Dučina je naselje u Gradskoj opštini Sopot u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 729 stanovnika.

Dučina
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
Gradska opštinaSopot
Stanovništvo
 — 2011.Pad 729
Geografske karakteristike
Koordinate44° 29′ 11″ S; 20° 29′ 26″ I / 44.4865° S; 20.4905° I / 44.4865; 20.4905
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Dučina na karti Srbije
Dučina
Dučina
Dučina na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Istorija uredi

Dučina se nalazi jugozapadno od Sopota. Dučina je starije naselje. Po predanju selo je nekada bilo u Selištu, u izvorištu potoka Dučanica. Predanje veli da je u selu živeo neki vojvoda Duč, i da je on odveo na Kosovo osamdeset konjanika, od kojih se ni jedan nije vratio. Po pvome vojvodi je, vele, prozvan potok Dučanac, a po potoku selo se premestilo severnije, i danas uglavnom zauzima te iste položaje.

Prve pisane podatke imamo iz doba austrijske vladavine (1718-1739.g) na karti iz toga doba zabeleženo je ovo mesto pod imenom Tutcina. Od toga doba selo je sve više raslo pridolaskom novih doseljenika. Godine 1818. ulazilo je u sastav Katićeve knežine i imalo je 17, a 1822.g. 20 kuća.

Za najstarije porodice smatraju se: Milijanovići, Živanovići, Mišići i Ostojići. Milijanovići ne znaju otkuda su njihovi stari došli, ali znaju da su bežali „preko“ (Banat)a i da su neko vreme probavili u okolini Pančeva. Isti slučaj je i sa Živanovićima. Gaja, predak Ostojića, došao je iz Tule u doba oslobođenja Šumadije itd. (podaci krajem 1921. godine).[1][2]

Demografija uredi

U naselju Dučina živi 604 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,3 godina (43,8 kod muškaraca i 44,8 kod žena). U naselju ima 235 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,13.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.173
1953. 1.205
1961. 1.105
1971. 1.003
1981. 912
1991. 845 820
2002. 736 782
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
730 99,18%
Makedonci
  
4 0,54%
Crnogorci
  
1 0,13%
nepoznato
  
1 0,13%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26.dr. B. M. Drobnjaković Kosmaj ) i iz „Letopisa“ dučinske opštine Br. 9.
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura uredi

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze uredi