju da je ta reforma izvršena već za vreme vladavine cara Konstantina I, nakon 324. godine, dok se drugi opredeljuju za sredinu 4. veka, odnosno za početak vladavine cara Valensa, pošto je podela izvorno posvedočena tek oko 370. godine, što znači da je bila izvršena ranije.[1][2]

Dijeceza Mezija
Dioecesis Moesiarum
oko 293. godine—sredina 4. veka

Dijeceza Mezija i ostale dijeceze
Rimskog carstva oko 300. godine
Glavni gradSolun
Regijajugoistočna Evropa
ZemljaRimsko carstvo
Događaji
Statusbivša pokrajina
Istorija 
• Uspostavljeno
oko 293. godine
• Ukinuto
sredina 4. veka

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Mirković 1981, str. 89-105.
  2. ^ Kostić 1996, str. 77-93.

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi