Dušan Mugoša Duć (Lješkopolje, kod Podgorice, 7. januar 1914Beograd, 8. avgust 1973), učesnik Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji i Narodnooslobodilačke borbe u Albaniji, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije, SR Srbije i SAP Kosova i narodni heroj Jugoslavije. Od 4. aprila 1960. do 18. juna 1963. godine obavljao je funkciju predsednika Narodne skupštine Autonomne Kosovsko-Metohijske Oblasti.

dušan mugoša
Dušan Mugoša Duć
Lični podaci
Datum rođenja(1914-01-07)7. januar 1914.
Mesto rođenjaLješkopolje, kod Podgorice, Kraljevina Crna Gora
Datum smrti8. avgust 1973.(1973-08-08) (59 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ od1934.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
NOB Albanije
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
NOV Albanije
Čingeneral-major u rezervi
U toku NOBpartijski rukovodilac
Prve albanske brigade
predsednik Skupštine AKMO
Period4. april 196018. jun 1963.
PrethodnikPavle Jovićević
NaslednikStanoje Akšić
Heroj
Narodni heroj od6. jula 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden narodnog oslobođenja
Orden zasluga za narod
Orden zasluga za narod
Orden bratstva i jedinsta Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Biografija uredi

Dušan Mugoša rođen je 7. januara 1914. godine u Lješkopolju kod Podgorice, u zemljoradničkoj porodici. Nižu gimnaziju završio je u Peći, a višu, koju je počeo u Prizrenu, morao je da napusti zbog svoje političke aktivnosti. Još tokom školovanja povezao se sa komunistima i naprednim omladincima.

Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1934. godine. Za člana Mesnog komiteta KPJ u Peći izabran je 1938. godine, a na Oblasnoj konferenciji 1940. godine izabran je za člana Okružnog komiteta KPJ za Kosovo i Metohiju. Zbog revolucionarnog rada bio je često hapšen i proganjan, a posle demonstracija u Peći maja 1940. godine, povukao se u ilegalnost.

Drugi svetski rat uredi

Odmah po izbijanju rata, aktivno je učestvovao u organizovanju ustanka na Kosovu i Metohiji. Na poziv sekretara Okružnog komiteta KPJ za Kosovo i Metohiju, Miladina Popovića, a po odluci Centralnog komiteta KPJ, krajem 1941. godine otišao je u Albaniju. Zajedno sa Miladinom Popovićem dao je značajan doprinos oslobodilačkoj i revoluconarnoj borbi albanskog naroda. Radio je na stvaranju organizacija Komunističke partije Albanije, organizacija Komunističke omladine Albanije, kao i na formiranju borbenih i diverzantskih grupa za borbu protiv fašističkih okupatora i njihovih saradnika.

U proleće 1942. godine, oslobodilački pokret u Albaniji je naglo rastao i postajao sve masovniji, tako da je postalo neophodno da se uspostavi neposredni kontakt sa CK KPJ i komandantom Josipom Brozom Titom. Trebalo je da Kominterna definitivno prizna KP Albanije. Takođe je trebalo dobiti potrebne savete i sugestije od CK KPJ. Zbog toga, 25. maja 1942. godine Dušan kreće iz Albanije u Jugoslaviju. Probijajući se preko neprohodnih terena Albanije i Jugoslavije, krijući se od neprijatelja sve dok u rejonu Igmana nije naišao na proletersku brigadu, iscrpljen od napora. Posle 82 dana upornog traženja, stigao je do Vrhovnog štaba i CK KPJ u zapadnoj Bosni.

Na oslobođenoj teritoriji je ostao mesec dana upoznajući se sa iskustvima Narodnooslobodilačkog pokreta, radom Partije i organa vlasti u novim uslovima, a potom se vratio u Albaniju sa pismom Kominterne i pismom Tita komunistima Albanije. Po povratku u Albaniju učestvovao je u pripremama za održavanje Prve zemaljske konferencije KP Albanije. Od aprila do avgusta 1943. godine radio je u južnoj Albaniji na formiranju partijskih organizacija, partizanskih odreda i Operativnog štaba Prve zone (Valona i Argirokastro). Partijski rukovodilac Prve albanske brigade postao je po njezinom formiranju sredinom avgusta 1943. godine.

Posle uspešno obavljenog zadatka, vratio se maja 1944. godine u Jugoslaviju, gde je preuzeo nove dužnosti. Učestvovao je u formiranju Prve, Treće, Četvrte i Pete kosovsko-metohijske brigade i Operativnog štaba za Kosovo i Metohiju, u kome je vršio dužnost pomoćnika političkog komesara.

Posleratna karijera uredi

Nakon oslobođenja Jugoslavije bio je na raznim partijskim i državnim funkcijama:

Umro je 8. avgusta 1973. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941., Ordena narodnog oslobođenja, albanskih odlikovanja Ordena spomenice i Ordena zastave, te ostalih visokih stranih i jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 6. jula 1953. godine.

Vidi još uredi

Literatura uredi