Zabajkalski nacionalni park

Zabajkalski nacionalni park (rus. Забайкальский национальный парк) (na engleskom, "Trans-Baikal") prostire se na srednji deo istočne obale Bajkalskog jezera, zapadnim padinama Barguzinskog lanca na istoku, Uškani ostrva, i najveće poluostrvo na jezeru Sveti Nos. Od 2690 km² površine parka, 38.8 km² su zaštićena vodena područja u jezeru.[1]

Zabajkalski nacionalni park
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Zabajkalski nacionalni park
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Zabajkalski nacionalni park
MjestoBurjatija Rusija
Najbliži gradUlan Ude
Koordinate53° 43′ N 109° 13′ E / 53.717° S; 109.217° I / 53.717; 109.217
Površina269,000 ha
Osnovano1986. godine
Upravljačko tijeloMinistarstvo prirodnih resursa i životne sredine Rusije

Topografija uredi

Zabajkalski je na zapadu omeđen obalom Bajkalskog jezera, na severu sa rezervatom prirode Barguzin (strogo zaštićeni prirodni rezervat skoro iste površine kao i Zabajkalski), na jugu i istoku planinskim lancem Barguzin. Najviši vrh u parku je Mt. Barmašovoj visine 2376 m.[2]

Područje parka je veoma strmo, 55% parka je na nagibu većem od 26 stepeni, a dodatnih 28% je između 16 i 25 stepeni.[1]

Poluostrvo Sveti Nos dugo je 53 km i široko 35 km, sa svojim planinskim kompleksom, čiji je najviši vrh 1877 m. Ostrvske planine su pošumljene brezom, arišom i rododendronom. Ima nekoliko desetina planinskih potoka i izvora, a sa kopnom je povezano Čivirkujskom prevlakom. Ostrvo je poznato po predivnom pogledu na jezero (koji omogućava visoki centralni vidikovac koji se pruža sa planine preko jezera sa svih strana), kao i na svoj "pevajući pesak" na Marokovoj plaži, takozvan zbog zvuka koji se čuje dok se hoda po njemu.[3]

Poluostrvo Sveti Nos (desno) je podvodno povezano Akademskim grebenom sa ostrvom Olhon na jugozapadu.

Uškani ostrva na sredini jezerasu deo Zabajkaljskog parka. Ona su istočni krak potopljenog Akademskog grebena, koji deli Bajkalsko jezero na severni i južni basen. Na zapadnoj strani jezera Akademski greben se opet uzdiže iznad vode u vidu ostrva Olhon, koje je deo Pribajkalski nacionalni park. Uškani je arhipelag od 4 ostrva površine 10 km². Poznata su kao stanište bajkalskih foka. Ostrva su mermerna i krečnjačka i sadrže pećine sa dokazima ljudskog boravka iz neolitskog perioda.[4]

Ekoregion i klima uredi

Park se nalazi u zapadnosibirskim tajgama, između reka Jenisej i Lene. Dominantna je četinarska vegetacija, a region je vrlo bogat mineralima. Na području Zabajkalskog vlada subpolarna klima (Kepenova klasifikacija klimata (Dwc)). Karakterišu je duge, veoma hladne zime sa malo snega i prohladna leta.[5] Jezero, donekle, ublažava efekat subarktičke klime, ali je na planinama hladnije. Godišnje padne od 450 mm (u priobalnom delu) do 550 mm (u planinama) kiše. Vetrovi duvaju sa zapada i jugozapada.[6]

Bajkalsko jezero, Burjatija, Rusija
Klimatogram
J
F
M
A
M
J
J
A
S
O
N
D
 
 
1,3
 
 
−9
−28
 
 
0,9
 
 
0
−23
 
 
1
 
 
21
−5
 
 
1,1
 
 
40
18
 
 
1,3
 
 
57
32
 
 
1,8
 
 
71
44
 
 
2
 
 
75
52
 
 
1,7
 
 
70
48
 
 
1,5
 
 
56
35
 
 
1,7
 
 
38
19
 
 
1,5
 
 
15
−3
 
 
1,4
 
 
−3
−21
Prosečne maks. i min. temperature u °F
Ukupne padavine u inčima
Izvor: GlobalSpecies.org

Flora uredi

Pošumljenost je velika. Šume su pretežno četinarske. 34% površine parka zauzima bor, 30% sibirski patuljasti bor, 14%  sibirski bor, 9% ariš. Oko 10000 hektara je pod starim stablima.

 
Pogled na Čivirkujsku prevlaku sa vrha na poluostrvu Sveti Nos

Fauna uredi

Park naseljavaju životinje tipične za južnosibirsku šumu, medved, vuk, lisica, ris, vidra, divlji zec, veverica, los, 249 vrsta ptica, među kojima i veliki kormoran. Tokom leta vode Bajkalskog jezera poseti oko 3000 bajkalskih foka.[7] U alpskim livadama može se sresti Kamčatski mrmot. Ostrvo Boljšoj Uškani je poznato po najvećoj koncentraciji velikih mravinjaka u Rusiji – hiljade koji se uzdižu prekoo 1,5 m u visini.

Turizam uredi

 
Bajkalsko jezero

Dosta se radi na promociji turizma. Za pojedine delove parka su potrebne posebne dozvole (zbog opasnog terena). Za različita pešačka i rekreativna mesta u parku, dnevna karta se može kupiti na ulazu.[6] Zimi je vrlo popularno pecanje u ledu ili kros kantri skijanje duž obale. Što se smeštaja tiče, postoje bungalovi i plutajući eko-hostel.[8]

Reference uredi

  1. ^ a b „Zaybaybalsky National Park (Official Park Site)” (na jeziku: ruski). FGBU Joint Directorate Barguzin State Nature Biosphere Reserve and the Trans-Baikal National Park. Arhivirano iz originala 05. 02. 2016. g. Pristupljeno 27. 1. 2016. 
  2. ^ „Zaybaybalsky National Park” (na jeziku: ruski). Pristupljeno 27. 1. 2016. 
  3. ^ „Svyatoy Nos Peninsula”. Baikal-Raduga. Arhivirano iz originala 05. 02. 2016. g. Pristupljeno 27. 1. 2016. 
  4. ^ „Ushkany Islands”. Baikal-Raduga. Arhivirano iz originala 05. 02. 2016. g. Pristupljeno 27. 1. 2016. 
  5. ^ „Global Species : Climate Data for Latitude 53.75 Longitude 109.25”. globalspecies.org. Arhivirano iz originala 2. 2. 2016. g. Pristupljeno 22. 12. 2018. 
  6. ^ a b „The Svyatoy Nos peninsula (Holy Nose)”. www.baikal-raduga.com. Arhivirano iz originala 14. 04. 2019. g. Pristupljeno 22. 12. 2018. 
  7. ^ „Zabaйkalьskiй nacionalьnый park ● Katalog OOPT ● Osobo Ohranяemыe Prirodnыe Territorii (OOPT)”. www.zapoved.ru. Pristupljeno 22. 12. 2018. 
  8. ^ „Ushkany Islands (Ushkanii Isles)”. www.baikal-raduga.com. Arhivirano iz originala 14. 04. 2019. g. Pristupljeno 22. 12. 2018. 


Spoljašnje veze uredi