Dnevnik (novine)

српски дневни лист

Dnevnik je srpski dnevni list sa sedištem u Novom Sadu. Najstarija je novinsko-izdavačka i štamparska kuća u Vojvodini. Okosnicu ovog preduzeća čini informativno-politički dnevni list Dnevnik. Od sličnih listova, od Dnevnika je starija samo beogradska Politika.

Dnevnik
Naslovna strana za 29. decembar 2024.
Tipdnevne novine
IzdavačDnevnik Vojvodina pres
Glavni urednikNada Vujović
Osnivanje15. novembar 1942.; pre 82 godine (1942-11-15)
Jeziksrpski
SedišteBulevar Mihajla Pupina 6, Novi Sad, Srbija
ISSN0350-7556
Veb-sajtwww.dnevnik.rs

Istorija

uredi
 
Izdanja Dnevnika iz 2000. Deo kolekcije Adligata

List je pokrenut ilegalno od strane vojvođanskih antifašista, za vreme mađarske okupacije 15. novembra 1942. godine, a prvobitno ime mu je bilo „Slobodna Vojvodina“. Štampan je u ilegalnoj podzemnoj štampariji na tadašnjoj periferiji Novog Sada, kod Almaškog groblja. List je bio političkog karaktera i predstavljao je glasilo Pokrajinskog narodnooslobodilačkog odbora Vojvodine. Prvi urednik lista bio je narodni heroj Svetozar Marković Toza, a pored Markovića, tekstove su napisali i Branko Bajić i Nikola Petrović. List je štampan na geštetneru i ilegalnim kanalima rasturen po Bačkoj.

Kad je kurir koji je iznosio novine iz baze bio uhapšen, odao je adresu štamparije i četiri dana posle izlaska prvog broja, 19. novembra, mađarska policija je zajedno sa žandarmima opkolila kuću i otkrila bazu izgrađenu ispod dvorišne terase. Urednik lista, Svetozar Marković, je uhapšen i izveden pred vojni sud, gde je osuđen na smrt. Obešen je u kasarni u Futoškoj ulici 9. februara 1943.

Preživeli Nikola Petrović je, zajedno sa Gezom Tikvickim, organizovao novu bazu u Starom Vrbasu, tako da naredni brojevi lista izlaze ovde, a potom u Paragama u porodičnoj kući Ise Sremca čija su žena Roksa i sin Miloš odevedeni tokom racije u zloglasni logor Dahau gde im se gubi trag. Kad je rukovodstvo NOP-a u Bačkoj uspostavilo stalnu vezu sa centrom pokreta u Sremu, „Slobodna Vojvodina“ je premeštena u Surduk. Uređivanje lista povereno je Jovanu Popoviću, tadašnjem sekretaru Pokrajinskog NO odbora. List je štampan u Surduku od novembra 1943. do septembra 1944, a preko „partizanske pošte“ distribuiran je po celoj Vojvodini.

Kad je rukovodstvo NOP-a iz Srema prešlo u oslobođeni Petrovgrad (današnji Zrenjanin) i „Slobodna Vojvodina“ je oktobra 1944. premeštena u ovaj grad na Begeju, a 19. novembra vraćena je u Novi Sad. Ovde je izlazila kao dnevni list na srpskom i mađarskom jeziku. Mađarska verzija lista nosila je naziv „Szabad Vajdaság“, a kasnije je preimenovana u „Magyar Szó“ („Mađarska reč“). Verzija lista na srpskom jeziku izlazila je pod imenom „Slobodna Vojvodina“ sve do kraja 1952. godine, a od 1. januara 1953. izlazi pod imenom „Dnevnik“.

Razvojni put čitave kuće Dnevnik i ekspanzija vezuju se za godine reformi i stabilizacije ustavnog i političkog položaja Autonomne Pokrajine Vojvodine. Do 2003. Dnevnik je bio javno glasilo u vlasništvu Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine. Tada većinski vlasnik lista Dnevnik postaje nemačka medijska kompanija VAC (nem. WAZ, skraćeno od Westdeutsche Allgemeine Zeitung) 55%, a manjinski – 45% Dnevnik holding, odnosno AP Vojvodina koja ima 52% udela u Holdingu. Zajedničko preduzeće dobija naziv „Dnevnik Vojvodina pres“.

Izdanja

uredi

Galerija

uredi

Vidi još

uredi

Literatura

uredi
  • Dr Dušan Popov, Slobodna Vojvodina, Enciklopedija Novog Sada, sveska 25, Novi Sad, 2005.
  • Dr Dušan Popov, Dnevnik, Enciklopedija Novog Sada, sveska 7, Novi Sad, 1996.
  • Dr Dejan Pralica, Analiza medijskog diskursa vojvođanske dnevne štampa o aktuelnim temama iz zemalja regiona, u: Zbornik Mesto i značaj medijskoih studija za međunarodnu saradnju, Novi Sad, Filozofski fakultet, 2011, str. 48.

Spoljašnje veze

uredi