Zenička rezolucija

Zenička rezolucija je bila jedna od Muslimanskih rezolucija[1] koju je 26. maja 1942. godine potpisala grupa od 27 uglednih muslimana iz Zenice i u kojoj se konstatuje težak položaj Roma islamske veroispovesti iz Bosne i Hercegovine koje vlasti NDH upućuju u logore, i zahteva se od verskih vlasti da utiču na vlasti NDH da poštuju sopstvenu uredbu koja tzv. bele Cigane muslimane definiše arijevcima izuzetim od deportovanja u logore, [2] da se puste iz logora i vrate oni koji su odvedeni i da se kazne vlasti i organi koji su prekršili odredbu Ministarstva unutrašnjih poslova i vršili deportovanje u logore tzv. belih Cigana muslimana.

Pozadina uredi

Tokom Drugog svetskog rata je teritorija Bosne i Hercegovine pripala državnoj tvorevini Nezavisnoj Državi Hrvatskoj čije je formiranje, uz podršku Trećeg rajha, proglasio Slavko Kvaternik 10. aprila 1941. godine [3] . U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj je ubrzo po njenom osnivanju započet genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima. U cilju sprovođenja politike genocida je stvoren veliki broj koncentracionih logora. Muslimani iz Bosne i Hercegovine su preko svojih verskih organizacija početak genocida nad Romima islamske veroispovesti u Bosni i Hercegovini doživeli kao napad na islam i na sve muslimane.[2]

Reference uredi

  1. ^ „Jugoslavija u ratu, 9. epizoda - NDH - Cvijet hrvatstva (Muslimanske rezolucije)”. Radio televizija Srbije. 1991. Pristupljeno 2. novembar 2010. 
  2. ^ a b „Rezolucija zeničkih muslimana za zaštitu Roma, Jedno svedočanstvo naše humanosti iz ratnih dana”. Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Arhivirano iz originala 17. 10. 2011. g. Pristupljeno 12. jul 2010. 
  3. ^ „Biografija Slavka Kvaternika” (na jeziku: hrvatskom). Pristupljeno 9. jul 2010. 

Spoljašnje veze uredi

Vidi još uredi