El Mundir IV ibn el Mundir
El Mundir IV ibn el Mundir (arap. المنذر بن المنذر) je bio kralj Lahmidskih Arapa od 574. do smrti.
Bio je sin velikog El Mundira III ibn el Numana (v. 502–554), a na presto je došao nakon svoje braće Amra III ibn el Mundira (v. 554–569) i Kabusa ibn el Mundira (v. 569–573). Njegov dolazak na presto izazvao je nezadovoljstvo kod stanovnika glavnog grada, Al-Hire, zbog njegove nasilne prirode i njegovog paganizma, bio je nepopularan među svojim, pretežno hrićanskim, podanicima. Persijski guverner Suhrab, postavljen je i vladao je Hirom godinu dana, dok Zajd ibn Hamad nije ubedio ljude da prihvate Mundira za svog kralja. Događaji tokom njegovog vladavine su uglavnom nejasni, izuzev pljačke i razaranja Hire od strane Gasanida pod El Mundirom III ibn el Harit-om 575. Uhapšen od strane Mavrikija, bio je prognan na Siciliju sa suprugom i nekim od njegovih sinova. Nasledio ga je njegov sin El Numan III ibn el Mundir (v. 580-602), poslednji lahmidski kralj Hire.
Dve njegove žene su poznate po imenu: jevrejski zarobljenik Salma bint el Saig, majka njegovog naslednika Numana i hrišćanka Marija bint el Harith ibn Djulhum.
Vidi još uredi
Literatura uredi
- Bosworth, Clifford Edmund, ur. (1999). The History of Al-Ṭabarī, Volume V: The Sāsānids, the Byzantines, the Lakhmids, and Yemen. State University of New York Press. str. 370—371. ISBN 978-0-7914-4355-2.
- Shahîd, Irfan (1991). „Al-Mundhir IV”. The Encyclopedia of Islam, New Edition, Volume VI: Mahk–Mid. Leiden and New York: BRILL. str. 568. ISBN 978-90-04-08112-3.
- Michael Whitby, ur. (2000). The ecclesiastical history of Evagrius Scholasticus (PDF). Liverpool University Press. str. 292. ISBN 978-0-85323-605-4. Arhivirano iz originala (PDF) 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 12. 7. 2017.