Dogodine u Jerusalimu

Јеврејска молитва

Dogodine u Jerusalimu ili Sljedeće godine u Jerusalimu (hebr. לשנה הבאה בירושלים) fraza je koja se često pjeva na kraju Seder Pashe[1][2] ili na kraju Neila službe tokom Jom kipura.[3][4] Upotrebu pjesme tokom Pashe je po prvi put zabilježio Isak Tirnau u 15. vijeku u svojoj knjizi u kojoj je prikupio minhage raznih aškenaskih skupina.[5][6]

Hagada Josifa Budka sa natpisom Dogodine u Jerusalimu na hebrejskom jeziku

Dogodine u Jerusalimu pokreće zajedničku temu u jevrejskoj kulturi o želji za povratkom u obnovljeni Jerusalim, a komentatori sugerišu da fraza služi kao podsjetnik isustva života u prognanstvu.[7][8]

Pozadina uredi

Jevreji koji žive u dijaspori se mole sa frazom „Dogodine u Jerusalimu” svake godine na kraju Pashe i Jom kipura. Nakon uništenja Jevrejskog hrama, nada da će vidjeti obnovljeni hram postala je središna komponenta jevrejske vjerske svijesti i najčešći način religioznih Jevreja da izraze nadu za buduće spasenje.[9] Inverzija fraze (בירושלים לשנה הבאה) vidi se u poemu A'amir Mistatter Josifa ibn Abitura iz 10. vijeka,[10] koja je pronađena u Kairskoj genizi, a pojavljuje se u mnogim aškenaskim Mahzorima kao molitva za Šabat prije Pashe.[11] Poema Yedidekha me-Emesh Isaka ibn Gijata sadrži frazu u svom uobičajenom obliku (לשנה הבאה בירושלים).[12] Isak Tirnau je bio prvi koji je zapisao recitaciju fraze tokom Pashe.[5][6] Fraza nije pronađena u djelima kao što su Tanak, Talmud ili bilo koja hagada iz Rišonim razdoblja, kao što su Raši ili Rabejnu Tam.[13]

Talmud je pun izjava o afirmaciji vrhovnog vjerskog statusa Svete zemlje, obaveza Jevreja koji tamo žive i uvjerenja u krajnji zajednički povratak jevrejskog naroda.[14]

Jevrejska vjerovanja iskazuju to da iako je Jerusalimski hram uništen dva puta, on će biti ponovo izgrađen treći put, što će biti uvod u Mesijsku eru i okupljanje prognanika. Neki jevrejski rituali izražuju želju da budu svjedoci tih događaja, formulisano u frazi Dogodine u Jerusalimu.[1][2][15] Npr. Seder Pasha se zaključuje sa Dogodine u Jerusalimu, a peta i posljednja molitva Jom kipura, Neila, završava se sa duvanjem šofre i recitacijom Dogodine u Jerusalimu.[4] U Izraelu, Jevreji često dodaju još jednu riječ frazi, Dogodine u obnovljenom Jerusalimu.[7]

Simbolizam uredi

Ros je ukaza da recitovanje Dogodine u Jerusalimu služi kao podsjetnik ličnog iskustva prognanstva da „da moramo da se pomirimo da bismo zaista bili u Jerusalimu, gradu čije ime nagovještava mir (šalom) i potpunost (šalejm)”.[7] Berg ukazuje da recitacija Dogodine u Jerusalimu „ujedinjuje Jevreje kao narod”, jer podsjeća na zajedničko iskustvo življenja u izgnanstvu,[8] dok si neki naučnici primjetili da je svrha recitovanja Dogodine u Jerusalimu na kraju Neila molitve tokom Jom kipura je da izrazi „naša duboka osjećanja koja žude za ponovnim ujedinjenjem sa Šhinom u Jerušalajimu”.[3] Dosik takođe ukazuje da je Dogodine u Jerusalimu i molitva „za kraj izgnanstva i povratak u zemlju Izrailja” kao i „molitva za krajnje iskupljenje, za mir i savršenstvo za cio svijet”.[16]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Cohn-Sherbok & Cohn-Sherbok 2012, str. 36.
  2. ^ a b Spero 2006, str. 157.
  3. ^ a b Glenn 2011, str. 315.
  4. ^ a b Latner 1986, str. 102.
  5. ^ a b Guggenheimer 1998, str. 379.
  6. ^ a b Tabory 2008, str. 60.
  7. ^ a b v Koppelman Ross 2000, str. 30.
  8. ^ a b Berg 2012, str. 11.
  9. ^ Hoppe 2000, str. 1-3.
  10. ^ Maḥzôr mik-kol haš-šānā: minhag Polin (na jeziku: iw). Bonn. 1826. Pristupljeno 13. 10. 2018. 
  11. ^ „תקצירים באנגלית / ENGLISH ABSTRACTS”. Tarbiz / תרביץ. עא (א/ב): V—XIII. 2001. Pristupljeno 13. 10. 2018. 
  12. ^ אליצור, שולמית; Elizur, Shulamit (2001). „Between Joseph and Joseph: The Author of an Early Yotser / בין יוסף ליוסף: לזהות מחברו של יוצר קדום”. Tarbiz / תרביץ. עא (א/ב): 67—86. Pristupljeno 13. 10. 2018. 
  13. ^ Levine 2014, str. 3.
  14. ^ Medoff & Waxman 2013, str. 24.
  15. ^ Rubinstein 1986, str. 7.
  16. ^ Dosick 1995, str. 137.

Literatura uredi