Edvard Riđ-Šmigli

Edvard Riđ-Šmigli (1886-1941) (polj. Edward Rydz-Śmigły) bio je maršal Poljske.[1]

Edvard Riđ-Šmigli
Maršal Edvard Riđ-Šmigli 1937. godine.
Datum rođenja(1886-03-11)11. mart 1886.
Mesto rođenjaBerezhany
Datum smrti2. decembar 1941.(1941-12-02) (55 god.)
Mesto smrtiVaršava

Vojna karijera uredi

U Prvom svetskom ratu bio je na čelu diverzantsko-obaveštajne Poljske vojne organizacije (polj. Polska Organizacja Wojskowa) 1917-1918. U vreme poljske intervencije protiv Rusije 1919. komandovao je divizijom, a u sovjetsko-poljskom ratu 1920. komanduje armijom.[1]

Diktator uredi

Nasledio je Jozefa Pilsudskog na vlasti 1935. i istovremeno, postao glavni inspektor vojske, a 1936. maršal i vrhovni komandant. Sa diktatorskim karakterom vlasti sprovodio je politiku protiv demokratskih snaga u zemlji i protiv SSSR, i sve tešnje sarađivao sa Hitlerovom Nemačkom.[1]

Kada se, nakon sloma Čehoslovačke, Poljska našla obuhvaćena od Nemačke, i pred Hitlerovim teritorijalnim zahtevima, povezao se sa zapadnim silama. Do napada Nemačke na Poljsku 1939. malo je učinio u modernizaciji vojske.[1]

Nemačka invazija Poljske uredi

Tokom nemačke invazije na Poljsku septembra 1939, maršal Riđ-Šmigli bio je vrhovni komandant poljske armije. Iz političkih razloga počinio je ozbiljne greške: glavninu snaga rasporedio je kordonski na zapadnoj granici, na frontu od 1.600 km[a], a opštu mobilizaciju objavio je tek 30. avgusta[b]. 17. septembra, nakon sovjetske invazije Poljske, povukao se sa vladom i ostacima vojske[v] u Rumuniju.[2]

Emigracija i smrt uredi

Emigrirao je posle sloma Poljske 1939, ali se ilegalno vratio u Poljsku 1941, gde je umro[g] pod konspirativnim imenom Adam Zaviša (polj. Adam Zawisza) .[1]

Napomene uredi

  1. ^ Na poljski raspored uticali su politički, ekonomski i psihološki razlozi: htelo se zaštititi granično stanovništvo, očuvati ekonomski najbogatije pokrajine i sporne teritorije koje su Nemci zahtevali.[2]
  2. ^ Oružane snage stavljene su u pripravnost 23. avgusta, a delimična mobilizacija počela je 25. avgusta iz političkih razloga, kako bi se izbegle nemačke optužbe za provokaciju.[2]
  3. ^ Oko 32.000 vojnika.
  4. ^ Prirodnom smrću.

Reference uredi

  1. ^ a b v g d Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (knjiga 8). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 162. 
  2. ^ a b v Gažević, Nikola (1975). Vojna enciklopedija (knjiga 9). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 361—365. 

Literatura uredi

  • Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (knjiga 8). Beograd: Vojnoizdavački zavod. 
  • Gažević, Nikola (1975). Vojna enciklopedija (knjiga 9). Beograd: Vojnoizdavački zavod.