Dušan Mugoša
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Dušan Mugoša Duć (Lješkopolje, kod Podgorice, 7. januar 1914 — Beograd, 8. avgust 1973), učesnik Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji i Narodnooslobodilačke borbe u Albaniji, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije, SR Srbije i SAP Kosova i narodni heroj Jugoslavije. Od 4. aprila 1960. do 18. juna 1963. godine obavljao je funkciju predsednika Narodne skupštine Autonomne Kosovsko-Metohijske Oblasti.
dušan mugoša | ||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||
Datum rođenja | 7. januar 1914. | |||||||
Mesto rođenja | Lješkopolje, kod Podgorice, Kraljevina Crna Gora | |||||||
Datum smrti | 8. avgust 1973.59 god.) ( | |||||||
Mesto smrti | Beograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija | |||||||
Profesija | društveno-politički radnik | |||||||
Delovanje | ||||||||
Član KPJ od | 1934. | |||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba NOB Albanije | |||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije NOV Albanije | |||||||
Čin | general-major u rezervi | |||||||
U toku NOB | partijski rukovodilac Prve albanske brigade | |||||||
predsednik Skupštine AKMO | ||||||||
Period | 4. april 1960 — 18. jun 1963. | |||||||
Prethodnik | Pavle Jovićević | |||||||
Naslednik | Stanoje Akšić | |||||||
Heroj | ||||||||
Narodni heroj od | 6. jula 1953. | |||||||
Odlikovanja |
|
Biografija uredi
Dušan Mugoša rođen je 7. januara 1914. godine u Lješkopolju kod Podgorice, u zemljoradničkoj porodici. Nižu gimnaziju završio je u Peći, a višu, koju je počeo u Prizrenu, morao je da napusti zbog svoje političke aktivnosti. Još tokom školovanja povezao se sa komunistima i naprednim omladincima.
Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1934. godine. Za člana Mesnog komiteta KPJ u Peći izabran je 1938. godine, a na Oblasnoj konferenciji 1940. godine izabran je za člana Okružnog komiteta KPJ za Kosovo i Metohiju. Zbog revolucionarnog rada bio je često hapšen i proganjan, a posle demonstracija u Peći maja 1940. godine, povukao se u ilegalnost.
Drugi svetski rat uredi
Odmah po izbijanju rata, aktivno je učestvovao u organizovanju ustanka na Kosovu i Metohiji. Na poziv sekretara Okružnog komiteta KPJ za Kosovo i Metohiju, Miladina Popovića, a po odluci Centralnog komiteta KPJ, krajem 1941. godine otišao je u Albaniju. Zajedno sa Miladinom Popovićem dao je značajan doprinos oslobodilačkoj i revoluconarnoj borbi albanskog naroda. Radio je na stvaranju organizacija Komunističke partije Albanije, organizacija Komunističke omladine Albanije, kao i na formiranju borbenih i diverzantskih grupa za borbu protiv fašističkih okupatora i njihovih saradnika.
U proleće 1942. godine, oslobodilački pokret u Albaniji je naglo rastao i postajao sve masovniji, tako da je postalo neophodno da se uspostavi neposredni kontakt sa CK KPJ i komandantom Josipom Brozom Titom. Trebalo je da Kominterna definitivno prizna KP Albanije. Takođe je trebalo dobiti potrebne savete i sugestije od CK KPJ. Zbog toga, 25. maja 1942. godine Dušan kreće iz Albanije u Jugoslaviju. Probijajući se preko neprohodnih terena Albanije i Jugoslavije, krijući se od neprijatelja sve dok u rejonu Igmana nije naišao na proletersku brigadu, iscrpljen od napora. Posle 82 dana upornog traženja, stigao je do Vrhovnog štaba i CK KPJ u zapadnoj Bosni.
Na oslobođenoj teritoriji je ostao mesec dana upoznajući se sa iskustvima Narodnooslobodilačkog pokreta, radom Partije i organa vlasti u novim uslovima, a potom se vratio u Albaniju sa pismom Kominterne i pismom Tita komunistima Albanije. Po povratku u Albaniju učestvovao je u pripremama za održavanje Prve zemaljske konferencije KP Albanije. Od aprila do avgusta 1943. godine radio je u južnoj Albaniji na formiranju partijskih organizacija, partizanskih odreda i Operativnog štaba Prve zone (Valona i Argirokastro). Partijski rukovodilac Prve albanske brigade postao je po njezinom formiranju sredinom avgusta 1943. godine.
Posle uspešno obavljenog zadatka, vratio se maja 1944. godine u Jugoslaviju, gde je preuzeo nove dužnosti. Učestvovao je u formiranju Prve, Treće, Četvrte i Pete kosovsko-metohijske brigade i Operativnog štaba za Kosovo i Metohiju, u kome je vršio dužnost pomoćnika političkog komesara.
Posleratna karijera uredi
Nakon oslobođenja Jugoslavije bio je na raznim partijskim i državnim funkcijama:
- sekretar Oblasnog komiteta KPS za Kosovo i Metohiju od februara 1956. do 1965. godine
- predsednik Narodne skupštine Autonomne Kosovsko-Metohijske Oblasti od 4. aprila 1960. do 18. juna 1963. godine
- član Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije i član CK SKJ
- poslanik Savezne skupštine
- član Glavnog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Srbije
- član Centralnog odbora SUBNOR Jugoslavije
- član Saveta federacije
Umro je 8. avgusta 1973. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941., Ordena narodnog oslobođenja, albanskih odlikovanja Ordena spomenice i Ordena zastave, te ostalih visokih stranih i jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 6. jula 1953. godine.
Vidi još uredi
Literatura uredi
- Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.