Emin Duraku (alb. Emin Duraku; Đakovica, 1. januar 1917Prizren, 5. decembar 1942) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, jedan od organizatora oslobodilačke borbe na Kosovu i Metohiji, narodni heroj Albanije i narodni heroj Jugoslavije.

emin duraku
Emin Duraku
Lični podaci
Datum rođenja(1917-01-01)1. januar 1917.
Mesto rođenjaĐakovica, Kraljevina Crna Gora
Datum smrti5. decembar 1942.(1942-12-05) (25 god.)
Mesto smrtiPrizren, Kraljevina Albanija
Profesijaradnik
Delovanje
Član KPJ od1941
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od5. jula 1952.

Biografija uredi

Rođen je 1917. godine u Đakovici. Bio je šegrt i radio je najteže poslove kod sitnih trgovaca, kako bi mogao da opstane. Godine 1932, bez znanja roditelja, zajedno sa Fadilj Hodžom, otišao je ilegalno u Albaniju. U Albaniju su otišli da bi nastavili školu na materinjem jeziku, ali su se ubrzo razočarali, jer je i tamo narod živeo u gotovo istom, teškom, položaju kao i u Đakovici.[1]

Emin se prvo upisao gimnaziju u Tirani, ali je, 1935. godine, isključen iz škole, kao aktivista revolucionarne omladine. Potom je prešao je u skadarsku gimnaziju i nastavio aktivnost. Zajedno s Čemajl Stafom (alb. Qemal Stafa; narodnim herojem Albanije) osnovao je partijsku ćeliju, koja je kasnije širila ogranke po Albaniji.[1]

Nakon otkrivanja partijskih organizacija 1938. godine, režim Ahmeta Zogua, je organizovao masovna hapšenja. Emin je bio uhapšen među prvima i osuđen na tri godine zatvora. Posle italijanske okupacije Albanije, 1939. godine, Emin je, s nekolicinom drugova, uspeo da pobegne iz zatvora. U Skadru je uspostavio stare partijske veze i nastavio sa partijskim radom.[1]

Ubrzo je izabran u najuže rukovodstvo partijske organizacije Skadra. U to vreme odlučeno je da se uspostavi kontak sa Komunističkom partijom Jugoslavije. On i Fadilj Hodža, 1939. godine odlaze na Kosovo i Metohiju i uspostavljaju kontak sa predstavnicima Oblasnog komiteta KPJ — Borom Vukmirovićem, Miladinom Popovićem i drugima. Posle povratka u Skadar, Emin je radio na omasovljenju Partije. Posle demonstracija, od 29. novembra 1939. godine, kada su Italijani i policija ugušili demonstracije u krvi, Emin je uhapšen, a potom interniran na italijansko ostrvo Ventotene.[1]

Za vreme internacije svakodnevno je proučavao marksističku literaturu. Zajedno s nekoliko drugova amnestiran je 1941. godine, posle čega dolazi u Tiranu, da bi stupio u vezu s rukovodstvom KP Albanije. Tu se susreće sa Miladinom Popovićem, na čiji predlog prelazi na partijski rad u Đakovicu. U to vreme u partijskoj organizaciji na Kosovu i Metohiji, bio je zastupljen veoma mali broj Albanaca, čime su bile male šanse da se albansko stanovništvo masovnije uključi u Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije (NOP).[1]

Dolaskom u Đakovicu, Emin postaje član Komunističke partije Jugoslavije i organizacioni sekretar Mesnog komiteta. Aktivno je radio na uključivanju albanskog stanovništva u Narodnooslobodilački pokret. Početkom 1942. godine, u Đakovici je formiran Narodnooslobodilački odbor, a on je imenovan za sekretara Odbora. Krajem godine, po direktivi Oblasnog komitea KPJ za Kosovo i Metohiju, ilegalno prelazi u nerodimski srez i biva izabran u Biro Oblasnog komiteta.[2]

U selu Staro Gracko, kod Lipljana prisustvovao je jednoj od sednica Biroa Okružnog komiteta i ostao ilegalno u selu, zajedno s Mitom Miljkovićem. Međutim, njih dvojicu i njihovo sklonište prokazao je jedan izdajnik. Italijani i albanski žandarmi su 28. novembra 1942. godine opkolili kuću u kojoj se nalazio. Prilikom pokušaju bega, Emin je bio teško ranjen i zarobljen. Gotovo polumrtvog prebacili su ga u bolnicu u Prizren gde je 5. decembra 1942. godine preminuo.[2][3]

Partizanski odred formiran, krajem decembra 1942. godine, u znak sećanja na njega, poneo je njegovo ime.[2] Proglašen je za narodnog heroja Albanije, a za narodnog heroja Jugoslavije, Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ 5. jula 1952. godine.[4]

Reference uredi

  1. ^ a b v g d Narodni heroji 1 1982, str. 212.
  2. ^ a b v Narodni heroji 1 1982, str. 213.
  3. ^ Heroji KiM 1959, str. 22.
  4. ^ Zbornik heroja 1957, str. 185.

Literatura uredi