Zećani
Zećani je naziv za žitelje Zete.
IstorijaUredi
U doba Crnojevića, to je bio uobičajeni naziv za stanovnike Zete. Povlačenjem pred Turcima, na Cetinje i okolinu, zadržali su taj naziv. Vremenom su nastali novi nazivi, Crna Gora i Crnogorci, koji su na prostoru Stare Crne Gore potisnuli zetsko ime. Ono je najduže, i do danas, opstalo na prostoru Zetske ravnice, koju Vicko Zmajević, naziva srpskom nizijom. [1]
Tako se Nešo Stanić, rodom iz Podgorice, ispod naslova svoje knjige Zbirka primjera i pouka iz 1907. godine, imenuje kao Zećanin iz Podgorice. [2] Srpski istoričar Andrija Luburić je u knjizi iz 1940. o dinastiji Petrović napisao da je jedno pismo vladici Petru služilo za izgovor kod Crnogoraca, Brđana, Zećana i Hercegovaca. [3]
Crnogorci su sve van granica Crne Gore smatrali necrnogorcima. U raznim tekstovima Petrovića, žitelji Podgorice i zetske ravnice nazivaju se Zećanima. Širenjem granica Crne Gore, vremenom se i Brđani i Zećani pocrnogorčuju. Danas je Zeta ostala što je bila i za turske vladavine Podgoricom, uži geografski kraj sjeverno od Skadarskog jezera, a Zećani su žitelji tog kraja današnje Crne Gore.
Lazar Tomanović je pišući o Boki zapisao da je ta tačka mjesto gdje se sastaju, od istoka Zeta, od sjevera Crna Gora, a od zapada Hercegovina, i nastavio je u poetskom stilu: đe se ljube te tri sestre, prvorodne slave srpske! [4]
Vidi jošUredi
ReferenceUredi
- ^ Dabović, Đoko (2006). Pleme Šestani. Bar: Udruženje građana Šestani. str. 131.
- ^ Stanić, Nešo (1907). Zbirka primjera i pouka. Veliki Bečkerek.
- ^ Luburić 1940, str. 212.
- ^ Tomanović 2007, str. 69.
LiteraturaUredi
- Luburić, Andrija (1940). Porijeklo i prošlost dinastije Petrovića,knjiga prva. Beograd.
- Tomanović, Lazar (2007). Putopisna proza. Gradska biblioteka i čitaonica Herceg Novi.