Zaviša Janjić (Čačak, 26. februar 1949Vašington, 30. mart 2019) bio je srpski naučnik i istraživač atmosferske nauke i meteorologije.

Zaviša Janjić
Lični podaci
Datum rođenja(1949-02-26)26. februar 1949.
Mesto rođenjaČačak,  FNR Jugoslavija
Datum smrti30. mart 2019.(2019-03-30) (70 god.)
Mesto smrtiVašington, Sjedinjene Američke Države SAD
ObrazovanjePrirodno-matematički fakultet Beograd, Magistratura i doktorat - Zagrebačko sveučilište
Naučni rad
Poljemeteorologija
NagradeIMO nagrada Svetske meteorološke organizacije
Struktura uragana

Biografija uredi

Rođen je u Čačku, gde je maturirao u čačanskoj gimnaziji kao đak generacije, dobivši jedini novoustaljenu – Vukovu diplomu. Diplomirao je na Prirodno-matematičkom odnosno Fizičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Magistrirao (1974) je i doktorirao (1977) je na Zagrebačkom sveučilištu. Radio je najpre u Beogradu, u Republičkom i Saveznom hidrometeorološkom zavodu. Kao redovan profesor, izvesno vreme je proveo na beogradskom Fizičkom fakultetu. Sredinom sedamdesetih radio je u Evropskom centru za srednjoročnu prognozu vremena, zatim na Univerzitetu u Hamburgu, i potom prešao u SAD, gde je istraživanja nastavio u Nacionalnom meteorološkom centru u Univerzitetskoj korporaciji za atmosferska istraživanja (UCAR) u Vašingtonu. Od 2009. godine radio je u Nacionalnom centru za istraživanja životne sredine (NCEP). [1] [2]

Njegov naučni rad je od početka bio usredsređen na probleme matematičkog modeliranja atmosfere, tj. na razvoj numeričkih modela za prognozu vremena. Njegovi naučni doprinosi sačinjavaju teorijsku osnovu tzv. regionalnih modela atmosfere, koji se koriste širom sveta – konkretno, za kratkoročnu vremensku prognozu koristi se model Eta, Zaviše Janjića, a novi NMM model je postao operativan u meteorološkoj praksi SAD. Predvideo je nailazak tropskog ciklona Izabel 2003, i Sendi, 2012. godine. Istraživanja su mu uglavnom usmerena ka iznalaženju kompleksnih fizičko-matematičkih modela, tj. parcijalnih nelinearnih diferencijalnih jednačina koje bi u preciznim prostorno-vremenskim koordinatama mogle pouzdano da predvide i opišu ispoljavanje velikih vremenskih nepogoda. Tokom skoro trideset godina Zaviša Janjić je bio težak invalid, kvadriplegičar u kolicima, sa vrlo ograničenim pokretima. (Nakon saobraćajne nesreće i teške povrede kičme). Pomoć i podršku imao je od svoje supruge Gordane i njihove dve ćerke. [1]

Nagrade uredi

Mnogobrojne nagrade obeležile su njegov profesionalni život, čija je kruna sigurno bila najprestižnija međunarodna nagrada u oblasti meteorologije i atmosferskih nauka, Godišnja nagrada Svetske meteorološke organizacije, analogno Nobelovoj nagradi u drugim naučnim disciplinama, koja mu je dodeljena 23. maja 2013. u Ženevi. Novčani deo ove nagrade prof. Janjić je opredelio za formiranje fonda pri Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, a u saradnji sa Fizičkim fakultetom uspostavljena je dvogodišnja nagrada za najbolji master rad iz oblasti numeričkog modeliranja atmosfere, nagrada prof. dr Zaviše Janjića, čiji je novčani deo obezbeđen iz ovog fonda. Ovakva nesebična odluka o formiranju fonda i uspostavljalju nagrade, jasno pokazuje njegovo razumevanje potrebe za bezrezervnom podrškom mladim istraživačima na počecima njihove karijere. [3]

 
Svetska meteorološka organizacija

Predsednik Svetske meteorološke organizacije (WMO) Dejvid Grajms i generalni sekretar Mišel Žaro su profesoru Janjiću uručili prestižno priznanje za izvanredan doprinos u razvoju teorije i prakse modeliranja atmosfere i numeričke prognoze vremena i za višedecenijski doprinos meteorologiji. U obrazloženju o dodeli nagrade je napisano: „U znak priznanja za njegove izvanredne dugogodišnje doprinose na unapređenju teorije i prakse modeliranja atmosfere i numeričke vremenske prognoze, a posebno za razvoj generacija atmosferskih modela zasnovanih na svojim inovativnim numeričkim shemama i shemama parametrizacije koje se koriste za istraživanje i vremenske prognoze širom sveta inspirišući rad mnogih naučnika i stvarajući prognoze koje stižu do miliona korisnika.”

Imajući u vidu ko su sve bili laureati, dobijanjem IMO nagrade profesor Janjić se svrstao među najveće meteorologe svih vremena, a teorijska i praktična vrednost njegovih naučnih dostignuća dragocena je za čitavo čovečanstvo, pa se s pravom može reći da je profesor Janjić naučnik svetskih razmera. Zahvaljujući dugogodišnjoj uspešnoj saradnji sa profesorom Janjićem, kao i razumevanju direktora NCEP, gospodina Učelinija, u Republičkom hidrometeorološkom zavodu je u operativnu praksu uveden Janjićev numerički model za prognozu vremena. [4] [5]

Pored ove nagrade, Janjić je 1978. dobio nagradu Svetske meteorološke organizacije za mlade naučnike (WMO Research Award for Encouragement of Young Scientists from RA VI (Europe)), 1981. godine nagradu Svetske meteorološke organizacije fonda Borivoje Dobrilović za istraživanja u meteorologiji (WMO Borivoje Dobrilović Trust Fund Research Award in Meteorology) i 2007, Nagradu Američkog meteorološkog društva (American Meteorological Society Francis W. Reichelderfer Award) za izuzetne doprinose razvoju i implementaciji NCEP modela za prognozu vremena u ograničenoj oblasti (Eta i NMM). [2]

Članstvo u stručnim udruženjima uredi

Zaviša Janjić je bio član Komisije za atmosferske nauke Svetske metereološke organizacije; Međunarodnog saveta naučnih unija; Naučnog savetodavnog komiteta Evropskog centra za srednjoročnu prognozu vremena, i dr.

U Srpskoj akademiji nauka i umetnosti bio je član van radnog sastava od 23.10.1997, a dopisni član od 8.6.2000, uz pristupnu besedu „Novi pristup razvoju nehidrostatičkih atmosferskih modela“ od 10.10.2001. [2]

Reference uredi

  1. ^ a b Jevtović, Bratislav. „ZAVIŠA JANJIĆ (1949-2019)”. galaksijanova.rs. Pristupljeno 8. 4. 2020. 
  2. ^ a b v „ZAVIŠA JANjIĆ”. sanu.ac.rs. Pristupljeno 8. 4. 2020. 
  3. ^ „Dr Zaviša Janjić (1950 - 2019)”. ff.bg.ac.rs. Pristupljeno 8. 4. 2020. 
  4. ^ „IMO nagrada prof. dr. Zaviši Janjiću”. rhmzrs.com. Arhivirano iz originala 19. 04. 2014. g. Pristupljeno 8. 4. 2020. 
  5. ^ „Profesor Zaviša Janjić dobio meteorološkog Nobela!”. kurir.rs. Pristupljeno 8. 4. 2020.