Erik I Danski ili Erik Dobri[2][3][4] (oko 1060 - 10. jul 1103) je bio danski kralj od 1095. godine do svoje smrti.

Erik Danski
Novac Erika Danskog
Lični podaci
Datum rođenjaoko 1060.
Mesto rođenjaSlangerup Municipality,
Datum smrti10. jul 1103.(1103-07-10) (42/43 god.)
Mesto smrtiPafos,
Porodica
SupružnikBoedbila Danska
PotomstvoKnut Lavard, Harald Kesja, Erik II Danski
RoditeljiSven Estridson
DinastijaEstridsona
Kralj Danske
Period1095-1103[1]
PrethodnikOlaf I Danski
NaslednikNils Danski

Biografija uredi

Erik je rođen u Slangerupu na severnom Selandu. Bio je jedan od mnogobrojnih sinova danskog kralja Svena Estridsona i nepoznate konkubine. Trojica Erikove braće vladali su pre njega. Svena je nasledio Harald III, Haralda Knut IV, a Knuta Olaf I. Knut je stradao 1086. godine od strane pobunjenih seljaka koji su ga ubili u crkvi. Erik je tada pobegao na Seland, a potom u Skaniju koja je u to vreme bila deo Danske. Za kralja je nakon Knuta izabran Olaf I. Olafova vladavina bila je kratka. Umro je 1095. godine. Skupština je na presto postavila Erika Danskog. Nakon Erikovog dolaska na vlast, gladne godine u Danskoj su prestale. Mnogi su to smatrali kao znak bogova da je Erik pravi izbor.

 
Grobno mesto Erika Danskog u Pafosu na Kipru

Srednjovekovni hroničari opisuju Erika kao krupnog čoveka, dobrog govornika i sposobnog vladara. Imao je izuzetno buran privatni život. U spoljnoj politici nastupao je diplomatski i izbegavao je sukobe sa magnatima. Tokom svoje vladavine, Erik je posetio Rim i izdejstvovao kanonizaciju Knuta IV. Na skupštini u Viborgu Erik je objavio da želi otići na hodočašće u Svetu zemlju. Razlog za to bio je taj što je Erik u pijanom stanju ubio četvoricu svojih ljudi tokom proslave na svom dvoru. Erik je svoga sina Haralda Kesja i vladiku Asera imenovao za namesnike.

Erik i njegova žena Boedbila su preko Rusije stigli u Carigrad gde su bili gosti vizantijskog cara. Na putu se Erik razboleo. Umro je u Pafosu, na Kipru, jula 1103. godine. Erik je bio prvi kralj koji je pošao na hodočašće nakon oslobađanja Jerusalima u Prvom krstaškom ratu (1099)[5]. Kraljica Boedbila takođe se razbolela, ali je uspela da stigne do Jerusalima gde je umrla. Sahranjena je u podnožju Maslinove gore. Erika je nasledio brat Nils.

Porodično stablo uredi

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Bjorn
 
 
 
 
 
 
 
8. Torgil Danski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
4. Ulf Erl
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Sven II Danski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Harald Plavozubi
 
 
 
 
 
 
 
10. Sven I Rašljobradi
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Estrida Svendsdater
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
11. Sigrida Gorda (legendarna)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Erik I Danski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Reference uredi

  1. ^ Monarkiet i Danmark Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. novembar 2009) – Kongerækken at The Danish Monarchy
  2. ^ Dunham, Samuel (1839). The cabinet cyclopaedia: History of Denmark, Sweden, and Norway, Vol. 2. Longman, Orme, Brown, Green & Longmans and John Taylor.
  3. ^ Eiríkr, Magnússon; Morris, William (1905). The Saga Library, Vol. 6. B. Quaritch.
  4. ^ Vigfússon, Guðbrandur; Sæmunder, Edda; Powell, Frederick York (1883). Corpus Poeticvm Boreale: The Poetry of the Old Northern Tongue, from the Earliest Times to the Thirteenth Century, Vol. 2. Clarendon Press.
  5. ^ "Denmark and Cyprus pay tribute to 12th century king Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. jun 2015)". Reuters. 26 March 2008. Pristupljeno 2008-03-27.

Literatura uredi


Danski kraljevi
1095–1103