Zavist je negativna emocija koja se manifestuje u neprijateljskom stavu prema drugima koji imaju nešto što mi nemamo, a smatramo da to više pripada nama. Ispoljavanje zavisti može varirati od blagog neprijateljstva do otvorene agresije.[1]

Portret dementne žene ili Monomanijačna ljubomora (zvana i Hijena iz la Šalpetriera), Teodor Žeriko, oko 1819-1822, Muzej lepih umetnosti u Lionu

Aristotel je definisao zavist kao bol pri pogledu na tuđu sreću, podstaknutu od „onih koji imaju ono što bi trebalo da mi imamo”[2] Bertrand Rasel je rekao da je zavist jedan od najsnažnijih stepena nesretnosti.[3] Ne samo da je zavidna osoba nesretna zbog svoje zavisti, objasnio je Rasel, već će ta osoba možda želeti da nanese nesreću drugima i to u oblicima emocionalnog zlostavljanja i nasilnih dela zločina. Iako se na zavist uglavnom gleda kao na nešto negativno, Rasel je takođe verovao da je ona i pokretačka snaga rasta ekonomije i da se mora izdržati da bi se postigao sistem „držanja koraka sa Džonesovima”. Verovao je da upravo to pomaže u održavanju demokratije, sistema u kojem niko ne može postići više od bilo koga drugog.[4]

Tipovi zavisti uredi

 
Invidia, alegorijska bol (Đoto di Bondone, oko 1305-1306

Zavist se manifestuje u neprijateljskom stavu i osećanju prema drugima koji imaju nešto što smatramo da to više pripada nama. Kao i u ljubavi, tako i u mržnji i zavisti postoje različite gradacije u samom sadržaju i intenzitetu. Tako ispoljavanje mržnje i zavisti može varirati od blagog neprijateljstva do otvorene agresije.

Nedavno su psiholozi sugerisali da postoje dve vrste zavisti: zlonamerna zavist i dobroćudna zavist – zlonamerna zavist koja se predlaže kao bolesna sila koja ruši čoveka i njegov um i uzrokuje zavidnu osobu da slepo želi da „heroj“ pati; s druge strane je benigna zavist, koja se spatra vrstom pozitivne motivacijske sile zbog koje osoba teži da bude dobra kao „heroj” – ali samo ako se dobroćudna zavist koristi na pravilan način.[5][6]

Međutim, Šeri Tarkl smatra da pojava društvenih medija i selfi kulture stvara otuđujući osećaj psihe „samozavidljivosti”, i smatra da to dodatno utiče na problematična područja.[7] Zavist i zlovolja, kao emocije, imaju paralelne strukture.[8][9]

Jedini tip zavisti koja može imati pozitivne efekte je dobroćudna zavist. Prema istraživačima, dobroćudna zavist može pružiti emulaciju, motivaciju za poboljšanje, pozitivne misli o drugoj osobi i divljenje.[10] Ova vrsta zavisti, ako se pravilno kontroliše, može pozitivno uticati na nečiju budućnost, motivišući nekoga da bude bolja osoba i da uspe.[11] Naš ljudski instinkt je izbegavanje negativnih aspekata u životu, kao što su negativne emocije, zavist. Međutim, ovo negativno emocionalno stanje moguće je pretvoriti u motivacijski alat koji čoveku može pomoći da postane uspešan u budućnosti.

U hrišćanstvu uredi

 
Sedam smrtnih greha - zavist, gravura Đoto di Bondona. Zmija i pas simboli za zavist.
 
Hijeronim Boš, Sedam smrtnih greha i Četiri poslednje stvari

 
Luk zavisti u lađi s gotskom freskom (1511) čoveka s pasjom glavom, što simboliše zavist (Dalbinederska crkva, Danska)

U Starom i u Novom zavetu postoje različiti opisi zavisti i događaja povezani s njom, uglavnom s dramatičnim ishodom. Zavist je jedan od sedam smrtnih grehova u katolicizmu i u pravoslavlju. U knjizi Knjiga postanka, zavist je motiv za Kaina, tako što je zavidio Avelju jer je Bog favorizirao Aveljovu žrtvu iznad Kainove.[12] Zavist je među porivima koji dolaze iz srca, uprkos volje osobe.[13] Celo je telo puno tame kada je oko, svetiljka tela, loša.[14] Onaj kome je drago zbog nesreće, neće proći nekažnjeno, rekao je Salomon.[15] Zavist uništava zdravlje tela, čineći kosti trulima,[16] i sprečava nasleđivanje Božjeg kraljevstva.[17]

Zavisti se pridaju zasluge kao osnovi svakog truda i veštine ljudi.[18] Na primer, čovečanstvo će izabrati zanimanja da bi steklo bogatstvo, slavu i užitke kako bi se izjednačilo ili nadmašilo svoje bližnje. Zavist je, dakle, greh duboko ukorenjen u ljudskoj prirodi.[18] Ona nastaje kada čoveku nedostaju određene stvari, okolnosti koje postoje kad se Bogu ne pristupi provizije, ili kada se provizije koriste za sopstvene sebične strasti i užitke.[19]

U islamu uredi

U islamu je zavist (hasad, حسد, na arapskom jeziku) nečistoća srca i može uništiti nečija dobra dela. Osoba mora biti zadovoljna onim što je Bog hteo i u šta veruje pravda Stvoritelja. Musliman ne bi smeo dopustiti da mu zavist dozvoli da bude zavidna osoba.

Muhamed je rekao: „Ne zavidite jedni drugima, ne mrzite jedni druge, ne suprotstavljajte se drugima i ne prekidajte odnose, radije budite Alahove sluge kao braća. Nije dozvoljeno da se musliman razdvoji od njegova brata, duže od tri dana da se ne sastanu, a jedan zanemaruje drugog, a najbolji je onaj koji inicira namaz.”[20]

Musliman može poželeti sebi takav blagoslov koji ima neko drugi, ne želeći da ga oduzme drugoj osobi. To je dozvoljeno i ne naziva se hasad. Umesto toga, zove se gibtah.

„Ne treba biti zavidan, osim u dva slučaja: (prema) osobi kojoj je Alah dao mudrost, i koja time upravlja i uči je pred ljudima, i (prema) osobi kojoj je Alah dodelio bogatstvo i imovinu zajedno sa snagom da ga troši u uzroku Istine”.[21]

Istraživanja uredi

Naučnici sa japanskog Nacionalnog instituta radioloških nauka su proučavali ovu osobinu. Grupi dobrovoljaca su davali opise ljudi koji su uspešni kako na poslovnom planu, tako i u ljubavnom životu. Pri tome su skenerima pratili rad mozga i uočili da se kod ispitanika aktivirao prednji deo u mozgu poznat kao cingulate cortex koji se aktivira i prilikom fizičkog bola. Ovo se objašnjava time da će čovek zbog toga usmeriti svoje aktivnosti ka poboljšanju kvaliteta sopstvenog života, te ima evolutivnu opravdanost. Međutim, želja da se bude bolji može da odvede i u drugu krajnost. Zavidan čovek će poželeti i da povredi konkurenciju, pa i da ukrade kako bi se domogao onoga u čemu oskudeva. Zato je jedan drugi tim naučnika pokušao da detektuje koja nacija je najviše sklona ovom osećanju, pa su kao kriterijumi uzeti broj krađa i provala u tuđe posede. Prema nekim izvorima, moderne tehnologije će dovesti do porasta zavisti, jer putem Interneta i televizije je moguće zaviriti u živote bogatih i slavnih.[22] Prema Džonu Mekiju, autoru brojnih bestselera koji se bave karijerom, zavist uništava samopoštovanje i treba je iskoristiti kao motivacionu „alatku“ da se poboljša sopstveni kvalitet rada.[23]

Psihologija uredi

Iako mali broj ljudi priznaje ovo osećanje, ono je u osnovi mnogih ljudskih aktivnosti, utiče na osećanja i formiranje stavova. Prema pisanju jednog sajta, zavist je glavni izvor prividno neobjašnjivih netrpeljivosti i mogući uzročnik mnogih pogrešnih, čak zlih radnji, poput osvete. Sve može postati predmet zavisti; bogastvo, uticaj, moć, položaj, karijera, pripadnost određenim društvenim grupama, popularnost, slava, lepota, obrazovanje, talenat, pa čak i dobro raspoloženje. Pri tome, zavidljivi ljudi žive u lažnom uverenju da drugi imaju ono što je njima nepravedno uskraćeno, što utiče na nezadovoljstvo sopstvenim životom i rezultuje stalnim poređenjem sa drugima, kao i opsednutošću „računicama“ koje su uvek za njih nepovoljne. Oni ne mogu da oproste tuđi uspeh, ali ni da to otvoreno priznaju jer bi time priznali i osećanje vlastite niže vrednosti. Zato je zavist najčešće maskirana pravdoljubivošću. Najveći problem ovakvih ljudi je što ne umeju da budu zadovoljni vlastitim životima i da u njima pronađu smisao.[24]

Religija uredi

Mnogo ljudi veruje da biblija daje spisak od sedam smrtnih grehova, među kojima je i zavist i oni se i pominju u Solomonovim pričama, doduše više kao opisi tih osobina. Ipak, nigde se eksplicitno ne navodi da se ti gresi kažnjavaju smrću. Prema navodima jednog sajta, ovi gresi su praktično kategorije mnogo grehova koje Bog neće oprostiti.[25] U katolicizmu takođe ne postoji konačan spisak takvih grehova, ali većina vernika prihvata kategorizaciju koju je dao papa Gregor još u VI veku, a koje pominje i Dante Aligijeri u svom delu „Pakao“. Prema tim navodima kazna za zavist je „bacanje u ledenu vodu“.[26]

+++++

Josef Holeček u knjizi Crna Gora u miru piše da je ponašanje cetinjskih bogoslova bilo zadovoljavajuće. Najteže je među njima bilo iskorinjeniti svađu, koja se nekada završavala i tučom. Svađe su nastajale zbog toga što se jedan drugom podsmjehivao zbog porijekla, svaki je želio da bude iz najboljeg, najstarijeg i najslavnijeg plemena.[27] Crnogorska ambicioznost i revnost ne dozvoljavaju nikom da ustupi nekome vodeće mjesto. Na početku je u svjedočanstva pitomaca upisivan redni broj, ali kad se pokazalo da ovaj način za pobuđivanje njihove ambicije nije potreban, već da prije škodi, jer niko nije htio da bude drugi, već svi prvi, odustalo se od toga.[28] Nakon bojeva, česti su bili sporovi Crnogoraca oko najvećih zasluga.[29] Korumpirani Mašo Vrbica je priređivao brojne spletke poštenom sekretaru knjaza Nikole, u smislu da je čovjek isuviše pošten i moraju ga odstraniti.[30] Svaka funkcija imala je svoju prepoznatljivu oznaku na kapi, i tada se viđala na glavama skoro svakog Crnogorca. Za njima je nastala velika jurnjava. Ko ima čin, odmah se drugačije ponaša. Ne ustručavaju se špijunirati, da se dodvore nadređenima i napreduju u službi. Marko Miljanov je svoj čin vratio knjazu (Nikola je ima prema njemu netrpeljivost, jer je Marko uživao veliku slavu u narodu kao junak), a prijatelji su mu to zamjerali smatrajući da će time biti unižen u očima ljudi. Vlasnik grba se pravi gospodin, glumi glavara.[31]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Parrott, W. G.; Smith, R. H. (1993). „Distinguishing the experiences of envy and jealousy”. Journal of Personality and Social Psychology. 64 (6): 906—920. doi:10.1037/0022-3514.64.6.906. 
  2. ^ Rhetoric By Aristotle
  3. ^ Russell, Bertrand (1930). The Conquest of Happiness. New York City: Horace Liveright. 
  4. ^ Russell 1930, str. 90–91 harvnb greška: više ciljeva (2×): CITEREFRussell1930 (help)
  5. ^ van de Ven N; et al. (2009). „Leveling up and down: the experiences of benign and malicious envy.”. Emotion. 9 (3): 419—29. PMID 19485619. doi:10.1037/a0015669. 
  6. ^ „Why Envy Motivates Us”. 2011-05-31. 
  7. ^ Sherry Turkle (2017). Alone Together: Why We Expect More from Technology and Less from Each Other. Basic Books. ISBN 978-0-465-09366-3. 
  8. ^ „Emotional Competency - Envy”. www.emotionalcompetency.com. 
  9. ^ „LNCS 7403 - The Hourglass of Emotions” (PDF). Sentic.net. Pristupljeno 2017-05-28. 
  10. ^ Lange, Jens; Crusius, Jan; Weidman, Aaron. „The Painful Duality of Envy: Evidence for an Integrative Theory and a Meta-Analysis on the Relation of Envy and Schadenfreude”. 
  11. ^ van de Ven, Niels (2016). „Envy and Its Consequences: Why It Is Useful to Distinguish between Benign and Malicious Envy”. Social and Personality Psychology Compass. 10 (6): 337—349. doi:10.1111/spc3.12253. 
  12. ^ „1Corinthians 3.3 ESV;NIVUK;ASV;AMP;NKJV - for you are still of the flesh. For - Bible Gateway”. 
  13. ^ „Mark 7.14-23 ESV - What Defiles a Person - And he called - Bible Gateway”. Bible Gateway. Pristupljeno 2016-03-23. 
  14. ^ „Luke 11.34-36 ESV - Your eye is the lamp of your body. When - Bible Gateway”. Bible Gateway. Pristupljeno 2016-03-23. 
  15. ^ „Proverbs 17.5 ESV - Whoever mocks the poor insults his - Bible Gateway”. Bible Gateway. Pristupljeno 2016-03-23. 
  16. ^ „Proverbs14.30 ESV - A tranquil heart gives life to the - Bible Gateway”. Bible Gateway. Pristupljeno 2016-03-23. 
  17. ^ „Galatians 5.19-21 ESV, - Now the works of the flesh are evident: - Bible Gateway”. Bible Gateway. Pristupljeno 2016-03-23. 
  18. ^ a b „Ecclesiastes 4.4 ESV - Then I saw that all toil and all skill - Bible Gateway”. Bible Gateway. 
  19. ^ James 4.1-2-3
  20. ^ Sahih al-Bukhari [Eng. Trans. 8/58 no. 91], Sahih Muslim [Eng. Trans. 4/1360 no. 6205, 6210]
  21. ^ Al-Bukhaari & Muslim
  22. ^ Politikin zabavnik broj 3036, datum: 16.4.2010. „Nauka o sedam smrtnih grehova“, str. 23-25. Izdaje i štampa: Politika AD. Beograd.
  23. ^ Blic: „Sedam smrtnih grehova na radnom mestu“; 2.4.2007. (BendWeekly)
  24. ^ Iza ogledala: „Zavist“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. maj 2010); 28.6.2005.
  25. ^ gotquestions.org: „Koji su to sedam smrtnih grehova?“
  26. ^ Blic: „Abortus, dileri droge i pedofili“; 11.3.2008.
  27. ^ Holeček 2002, str. 325.
  28. ^ Holeček 2002, str. 326, 327.
  29. ^ Holeček 2002, str. 64.
  30. ^ Holeček 2002, str. 133.
  31. ^ Holeček 2002, str. 157.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi