Žika Bogdanović

српски историчар и теоретичар уметностиа

Žika Bogdanović (Beograd, 11. septembar 1932 — Beograd, 3. april 2021)[1] bio je srpski istoričar i teoretičar umetnosti i kulture, filolog, filmolog, stripolog, novinar, prevodilac, izdavač i književnik.

Žika Bogdanović
Lični podaci
Datum rođenja(1932-09-11)11. septembar 1932.
Mesto rođenjaBeograd, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti3. april 2021.(2021-04-03) (88 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Naučni rad
Poljefilmologija, stripologija, teorija kulture, mediologija

Jedan je od istaknutih svetskih teoretičara stripa i vizuelne naracije uopšte. Osnovao je 1974. godine jedan od prvih teorijskih časopisa za strip u svetu — Pegaz, revija za istoriju i teoriju stripa i vizuelnih medija koji se izražavaju grafičkim putem.

Biografija

uredi

Tokom svoje višedecenijske karijere bavio se filmom (kao kritičar Borbe dobitnik je nagrade za filmsku kritiku "Beograd film" 1962), televizijom (kritičar NIN-a), politikom (reporter TANJUG-a), džezom (urednik i voditelj serijala "Svet džeza" na Radio Beogradu), uredništvom (urednik kulture NIN-a, direktor izdavačkog zavoda Jugoslavija, glavni urednik mesečnika Liberal, osnivač i glavni urednik zadužbine "Ateneum", osnivač i urednik mnogih književnih edicija "Kentaur", "Plava ptica", "Zenit", "Polaris") i naravno stripom.

Žika Bogdanović je bio direktor Jugoslovenske kinoteke od 1981. do 1990. godine. Takođe je bio saradnik specijalizovanog filmskog časopisa „Kinoteka”, koji od 2017. godine izdaje Jugoslovenska kinoteka.[2]

Pokretač je jednog od najznačajnijih časopisa o teoriji i istoriji stripa Pegaz, reviju za istoriju i teoriju stripa i vizuelnih medija koji se izražavaju grafičkim putem 1974.godine.

Autor je velikog broja stručnih knjiga, kao i romana, pripovetki, zbirki poezije, putopisa, eseja, monografija i studija iz pomenutih oblasti. Od gotovo dvadeset naslova iz različitih oblasti treba naglasiti one iz oblasti istorije i teorije stripa kao što su: Čudesni svet Đorđa Lobačeva iz 1975. godine, Aleks Rejmond ili poslednji put kada smo bili mladi iz 1975. godine, Umetnost i jezik stripa iz 1993. godine, Čardak ni na nebu ni na zemlji: nastanak i život beogradskog stripa 1934.-1941. iz 2007. godine.[3]

Bio je član međunarodnog žirija Prix de la Presse za nagradu za najbolje publicističko delo godine u Evropi.

Bavio se prevođenjem, a na tom polju je zapažen sa prevodima: Dž. R. R. Tolkina, Isaka Asimova, Karla Gustava Junga, Stanislava Lema, Artura Klarka i mnogih drugih.

Za svoj rad na polju strip teorije je nagrađen 1983. nagradom "Andrija Maurović" i 1992. nagradom "Maksim" za životno delo na području teorije i istorije stripa. Dobio je povelju Vitez od duha i humora (2018), koje dodeljuju Centar za umetnost stripa Beograd pri Udruženju stripskih umetnika Srbije i Dečji kulturni centar Beograd.[4]

Umro je 3. aprila 2021. godine.[1]

Reference

uredi

Spoljašnje veze

uredi