Evropska banka za obnovu i razvoj

Evropska banka za obnovu i razvoj (engl. European Bank for Reconstruction and Development; EBRD) osnovana je 15. aprila 1991. godine sa sedištem u Londonu, u cilju olakšavanja tranzicije sedam centralno-planskih privreda bivših socijalističkih republika (Bugarska, Čehoslovačka, Mađarska, Poljska, Rumunija, SSSR i SFRJ) na tržišnu privredu. Najveći deo njenih sredstava usmerava se na zajmove za privatizaciju. Uslov za njihovo korišćenje je poštovanje „ljudskih prava“, razvijanje višepartijske „demokratije“, izgradnja pravne države i tržišna orijentacija. Članice EBRD su 62 zemlje.

Evropska banka za obnovu i razvoj
TipMeđunarodna finansijska institucija
SedišteLondon, EC2
Ujedinjeno Kraljevstvo
Ključni ljudifr (predsednik)
Žak Atali (prvi predsednik)
Neto zarada€2,5 milijardi (2021)[1]
Aktiva€69,77 milijardi (2021)[1]
Akcijski kapital€20,35 milijardi (2021)[1]
Zaposlenih3000 (2016)[2]
Vebsajtebrd.com

Istorija

uredi

Smeštena u Londonu, EBRD je na početku imala za cilj da se fokusira na prelazak sa centralno planirane ekonomije na tržišnu ekonomiju u zemljama centralne i istočne Evrope ulaganjem u privatni sektor, uglavnom banke, industrije i preduzeća, i promovisanjem politika koje ih favorizuju.[3] Nastala je kao rezultat završetka Hladnog rata zbog posebnih pitanja u vezi sa postojećim međunarodnim sistemom, istorijskim i političkim kontekstom u to vreme.[4] Štaviše, njene zemlje primateljice morale su da osiguraju da će raditi na „višepartijskoj demokratiji i političkom pluralizmu[5] što se smatrala kao jednom od glavnih posebnosti EBRD-a po čemu se razlikovala od drugih finansijskih institucija.[3] Prvo, ono što su posebno zagovarali evropski politički akteri kao što je francuski predsednik Miteran 1989. godine, ideja o stvaranju ove finansijske institucije koja bi uključivala evropske zemlje započela je pre pada Berlinskog zida. Prijem ovog predloga je bio ublažen u zavisnosti od zemlje, na primer, naišao je na neprijateljstvo Britanaca, dok su Francuzi bili važni zagovornici projekta i uticali na proces.[4] U januaru 1990. godine započeli su pregovori o ciljevima EBRD, njenoj politici kreditiranja javnog i privatnog sektora i uključili su sve tadašnje zemlje EU, kao i razne druge evropske zemlje, neevropske zemlje i predstavnike EU i Evropske investicione banke. Sovjetski Savez je u tom procesu predstavljala sopstvena delegacija i tako je učestvovala u pregovorima kao i SAD. Kasnije, zbog neslaganja oko političkih i ekonomskih ciljeva institucije, uključivanje Sovjetskog Saveza je bilo ugroženo. Smatran kao kratka runda pregovora, sporazum (iz razloga koji se odnose na situaciju u Istočnoj Evropi i talas privatizacije širom Evrope) koji je doveo do njegovog stvaranja potpisali su 29. maja 1990. akteri poput 40 država, kao i dve evropske organizacije[6] i do marta 1991. godine ostvareni su prvi učinci kada je banka otvorena. Stvaranje EBRD je dovelo do finansiranja različitih projekata u godinama nakon njenog prvog rada, na primer, 1992. godine bilo je dvadeset projekata u kojima je EBRD obezbedila finansiranje u vrednosti od 2,1 milijardu ECU.[6]

Uprava

uredi

Podeljena između svog sedišta u Londonu i terenskih kancelarija koje se nalaze na drugim mestima, Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj se sastoji od troslojne strukture koja se sastoji prvo od predsednika i osoblja, a zatim od Odbora guvernera i konačno od Upravnog odbora. Struktura banke se vremenom menjala zbog zabrinutosti oko konkurencije unutar institucije. U stvari, početkom 90-ih godina postojale su dve različite bankarske divizije (s jedne strane, trgovačko bankarstvo se odnosilo na privatni sektor, a sa druge strane razvojno bankarstvo koje je uglavnom radilo sa javnim sektorom). Shodno tome, došlo je do spajanja dva odeljenja u jedno, zamenjujući ovu strukturu drugom, nakon čega se banka podelila sa sedam regionalnih odeljenja za polise i zemlju.[4]

Upravni odbor

uredi

Predstavnici svake države članice čine ovaj odbor, i oni imaju upravna ovlašćenja.

Upravni odbor

uredi

Upravni odbor se sastoji od 23 člana koje bira Odbor guvernera. Ovi članovi ne mogu biti u odboru guvernera. Njegova funkcija je da usmerava opšte poslovanje banke, a posebno:[3]

  • Odobravanje budžeta;
  • U skladu sa Upravnim odborom, utvrđivanje politika i donošenje drugih odluka, kredita, investicija,...;
  • Priprema rada Upravnog odbora;
  • Godišnje podnošenje revidiranih računa Upravnom odboru na odobrenje.

Predsednik

uredi

EBRD se sastoji od mnogih članica sa pravom glasa, od evropskih i neevropskih država do članstva u drugim institucijama kao što je Evropska investiciona banka, međutim, u zavisnosti od geografske lokacije svake članice, prava glasa se razlikuju. Tačnije, većinsko pravo glasa imaju evropski i ostali članovi kreditori. EBRD je na početku bila u vlasništvu više od 40 članica; 2015. godine broj zemalja koje su je posedovale bio je 61; a od marta 2022. godine vlasništvo je imala 71 država.[7]

Sledeći predsednici su služili EBRD do danas (od marta 2022.).

Članstvo

uredi

Da bi postala članica banke, država mora da zadovolji zahteve EBRD statuta. Ovi članovi predviđaju da država može postati država članica samo ako je država u Evropi ili neevropska članica MMF-a. Institucije poput Evropske unije i EIB takođe učestvuju u poslovanju banaka. Od svog osnivanja, EBRD se skoro udvostručila u broju članova.[8] Poslednje su pristupile banci zemlje koje se nalaze u Africi.

Javno bankarstvo

uredi

EBRD je javna banka, što znači da su javne institucije kao što su države akcionari u tim institucijama. Preciznije, javne finansijske institucije su veoma efikasno kontrolisane od strane javnih organa (više od 50%), dok u institucijama sa javnim učešćem, javne vlasti nisu većinski akcionari.[9] Javne banke su bile posebno uključene u ekonomsku tranziciju bivših sovjetskih republika i zemalja centralne i istočne Evrope pošto privatne banke i drugi izvori finansiranja nisu želeli da investiraju iz razloga poput makroekonomskih poteškoća tih zemalja, kao i političkih razloga vezanih za neadekvatnu stabilnost zemlje na primer.[10]

Odnos sa EIB

uredi

U kontekstu investicionog bankarstva Evropske unije, EBRD i EIB su bile uključene u rivalstvo u vezi sa statusom „glavne razvojne banke EU“. Najveće kritike na račun EBRD-a u ovoj situaciji odnose se na činjenicu da su zemlje koje nisu članice EU takođe važni akcionari, dok je EIB u potpunosti u vlasništvu EU.[11] U skorije vreme, još jedan izvor rivalstva bio je oko postajanja nove „Evropske banke za klimu i održivi razvoj (ECSDB).[12]

Javne banke i pandemija Kovida-19

uredi

U skorije vreme, od početka pandemije Kovida-19, uticaj i uloga javnih banaka su se povećali jer su postale važni akteri odgovora na ekonomski oporavak.[13] Što se tiče Evropske banke za obnovu i razvoj, ona je u periodu od 2020. do 2021. godine finansirala 21 milijardu evra. Tačnije, uspostavljen je njen sopstveni paket u okviru opsega otpornosti, Programa olakšice trgovine i Programa podrške vitalnoj infrastrukturi itd.[14] Samo u 2020. godini uložila je 11 milijardi evra u okviru 411 projekata, što odgovara porastu od 10% u odnosu na 2019. 72% njenih investicija je primio privatni sektor. Štaviše, zbog ovog specifičnog konteksta, EBRD je neke od svojih operacija fokusirala na sektore osim zelenih investicija, što znači da je fokusirala samo 29% svojih investicija u ovoj oblasti (u poređenju sa 46% u 2019.).[15]

Održivost životne sredine

uredi

EBRD je jedinstvena među razvojnim bankama iz dva razloga. Prvo, to je bila prva multilateralna razvojna banka koja je u svojoj povelji imala izričit mandat za zaštitu životne sredine (od 1995. godine),[16] i drugo, po tome što neće finansirati eksploataciju termalnog uglja i proizvodnju električne energije na ugalj zbog njihovog uticaja na životnu sredinu.[17][18][19]

Godina Ukupna investicija GET investicija Koeficijent Izvor
2016 9,4 milijardi EUR 2,9 milijardi EUR 31% [20]
2017 9,7 milijardi EUR 4,1 milijardi EUR 43% [21]
2018 9,5 milijardi EUR 3,3 milijardi EUR 36% [22]
2019 10,1 milijardi EUR 4,6 milijardi EUR 46% [23]

EBRD se obavezala, pre Pariskog sporazuma iz 2015, da će do 2020. godine posvetiti preko 40 odsto svog finansiranja zelenim investicijama. Ovaj cilj je prvi put ostvaren 2017. godine.[24] S obzirom da je Rusija zapravo najveći donator Fonda za podršku NDEP za životnu sredinu unutar banke, sa ukupnim doprinosima od 60 miliona evra. Iste 2015. godine Rusija je donirala 5 miliona evra.[25]

Reference

uredi
  1. ^ a b v „EBRD Financial Report 2021”. ar-ebrd.com. 11. 5. 2022. 
  2. ^ „EBRD Annual Report 2016”. ebrd.com. 10. 5. 2017. 
  3. ^ a b v Lessambo, Felix I. (2015). International financial institutions and their challenges : a global guide for future methods. New York City, NY. ISBN 978-1-137-52270-2. OCLC 919430034. 
  4. ^ a b v Barria, Lilian A.; Roper, Steven D. (2003). „Economic Transition in Latin American and Post-Communist Countries: A Comparison of Multilateral Development Banks”. International Journal of Politics, Culture, and Society (na jeziku: engleski). 17 (4): 619—638. ISSN 0891-4486. S2CID 154390301. doi:10.1023/B:IJPS.0000031235.74193.a4. 
  5. ^ Shields, Stuart (2015). „Shields, S. (2015). The European Bank for Reconstruction and Development and the lessons from Eastern Central Europe for Middle East/North African Transition”. Spectrum: Journal of Global Studies. 
  6. ^ a b Weber, Steven (1994). „Origins of the European Bank for Reconstruction and Development”. International Organization (na jeziku: engleski). 48 (1): 01—38. ISSN 0020-8183. S2CID 153997471. doi:10.1017/S0020818300000801. 
  7. ^ „EBRD: staff, structure, history”. www.ebrd.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-29. 
  8. ^ „European Bank for Reconstruction and Development (EBRD)”. 30. 1. 2020. Arhivirano iz originala 25. 03. 2022. g. Pristupljeno 30. 07. 2022. 
  9. ^ Schmit, Mathias; Gheeraert, Laurent; Denuit, Thierry; Warny, Cédric (2011). Public Financial Institutions in Europe. Bruxelles: European Association of Public Banks. 
  10. ^ Hurlock, Matthew H (1994). „New approaches to economic development: the World Bank, the EBRD, and the negative pledge clause”. Harv. Int'l. LJ. 35. 
  11. ^ „Clash intensifies over EU's development banks”. Financial Times. 2019-11-25. Pristupljeno 2022-05-20. 
  12. ^ Gavas, Mikaela (9. 2. 2021). „The End of the Battle of the European Banks? "Status Quo Plus" Emerges as the Winner”. Center for Global Development | Ideas to Action. 
  13. ^ Bilal, Sanoussi (2021). The rise of public development banks in the European financial architecture for development. Elcano Royal Institute. 
  14. ^ „The EBRD and the coronavirus (Covid-19) pandemic”. www.ebrd.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-05-20. 
  15. ^ „EBRD reports record 2020 investment in response to Covid-19”. www.ebrd.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-05-20. 
  16. ^ „The European Bank for Reconstruction and Development: An Environmental Progress Report, Executive Summary (A CIEL Critique of EBRD's Environmental Policies) (November, 1995)”. www.ciel.org. novembar 1995. Pristupljeno 20. 2. 2020. 
  17. ^ „Development bank halts coal financing to combat climate change”. www.ft.com. 12. 12. 2018. Pristupljeno 19. 2. 2020. 
  18. ^ „EBRD puts decarbonisation at centre of new energy sector strategy”. www.ebrd.com. 12. 12. 2018. Pristupljeno 19. 2. 2020. 
  19. ^ „The EBRD's Energy Strategy and the switch from coal.”. www.ebrd.com. Pristupljeno 1. 10. 2018. 
  20. ^ „Annual Report 2016” (PDF). www.ebrd.com. Pristupljeno 19. 2. 2020. 
  21. ^ „Annual Review 2017” (PDF). www.ebrd.com. Pristupljeno 19. 2. 2020. 
  22. ^ „Annual Review 2018” (PDF). www.ebrd.com. Pristupljeno 19. 2. 2020. 
  23. ^ „EBRD delivers record positive impact across its regions in 2019”. www.ebrd.com. 16. 1. 2020. Pristupljeno 19. 2. 2020. 
  24. ^ Mahmood, M., & Orazalin, N. (2017). Green governance and sustainability reporting in Kazakhstan's oil, gas, and mining sector: Evidence from a former USSR emerging economy. Journal of cleaner Production, 164, 389-397.
  25. ^ „Russia overview”. Pristupljeno 20. 4. 2020. 

Spoljašnje veze

uredi