Ekaterina Gabašvili

Ekaterina Gabašvili (gruz. ეკატერინე გაბაშვილი ) rođena Tarhnišvili (თარხნიშვილი) (16. juni 1851 - 7. avgusta 1938.) je bila gruzijski pisac, feministkinja i javna ličnost koja je zahtevala socijalne reforme u korist ženske emancipacije.

Ekaterina Gabašvili
Ekaterine Gabashvili.jpg
pre 1890.
Puno imeEkaterina Gabašvili
Datum rođenja16. juni 1851
Mesto rođenjaGori, Ruska Imperija
Datum smrti7. avgust 1938
NacionalnostGruzija
Školaprivatni internat
Zanimanjepisac, borac za ženska prava
SupružnikAleksandar Gabašvili
Deca11
RoditeljiRevaz Tarhnišvili
Sopio Bagraton-Davitašvili

BiografijaUredi

Ekaterina Tarhnišvili je rođena 16. juna 1851. godine u aristokratskoj porodici u Gori, tada delu carske Rusije. Bila je ćerka Revaza Tarhnišvilija i Sopio Bagraton-Davitašvili. Njen otac je bio dvorski sekretar, a zatim advokat odbrane. Pripadao je liberalnom plemstvu. Nakon završetka osnovnog obrazovanja, nemačke škole u Tbilisiju, pohađala je najbolju gradsku školu, privatni internat koji je vodila Madam Favr. Sa 17 godina (1868.) vratila se u Gori i otvorila je privatnu školu posvećenu obrazovanju seljačke dece, zabrinuta zbog uslova života seljaka. Udala se za Aleksandra Gabašvilija kad joj je bilo 19 godina, preselila se u Tbilisi i odgojila je 11 dece.[1]

Na njeno pisanje uticala su dva dela o emancipaciji žena koja su objavljena na gruzijskom jeziku: Harijet Tejlor Mil - "Oslobođenje žena" i Fani Levald - "Za i protiv žena" . Kao rezultat toga, ona je prionula na mobilizaciju gruzijskih žena u kružoke u Tbilisiju, Kutaisi, Gori i Honi, fokusirane na objavljivanje i prevođenje relevantne ženske književnosti. 1897. osnovala je žensku profesionalnu školu koja je dovela do otvaranja škola za devojčice širom zemlje.[1]

Gabašvili je bila aktivni član Društva za širenje pismenosti među Gruzijcima, pomagala je siromašnim studentkinjama u sticanju višeg obrazovanja. 1890. zajedno sa Anastasijom Tumanišvili-Tsereteli je osnovala Jejili, časopis koji je objavljivio dečju literaturu, podstičući interesovanje za taj žanr u Gruziji.[2]

U svom obraćanju ženama Gruzije, u časopisu „Iveria“, bro. 100 od 15. maja 1898, navodi potrebe za osnivanje ženskog društva plemstva za pomoć studentima, za osnivanje ženskog udruženja pri Društvu za širenje pismenosti među Gruzijcima, za zapošljavanje žena u pojedinim radionicama, za osnovanje dramskog društva. Ona kaže: „Svaka nacija, svaki obrazovan, srećan i slobodan narod ima armije žena koje se bave dobrotvornim aktivnostima, koje pomažu slabovidima, pokazuju put dezorijentisanima, pružaju znanje neukima, otvaraju oči slepima, a ako ne i potpuno, bar malo, prenose učenje najvećeg filantropaHrista. Dakle, žene! Udružimo se u nastojanju ka zajedničkom cilju; nekoliko dana godišnje obavezno nameniti za vršenje javnih usluga, vodeći računa o dobru i zlu, postepeno, korak po korak, ali odlučno i uporno se borite protiv siromaštva i oblikujte same svoju sudbinu.[3]

PublikacijeUredi

Napisala je nekoliko sentimentalnih romana i priča o mukama seoskih školaraca i o seljačkom životu. Njeni romani "Ljubav u Velikoj Kevi" i "Dok sortiraju kukuruz" uznemirili su društvene norme, pozivajući na ličnu slobodu i romantičnu ljubav.[1]

1900-tih napisala je autobiografiju. Gabašvili je poznata i kao jedna od prvih gruzijskih feministkinja i aktivistkinja za ženska prava. 1958, film "Magdanas lurja" , na osnovu jednog od njenih romana i u režiji Tengiz Abuladze i Revaz Čheidze, osvojila je nagrade na međunarodnim filmskim festivalima u Kanu i Edinburgu.[2]

Vidi jošUredi

ReferenceUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Barkaia, Maia; Waterston, Alisse (2017). Gender in Georgia: Feminist Perspectives on Culture, Nation, and History in the South Caucasus. Berghahn Books. str. 21—. ISBN 978-1-78533-676-8. 
  2. 2,0 2,1 Mikaberidze, Alexander. „Gabashvili, Catherine. Dictionary of Georgian National Biography”. Arhivirano iz originala na datum 2008-04-19. Pristupljeno 2007-03-28. 
  3. ^ „Ekaterine Tarkhnishvili – Gabashvili - Writer, public figure”. gendermediator.ge. Pristupljeno 21. 4. 2020.