Žirovnica (Batočina)

(preusmereno sa Жировница)

Žirovnica je naselje u Srbiji u opštini Batočina u Šumadijskom okrugu. Prema popisu iz 2022. ima 669 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 742 stanovnika).[1]

Žirovnica
Pogled na Žirovnicu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugŠumadijski
OpštinaBatočina
Stanovništvo
 — 2022.Pad 669
Geografske karakteristike
Koordinate44° 07′ 01″ S; 21° 01′ 29″ I / 44.116833° S; 21.024666° I / 44.116833; 21.024666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina211 m
Žirovnica na karti Srbije
Žirovnica
Žirovnica
Žirovnica na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj34229
Pozivni broj034
Registarska oznakaKG

Geografija uredi

Žirovnica se nalazi na 211 metara nadmorske visine, i to na koordinatama 44° 07′ 01" severno i 21° 01′ 29" istočno. Nalazi se na oko 7 km od Batočine, 20 km od Kragujevca i 110 km od Beograda.

Kroz selo prolazi magistralni put Batočina-Kragujevac-Kraljevo-Čačak.

Istorija uredi

 
Crkva Svete Ane sagrađena 1939. godine

U Žirovnici je pronađeno nalazište iz bronzanog doba. Potiče najverovatnije iz trako-kimerskog perioda.[2] Nalaz od devet naočarastih fibula, spirelno uvijene narukvice, dve ogrlice, dve ukrasne ploče se vezuje za grob nekog uglednog domoroca.[3]

Žirovnica je preživela antičko doba i srednji vek, ali se ipak ugasila krajem XVII veka. U turskom popisu 1739/41 selo se ne pominje. Selo je dobilo naziv po žirištu koje je bilo poznato u ovom kraju.[4] Na prvom popisu nakon završetka Drugog srpskog ustanka 1818. Žirovnica je imala 29. domaćinstva sa 76 haračkih glava.[5]

Posle oslobađanja selo je bilo u sastavu dobrovodičke opštine. Oko 1830. kmet je bio Đura Živadinović. Kratko vreme selo je pripadalo badnjevačkoj opštini, da bi se ubrzo vratilo Dobrovodici. Do 1874. zajedno sa Kijevom i Dobrovodicom činili su istu opštinu. Prvo je sedište bilo u Dobrovodici, a zatim u Kijevu. Zbog višegodišnjeg sukoba došlo je do razilaženja. Prvo su 1869. godine Kijevo i Dobrovodica tražili odvajanje od Žirovnice, ali se Žirovnica tome usprotivila. kasnije je Žirovnica zahtevala odvajanje pa su Kijevo i Dobrovodica formirali opštinu Kijevo.[4]

Žirovničani su učestvovali u ratovima od 19121918, kada je iz ovog sela poginulo 114 ljudi.[6] Spomen-crkva je izgrađena 1939.[7]

Poljoprivreda uredi

 
Polje zasejano kupusom i kukuruzom

Poljoprivreda Žirovnice kao i cele batočinske opštine ima veoma značajnu ulogu u njenoj sveukupnoj privredi.Poljoprivreda je vodeća privredna grana po obimu proizvodnje kao i po zaposlenosti lokalnog stanovništva.

Stočarstvo je najznačajnija grana proizvodnje u poljoprivredi u Žirovnici. Stočarstvo je najtraženiji deo poljoprivrede, jer njeni proizvodi (meso, mast, mleko, jaja) spadaju u glavne prehrambene proizvode stanovništva. Seljak sitnog poljoprivrednog gazdinstva u Žirovnici je svaštar, gaji više vrsta stoke. Gaji goveda, svinje, ovce, konje i živinu.

Demografija uredi

U naselju Žirovnica živi 694 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,2 godina (42,7 kod muškaraca i 43,7 kod žena). U naselju ima 239 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,47.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Demografija[8]
Godina Stanovnika
1948. 1.216
1953. 1.216
1961. 1.188
1971. 1.055
1981. 1.078
1991. 974 923
2002. 830 908
2011. 742
2022. 669
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[9]
Srbi
  
830 100,0%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Školstvo uredi

 
Osnovna škola u Žirovnici

Žirovnica je do 1870. godine svoju decu slala u grnčaričku osnovnu školu, kada je ona prestala da radi, morali su da šalju decu u Botunje. Zbog daljine Žirovničani su odlučili da otvore svoju školu i 6. marta 1871. su se obratili Ministarstvu prosvete. Okružni načelnik u Kragujevcu izvestio je Ministarstvo prosvete da u Žirovnici nema mnogo đaka i da deca mogu ići u botunjsku školu otvorenu prošle godine. Na isti način je propao i drugi pokušaj Žirovničana da dobiju školu.[11]

Ipak Žirovničani su 8. juna 1893. obavestili ministarstvo prosvete da je za školu u selu napravljena lepa zgrada od tvrdog materijala i zamolili su da se pošalje učitelj. Nakon što je urađena mala popravka koju je tražila komisija škola je bila spremna za školsku 1893/94. godinu. Broj đaka se stalno povećavao, pa je otvorena i druga učionica. Godine 1902. bilo je 85 đaka, a od toga 13 su bili iz Dobrovodice i Prnjavora. Zbog siromaštva sela odlučeno je da se opet radi u jednoj učionici, pa je petnaest đaka koji su bili višak poslato u botunjsku školu.[11]

Mnogo učitelja je prošlo kroz ovu školu. Smenjivale su se generacije i generacije a zgrada škole je ostarela i oronula. Došlo se na ideju da se zgrada škole renovira, tako da je 1991. godine krenulo sa renoviranjem. Renoviranje je trajalo dve godine, a nastava se izvodila u prostorijama sportskog kluba. Školske 1993/94. godine počelo se sa radom u novoj školi. Škola je menjala i svoj naziv. Najpre je bila Osnovna škola „Nada Naumović“ ​​i pripadala matičnoj školi u Badnjevcu, pa zatim „14. oktobar“ sa matičnom školom u Batočini. Danas škola nosi ime Osnovna škola „Sveti Sava“ i radi kao izdvojeno odeljenje Osnovne škole „Sveti Sava“ u Batočini.

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ „Popis u Srbiji prema polu i starosti po naseljima”. stat.gov.rs. Pristupljeno 21. 1. 2024. 
  2. ^ M. Garašanin, Praistorija Srbije, str. 487.
  3. ^ Istorija srpskog naroda, prva knjiga, Beograd 1994. str. 55.
  4. ^ a b Jeremija D. Mitrović, Batočina i okolina u prošlosti, Kragujevac 1976. str. 56.
  5. ^ Živojin Andrejić, Batočina sa okolinom, Batočina 1988. str. 90
  6. ^ Živojin Andrejić, Batočina sa okolinom, Batočina 1988. str. 191-193
  7. ^ "Politika", 31. jul 1939
  8. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  9. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  10. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  11. ^ a b Jeremija D. Mitrović, Batočina i okolina u prošlosti, Kragujevac 1976. str. 122.

Spoljašnje veze uredi