Doktor Strejndžlav

Doktor Strejndžlav ili: Kako sam naučio da ne brinem i zavoleo bombu (engl. Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb) američka je crna komedija u režiji Stenlija Kjubrika. Scenario se zasniva na motivima romana Crvena uzbuna.[3] Film satirizuje period Hladnog rata i prati američkog generala koji želi da upotrebi nuklearno oružje protiv Sovjetskog Saveza, dok grupa visokih zvaničnika pokušava da ga zaustavi iz konferencijske sale. U glavnim ulogama su Piter Selers, Džordž Si Skot, Sterling Hejden i Slim Pikens. Produkcija filma je rađena u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Dr Strejndžlav
Filmski poster
RežijaStenli Kjubrik
ScenarioStenli Kjubrik
Piter Džordž
Teri Sautern
ProducentStenli Kjubrik
Viktor Lindon
Glavne ulogePiter Selers
Džordž Si Skot
MuzikaLori Džonson
Producentska
kuća
Columbia Pictures
Godina1964.
Trajanje94 minuta[1]
Jezikengleski
Budžet1,8 miliona dolara[2]
Zarada9,4 miliona dolara (Severna Amerika)[2]
IMDb veza

Ovaj film se smatra jednom od najboljih komedija, kao i jednim od najboljih filmova ikada snimljenih. 1998. godine, Američki filmski institut ga je smestio na 26. mesto na listi najboljih američkih filmova (u izdanju ove liste iz 2007, film je pomeren na 39. mesto), a 2000. godine, smešten je na treće mesto najsmešnijih američkih filmova. Kongresna biblioteka je 1989. godine izabrala film za Nacionalni registar filmova, kao „kulturno, istorijski i estetski značajan”.[4][5]

Radnja uredi

 Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Brigadni general Američkog ratnog vazduhoplovstva, Džek D. Riper, je komandant vazduhoplovne baze Barpelson, u kojoj se nalazi 843. bombaško krilo Strateške vazduhoplovne komande (SAC), koje uključuje bombardere B-52 naoružane hidrogenskim bombama. 843. krilo trenutno leti u vazdušnoj uzbuni, dva sata od svojih ciljeva unutar Sovjetskog Saveza.

General Riper naređuje svom izvršnom oficiru, kapetanu grupe, Lajonelu Mandraku, iz Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva Velike Britanije, da upozori bazu i izda „Krilni napad, Plan R” patrolnim vazduhoplovima, od kojih jednim zapoveda major T. Dž. „King” Kong. Svi avioni započinju vazdušni napad na SSSR i nameštaju svoje radio stanice tako da omogućuju komunikaciju samo putem svojih diskriminatora CRM 114, koji su dizajnirani tako da prihvataju samo komunikaciju kojom je prethodio tajni troslovni kod, poznat samo generalu Riperu. Mandrak otkriva da Pentagon nije izdao ratno naređenje i pokušava da spreči Ripera koji ih obojicu zaključava u svojoj kancelariji. Riper govori Mandraku da veruje da Sovjeti koriste fluoridizaciju američkih zaliha vode, kako bi zagadili „dragocene telesne tečnosti” Amerikanaca. Mandrak shvata da je Riper poludeo.

U ratnoj sobi u Pentagonu, general Bak Turgidson obaveštava predsednika Merkina Maflija i ostale oficire o tome kako Plan R omogućava višem oficiru da pokrene napad na Sovjete ako su svi nadređeni ubijeni u prvom udaru na Sjedinjene Države. Turgidson izveštava da njegovi ljudi isprobavaju sve moguće troslovne CRM šifre kako bi izdali naredbu o odstupanju, ali to bi moglo da potraje dva dana, dok bi avioni trebalo da stignu do svojih ciljeva za nekoliko sati. Mafli naređuje američkoj vojsci da napadne bazu i uhapsi generala Ripera. Turgidson tada pokušava da ubedi Maflija da pusti da se napad nastavi, ali Mafli odbija da bude stranka u prvom nuklearnom napadu. Umesto toga, on dovodi sovjetskog ambasadora Alekseja de Sadeskog u Ratnu sobu kako bi telefonirao sa sovjetskim premijerom, Dimitrijem Kisovim. Mafli upozorava premijera na predstojeći napad i nudi otkrivanje položaja bombardera i meta, kako bi Sovjeti mogli da se zaštite.

Posle žestoke rasprave na ruskom jeziku sa premijerom, ambasador obaveštava predsednika Maflija da je Sovjetski Savez stvorio mašinu sudnjeg dana, koja se sastoji od mnogih zakopanih bombi obloženih „kobalt-torijumom G” povezanim sa računarskom mrežom koja bi ih automatski detonirala, ako bi bilo koji nuklearni napad pogodio ovu državu. U roku od dva meseca nakon detonacije, kobalt-torijum G bi prekrio planetu radioaktivnim „pokrovom sudnjeg dana”, brišući sav ljudski i životinjski život i čineći površinu Zemlje nenaseljivom. Uređaj se ne može deaktivirati, jer je programiran da eksplodira ako bi se napravio neki takav pokušaj. Kada je predsednikov naučni savetnik u invalidskim kolicima, bivši nacista dr Strejndžlav, istakao da bi takva mašina sudnjeg dana bila samo efikasna zastrašujuća sila ako bi svi znali za nju, de Sadeski je odgovorio da je sovjetski premijer planirao da otkrije njeno postojanje svetu sledeće nedelje.

U međuvremenu, trupe američke vojske stižu u Barpelson, a general Riper puca i ubija se. Mandrak identifikuje Riperov CRM kod iz njegovog podsetnika na stolu („OPE”, varijanta od Mir na Zemlji i Čistoća suštine) i taj kod prenosi Pentagonu. Koristeći kod za opoziv, SAC uspešno opoziva sve bombardere, osim onog čija je radio oprema uništena. Sovjeti pokušavaju da ga pronađu, ali njegov zapovednik, major Kong, svojim smanjenjem goriva promenio je kurs ka bližem, rezervnom cilju. Kako se avion približava novom cilju, posada ne može da otvori oštećena vrata ležišta bombe. Kong ulazi u prostor za bombu i popravlja pokvareno električno ožičenje dok sedi na hidrogenskoj bombi, nakon čega se vrata otvaraju i bomba je bačena. Dok Kong sedi na njoj, bomba pada i detonira se iznad sovjetskog raketnog položaja.

Nazad u ratnoj sobi, dr Strejndžlav preporučuje predsedniku da okupi nekoliko stotina hiljada ljudi koji bi živeli u dubokim podzemnim rudnicima do kojih radijacija neće prodirati. Predlaže odnos 10 žena prema jednom muškarcu, za program uzgoja ljudi koji će ponovo naseljavati Zemlju nakon što zračenje utihne. Turgidson, zabrinut da će Sovjeti učiniti isto, upozorava na „razliku u broju rudnika”, dok Aleksej tajno fotografiše ratnu sobu. Dr Strejndžlav izjavljuje da ima plan, ali onda ustaje iz svojih invalidskih kolica i govori: „Moj fireru, mogu da hodam!”, dok se aktivira mašina sudnjeg dana. Film se završava montažom mnogih nuklearnih eksplozija, praćena verzijom pesme iz Drugog svetskog rata, We'll Meet Again, koju peva Vera Lin.

Uloge uredi

Glumac Uloga
Piter Selers kapetan grupe Lajonel Mandrejk / predsednik Merkin Mafli / dr Strejndžlav
Džordž Si Skot general Bak Turdžidson
Sterling Hejden brigadni general Džek D. Riper
Kinan Vin pukovnik Bat Guano
Slim Pikens major T. Dž. „King” Kong
Piter Bul Aleksej de Sadeski
Džejms Erl Džouns poručnik Lotar Zog
Trejsi Rid gospođica Skot
Šejn Rimer kapetan Ejs Ovens

Nagrade uredi

Nagrada Kategorija Dobitnik Rezultat
Oskar[6] Oskar za najbolji film Stenli Kjubrik Nominacija
Oskar za najboljeg režisera Nominacija
Oskar za najbolji adaptirani scenario Stenli Kjubrik, Piter Džordž, Teri Sautern Nominacija
Oskar za najboljeg glavnog glumca Piter Selers Nominacija
BAFTA BAFTA za najbolji film Osvojeno
BAFTA za najbolji britanski film Osvojeno
BAFTA za najbolji britanski scenario Stenli Kjubrik, Piter Džordž, Teri Sautern Nominacija
BAFTA za najboljeg glumca u glavnoj ulozi Piter Selers Nominacija
BAFTA za najboljeg glumca u glavnoj ulozi Sterling Hajden Nominacija
BAFTA za najbolju scenografiju Ken Adam Osvojeno
UN nagrada Glavna nagrada Osvojeno
Hugo nagrada Najbolja dramska prezentacija Osvojeno
Belijska asocijacija filmskih kritičara Grand pri Osvojeno

Dr Strejndžlav se našao na 32. mestu na spisku 50 najboljih filmova na TV-u (i videu) portala TV Vodič.[7]

Reference uredi

  1. ^ „Dr. Strangelove”. British Board of Film Classification. Pristupljeno 6. 7. 2013. 
  2. ^ a b „Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb (1964)”. Box Office Mojo. Pristupljeno 13. 11. 2014. 
  3. ^ „Red Alert by Peter Bryant”. www.reformation.org. Arhivirano iz originala 27. 11. 2019. g. Pristupljeno 11. 2. 2020. 
  4. ^ „Complete National Film Registry Listing | Film Registry | National Film Preservation Board | Programs at the Library of Congress | Library of Congress”. Library of Congress, Washington, D.C. 20540 USA. Pristupljeno 2020-06-08. 
  5. ^ „ENTERTAINMENT: Film Registry Picks First 25 Movies”. Los Angeles Times. Washington, D.C. 19. 9. 1989. Pristupljeno 22. 4. 2020. 
  6. ^ „The 37th Academy Awards (1965) Nominees and Winners”. Academy of Motion Picture Arts and Sciences. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  7. ^ „The 50 Greatest Movies on TV (and Video)”. TV Guide. 1998. 

Spoljašnje veze uredi