Eparhija za Ameriku i Kanadu

Eparhija za Ameriku i Kanadu ili Američko-kanadska eparhija je nekadašnja eparhija Srpske pravoslavne crkve od 1921. do 2009.

Eparhija za Ameriku i Kanadu
Srpska pravoslavna crkva
Osnovni podaci
MitropolijaNovogračanička mitropolija
SjedišteČikago
DržavaSAD i Kanada
Osnovana1921 — osnivanje;
1963 — podjela na tri nove eparhije;
1963 — raskol sa Srpskom patrijaršijom;
1991 — pomirenje sa Srpskom pravoslavnom crkvom
Ukinuta2009.
Arhijerej
Čin arhijerejaepiskop
Titula arhijerejaepiskop za Ameriku i Kanadu Mitropolije novogračaničke

U periodu od 1921. do 1963. bila je pod jurisdikcijom Srpske patrijaršije, a zatim podijeljena na tri nove eparhije: Srednjozapadnoameričku, Zapadnoameričku i Istočnoameričku i kanadsku. Dotadašnji episkop američko-kanadski Dionisije Milivojević nije prihvatio podjelu i odveo je Eparhiju za Ameriku i Kanadu u raskol koji je trajao do 1991. kada je Novogračanička mitropolija (tzv. Slobodna srpska pravoslavna crkva) vraćena pod jurisdikciju Srpske pravoslavne crkve.

Istorija uredi

Osnivanje uredi

Srbi su se počeli doseljavati u Sjevernu Ameriku već oko 1850. godine. Doseljavali su se iz krajeva obuhvaćenih Habzburškim carstvom i iz Crne Gore, a većina iseljenika poticala je sa teritorija zapadno od rijeke Drine. Prema zapisima, prva srpska pravoslavna crkveno-školska opština u SAD je osnovana 1893. u Džeksonu (Kalifornija), a sljedeće godine sagrađen je i prvi srpski hram, zahvaljujući angažovanju arhimandrita Sevastijana (Dabovića). Poslije petnaestak godina na američkom tlu bilo je nešto više od dvadeset crkveno-školskih opština sa deset sveštenika. Prvi manastir, posvećen Svetom Savi, podignut je 1917. u Libertivilu. U početku su Srbi na bogosluženja odlazili u brojne ruske hramove jer su Rusi tada imali svoju crkvenu organizaciju sa arhijerejima. Na Crkveno-narodnom saboru (1913) donesena je odluka o istupanju iz organizacije Ruske pravoslavne crkve i stavljanju pod upravu Srpske mitropolije u Kraljevini Srbiji. Ostvarenje je uslijedilo poslije obnove Srpske patrijaršije (1920). Eparhija američko-kanadska, sa sjedištem u Čikagu, osnovana je 1921. Organizaciju je sproveo episkop žički Nikolaj Velimirović u svojstvu administratora. Veliku pomoć pružio mu je Mihajlo Pupin.[1]

Episkop Nikolaj je o svojim aktivnostima upoznao nadležne ruske episkope. Bio je administrator do 1923. kada ga je naslijedio patrijarh srpski Dimitrije, koji je za svog zamjenika postavio arhimandrita Mardarija Uskokovića. Eparhija američko-kanadska je 1928. dobila svoj Ustav, čiji tekst je izmijenjen 1939. (za vrijeme episkopa Damaskina Grdaničkog). Prvi episkop Američko-kanadske eparhije bio je Mardarije Uskoković (1926—1935). Poslije administriranja patrijarha srpskog Varnave i episkopa dalmatinskog Irineja Đorđevića, za eparhijskog arhijereja je 1940. izabran Dionisije Milivojević.

Raskol uredi

Nakon podjele Američko-kanadske eparhije (1963) došlo je do suspendovanja episkopa američko-kanadskog Dionisija Milivojevića koji nije prihvatao odluke Svetog arhijerejskog sabora o stvaranju tri nove eparhije (Srednjozapadnoameričke, Zapadnoameričke i Istočnoameričke i kanadske). Naime, episkop Dionisije je sazvao Deseti Crkveno-narodni sabor koji je održan od 10. do 14. novembra 1963. godine. Na njemu je odlučeno da se ne primaju nikakve odluke, rješenja, naređenja i uputstva od strane Svetog arhijerejskog sabora i Svetog arhijerejskog sinoda iz Beograda dok u Jugoslaviji vlada komunistički režim. Odbačene su sve odluke o suspendovanju episkopa Dionisija i o podjeli Američko-kanadske eparhije na tri nove. Donesena je odluka da se Eparhija američko-kanadska proglasi za slobodnu i nezavisnu i za episkopa je izabran arhimandrit Irinej Kovačević. Zatim, marta 1964. godine Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve lišio je čina episkopa Dionisija i vratio ga u red svetovnjaka pod imenom Dragoljub Milivojević.[2]

Jedinstvo uredi

Raskol je trajao do 1991. kada je došlo do pomirenja između Srpske pravoslavne crkve i Slobodne srpske pravoslavne crkve (od tada poznate kao Novogračanička mitropolija). Priznata je valjanost arhijerejske hirotonije episkopa Eparhije za Ameriku i Kanadu i mitropolita Slobodne srpske pravoslavne crkve Irineja Kovačevića koji je od tada postao mitropolit novogračanički. Nakon njegove smrti, 2. februara 1998, za novog stalnog episkopa za Ameriku i Kanadu Mitropolije novogračaničke je izabran Longin (Krčo), dotadašnji episkop dalmatinski.

Shodno odluci Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve od 21. maja 2009. izvršena je arondacija tadašnjih eparhija Srpske pravoslavne crkve: Srednjozapadnoameričke, Istočnoameričke, Zapadnoameričke i Kanadske Srpske pravoslavne crkve u SAD i Kanadi, kao i Eparhije za Ameriku i Kanadu Mitropolije novogračaničke. Tada su konstituisane sljedeće eparhije: Mitropolija libertivilsko-čikaška, Eparhija novogračaničko-srednjozapadnoamerička, Eparhija istočnoamerička, Eparhija zapadnoamerička i Eparhija kanadska.[3]

Ovom saborskom odlukom su ukinute dotad postojeće eparhije: Mitropolija srednjozapadnoamerička i Eparhija za Ameriku i Kanadu Mitropolije novogračaničke. Dotadašnji episkop za Ameriku i Kanadu Longin (Krčo) postao je episkop novogračaničko-srednjozapadnoamerički.

Episkopi uredi

Episkopi Eparhije za Ameriku i Kanadu od 1921. do 2009. godine:

Portret Ime i prezime Vreme službe
  Nikolaj Velimirović 1921—1923 (administrator)
  Patrijarh srpski Dimitrije 1923—1926 (administrator)
  Mardarije Uskoković 1926—1935
Irinej Đorđević 1935—1938 (administrator)
  Damaskin Grdanički 1938—1939
  Dionisije Milivojević 1939—1964
  Irinej Kovačević 1964—1998
  Longin Krčo 1999—2009

Vidi još uredi

Izvori uredi

Literatura uredi