Efraim Kišon (hebr. אפרים קישון; Ephraim Kishon, Budimpešta, 23. avgust 1924Apencel, 29. januar 2005) bio je izraelski satiričar, dramaturg, scenarista i filmski reditelj.[1]

Efraim Kišon
Efraim Kišon u Dortmundu 2001.
Lični podaci
Datum rođenja(1924-08-23)23. avgust 1924.
Mesto rođenjaBudimpešta, Kraljevina Mađarska
Datum smrti29. januar 2005.(2005-01-29) (80 god.)
Mesto smrtiApencel, Švajcarska
Zvanični veb-sajt
www.ephraimkishon.de/en/Kishon.htm

Biografija uredi

Rođen je u Budimpešti (Mađarska) kao Ferenc Hofman. Studirao je likovnu umetnost, slikarstvo i skulpturu, a tokom studija je pisao humorističke eseje i scenska dela. Preživljava holokaust tokom Drugog svetskog rata i nakon 1945. menja prezime u Kišont. Emigrirao je u Izrael 1949. gde mu je imigracioni radnik promenio ime u Efraim Kišon.[2]

Iako nije znao hebrejski, brzo ga je savladao i postaje autor satiričke kolumne u dnevniku na jednostavnom hebrejskom, Omer (Omer), već posle dve godine. Od 1952. je bio autor kolumne Had Gadja ("Had Gadya") u dnevniku Ma'ariv (Ma'ariv). Posvetio se pisanju političke i socijalne satire, ali je pisao i dela čistog humora, tako da je ubrzo ova kolumna postala najpopularnija u celoj zemlji. Njegov izvrsni smisao i za jezik i za likove je primenio i u brojnim skečevima za pozorišta. Svoju suprugu (nevezano koju) uvek u delima oslovljava sa najbolja od svih žena.

Dela uredi

  • Kod kuće je najgore
  • Nije fer, Davide
  • Mein Kamm - Moj češalj
  • Priručnik za menadžere
  • Blago onom ko veruje
  • Knjiga za poreske obveznike
  • Jednodnevne mušice žive duže
  • Srećković
  • Kita boli more
  • Kućna apoteka za zdrave
  • Lisac u kokošinjcu
  • Priče o životinjama
  • Pomozi svetu na svoju štetu
  • Raj u najam
  • Nema nafte, Mojsije

Nagrade uredi

  • Nordau nagrada za književnost 1953. godine;
  • Sokolov nagrada za novinarstvo 1958. godine;
  • Kinor David nagrada 1964. godine;
  • Bialik nagrada za književnost 1998. godine;
  • Izraelska nagrada za životno dostignuće i poseban doprinos društvu i državi Izrael 2002. godine.[3]

Reference uredi

  1. ^ Kišon, Efraim (2010). Kišon za zaljubljene. Beograd: Book. ISBN 978-86-7572-089-8. 
  2. ^ „Efraim Kišon”. knjizara.com. Pristupljeno 17. 1. 2019. 
  3. ^ „Efraim Kišon”. biografija.org. Pristupljeno 29. 1. 2019. 

Spoljašnje veze uredi