Zapadni Kavkaz
Zapadni Kavkaz (rus. Западный Кавказ) zapadni deo planinskog venca Velikog Kavkaza, od Crnog mora do planine Elbrus (na slici desno) u Rusiji. Kako je to jedini planinski venac u Evropi koji nije pretrpio značajne promene ljudskim delovanjem upisan je 1978. godine na UNESKO-vu listu rezervata biosfere u okviru programa MaB[1], a 1999. godine na listu Svetske baštine.
Zapadni Kavkaz Zapadnый Kavkaz | |
---|---|
![]() | |
Svetska baština Uneska | |
Zvanično ime | Zapadni Kavkaz |
Mesto | Rusija |
Koordinate | 43° 34′ S; 40° 40′ I / 43.57° S; 40.66° I |
Površina | 298.903 ha (3,21737×1010 sq ft) |
Kriterijum | prirodna: ix, h |
Referenca | 900 |
Upis | 1999. (19. sednica) |
Veb-sajt | http://whc.unesco.org/en/list/900 |
Opis
urediNa najzapadnijem delu zaštićenog područja od 298.903 ha, od letovališta Soči, nalazi se drugi po starosti nacionalni rezervat biosfere u Rusiji (Kavkazskiй gosudarstvennый prirodnый biosfernый zapovednik) osnovan kao nacionalni park još 1924. godine na području Krasnodarskog kraja, Repbulike Adigeje i Karačajevsko-čerkeske republike (247.000 ha).
Ovo područje je bilo naseljeno pre 500 hiljada godina o čemu svedoči više od 150 arheoloških lokaliteta u kojima su prnoađeni ljudski ostaci (između ostalog i neandertalaca). Ipak je ovaj predeo osta nepromenjen ljudskim delovanjem sve donedavno. Danas se tu javljaju posledice seče drveća, ispaše stoke (oko 200 stočara živi u tampon zoni), lova, rekreacije i turizma. Oko 40-50 hiljada turista poseti rezervat biosfere godišnje (1997). Rezervat biosfere čine uglavnom mala nizijska područja, ledničkih vrhova (oko 60) i preko 130 jezera koja čine oko 80% tipičnog pejzaža Kavkaza. Visina je između 250 i 3360 metara, što je visina najvišeg vrha, Akaragvarata. Reke sa severne strane su Boljšoja Laba i Belaja, koje se ulivaju u Kuban, dok su na južnoj strani reke kraće i ulivaju se u Crno more. Tu se nalaze brojni vodopadi do 250 metara visine.
Flora
urediU rezervatu ima stanište retka, oko 85 metara visoka nordijska jela (Abies nordmanniana), za koju se veruje da je najviša vrsta drveta u Evropi. Tu je i engleska tisa (Taxus baccata), bukva (Fagus orientalis), kesten (Castanea sativa), smrča (Picea orientalis), iberski hrast (Quercus iberica), kavkaška lipa (Tilia caucasia) i evropska zelenika (Buxus sempervirens). Petina biljnih vrsta ne ovom području je endemična.
Fauna
urediFauna je takođe bogata, uključujući retke vrste kao što su: leopard (Panthera pardus ciscaucasica), mrki medved (Ursus arctos), ris (Felis lynx) i kavkaški jelen (Cervus elaphus moral). Ovo područje je poslednje utočište kavkaških bizona (Bison bonasus caucasicus) od kojih su poslednji primerak u prirodi ubile lovokradice 1927. godine. Dvanaest potomaka kavkaskog bizona je preživelo u zoološkim vrtovima, a njeihovo direktno potomstvo, kao i ukrštano s podvrstom Bison bonasus bonasus je vraćeno u područje zapadnog Kavkaza tako da se potomci kavkaskog bizona nalaze ponovo u svom prirodnom staništu.[2].
Galerija
uredi-
Planina Markot iznad Sočija -
Vodopad Orekovki u NP Soči -
Planina Belalakaja -
Zapadni Kavkaz iz Krasnaja poljane -
Ubijeni kavkaški bizon 1889. godine -
Padine planine Markot
Reference
uredi- ^ KAVKAZSKIY, Opis rezervata biosfere na sajtu UNESKO-vog programa „Čovek i biosfera“ (jezik: engleski)
- ^ http://www.petermaas.nl/extinct/speciesinfo/caucasianbison.htm Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. јул 2015) (језик: енглески)
- Кавказский заповедник. In Заповедники СССР. Заповедники Кавказа. Moskva: Мысль. 1990. ISBN 978-5-244-00432-8. str. 69-100.
- Z. Puzek i dr., European Bison Bison bonasus: Current state of the species and an action plan for its conservation, 2002, Institut za istraživanje sisara poljske akademije nauka, Bialowieza.
- http://mountaindreams.ru/2013/03/kavkazskij-zubr-stranicy-istorii/ (jezik: ruski)
Spoljašnje veze
uredi- Zapadni Kavkaz na nacionalna Svetska baština
- Nacionani park Soči (jezik: ruski)
- Caucasian Reserve Website (jezik: engleski)