Epitet

реч која ближе одређује именицу

Epitet (iz grčkog ἐπίθετον [epítheton] — epiteton, neutralno od ἐπίθετος [epíthetos] — epitetos — „atribuirano, dodato”[1]) je reč (najčešće pridev) koja stoji uz imenicu i bliže je određuje, označavajući neku njenu osobinu.[2]

Atributi uredi

U gramatičkom pogledu to su atributi. Primeri: siromašan čovek, ljubazna osoba, lepa devojka, olovni oblaci'. Ovaj poslednji epitet „olovni” prelazi u jednu drugu figuru — metaforu, jer, u stvari, predstavlja skraćeno poređenje: „Oblaci su teški kao olovo = olovni oblaci”.

Imenice uredi

Ne tako retko epitet može biti i imenica, koja je, u stvari, poimeničeni pridev. Primeri: lepota devojka (lepa devojka), đul (ruža) bašta, spomen-česma, div čovek, itd. Pod uticajem engleskog jezika danas je ovakvih epiteta sve više: internet kafe, plazma televizor, kolor televizor, kontakt program, biser ogrlica (umesto ispravnog biserna ogrlica), itd.

Prilozi uz glagole uredi

Pored prideva i imenica epiteti su i prilozi uz glagole. Primeri: stidljivo pitati, gromoglasno pričati, tiho besediti, silno zapinjati, itd.

Stalni epiteti uredi

Ovim pojmom označavamo epitete u narodnoj književnosti, jer se uvek ponavljaju čak i onda kad očito ne označavaju pravu osobinu. Tako, recimo: ljuba je vjerna i onda kad se iz stihova vidi da je neverna, grlo je bijelo i kod crnog Arapina, njegove su ruse (plave) kose; britka sablja, teška topuzina, koplje ubojito, itd.

A kad čula Anđelija mlada,
Bolje skače na noge lagane
I pošeta malo naprijeda,
Polu britke uzimala ćorde,
Uvija je svilenim jaglukom,
Da bijele ne nagrdi ruke,
Pa evo je k dva dobra junaka.
Uvija se okolo junaka,
Ne udara da od Boga nađe!
Ne udara silna Blagajliju,
Nego bana, svoga gospodara,
Udari ga po desnu ramenu,
Nagrdi mu u ramenu ruku.
A zaviče Strahiniću bane:
„Anđe moja, da od Boga nađeš

Epitheton ornans uredi

Ukrasni ili stajaći epitet je pridev ustaljen uz neku imenicu da bi poetska predstava bila što življa, potpunija i lepša. Kod Homera se recimo pojavljuju: brzonogi Ahil, sjajnošlemi Hektor, u srpskoj literaturi beli dvori, rusa kosa, carsko grlo.

Reference uredi

  1. ^ „Epithetos, Henry George Liddell, Robert Scott, "A Greek-English Lexicon", at Perseus”. 
  2. ^ Stambolić, Miloš, ur. (1986). Rečnik književnih termina. Beograd: Nolit. str. 180. ISBN 86-19-00635-5.