Dobrun
Dobrun je mjesna zajednica u opštini Višegrad, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina. Dijelom svoje bogate istorije Dobrun je bio i utvrđeni grad, a kasnije i opština.
Dobrun | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Bosna i Hercegovina |
Entitet | Republika Srpska |
Opština | Višegrad |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 43° 46′ S; 19° 23′ I / 43.76° S; 19.38° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 73240 |
Pozivni broj | 058 |
Geografija uredi
Stari Dobrun je podeljen na: Donji Dobrun, Gornji Dobrun i Dobrunsku Rijeku, dok Mjesnu zajednicu Dobrun pored pomenutih čine i naselja: Bijela, Tasići, Stolac, Veletovo, Čengići, Bosanska Jagodina, Smriječje, Žagre, Zlatnik, Turjak, Zanožje, Bogilice, Jablanica, Granje, Velje Polje, Nebogovine, Bjeljajci i Poljanice.
Mjesna zajednica Dobrun se prostire na 85,64 km² i graniči se na istoku sa Opštinom Užice, a na sjeveroistoku sa Opštinom Bajina Bašta, odnosno Republikom Srbijom. Sa južne strane graniči se sa Opštinom Rudo, a sa ostalih dijelova graniči se sa selima koja pripadaju mjesnim zajednicama Prelovo, Vardište, Drinsko i Višegrad-centar.[1]
Istorija uredi
Grad Dobrun je najpoznatiji srednjovekovni grad u ovoj oblasti, a bio je poznat još u 15. veku. Grad se nalazi na putu Višegrad-Užice, na oko 12 kilometara od Višegrada. On se sastojao od tvrđave sa župskim dvorom i tri kule-stražarnice. Prema narodnom predanju grad je sagrađen oko 1440. godine, a podigla ga je „prokleta Jerina“, žena Đurđa Brankovića. Ipak za ove tvrdnje na postoje pouzdani istorijski dokazi. U toku srednjeg vijeka oko grada je postojalo naselje u kome su boravili dubrovački trgovci.
Postoji još jedno narodno predanje o postanku grada koje je zabeležio sveštenik Aleksa Đurović 1887. godine. U njemu se pominje kako je grad podigao Đurađ Smederevac posle Bitke na Kosovom polju. Turski sultan Selim odlučio je da osvoji grad i doveo je brojnu vojsku iz Sandžaka. Vojska je opkolila grad, ali nije uspela da ga osvoji, jer je on bio podignut u stenama. Grad je po predanju osvojen tako što je manastirski kmet Jovan Kalauz izdao grad. On je rekao da će iz grada izaći svatovi i otići po devojku u okolinu Prijepolja. Sultan je napao svatove i posle toga se turska vojska uputila prema gradu prerušena u svatove. Svi iz grada su izašli da dočekaju „svatove “ tako da su ih Turci lako pobili i zauzeli grad. Kada su ga zauzeli opačkali su ga i razorili do temelja, a varoš spalili. U tom napadu je stradao i Manastir Uspenja Presvete Bogorodice u Dobrunu. Od nekadašnjeg grada Dobruna danas postoje samo ruševine i grobovi oko njegovih utvrđenja.[2]
Stara crkva je restaurirana 1939.[3]
Stanovništvo uredi
Demografija[4] | ||
---|---|---|
Godina | Stanovnika | |
1948. | 2.708 | |
1953. | 6.510 | |
1961. | 621 | |
1971. | 652 | |
1981. | 562 |
Galerija uredi
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Live, Nacional (2023-06-18). „Manastir Dobrun - Očaravajuća priroda, bogata istorija i hram koji čuva Karađorđe”. Nacional.live (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2024-01-21.
- ^ „Oslobođenje - Tragom legende o Dobrunu kod Višegrada: Umjesto svatova u tvrđavu dođoše vojnici na konjima”. www.oslobodjenje.ba (na jeziku: bošnjački). 2018-02-20. Pristupljeno 2024-01-21.
- ^ "Vreme", 9. dec. 1939
- ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.