Zlatko Šnajder

један од седморице секретара СКОЈ

Zlatko Šnajder (Obrež, kod Zemuna, 5. mart 1903Zagreb, 14. avgust 1931) bio je revolucionar i politički radnik, jedan od sedmorice sekretara SKOJ-a.

zlatko šnajder
Zlatko Šnajder
Lični podaci
Datum rođenja(1903-03-05)5. mart 1903.
Mesto rođenjaObrež, kod Zemuna, Austrougarska
Datum smrti14. avgust 1931.(1931-08-14) (28 god.)
Mesto smrtiZagreb, Savska banovina, Kraljevina Jugoslavija
Profesijapolitički radnik
Delovanje
Član SKOJ od1919.

Odrastao je u Slavonskom Brodu, a 1916. godine se njegova prodica preselila u Zagreb. Kao učenik gimnazije, 1919. godine se priključio Savezu komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) i bavio se revolucionarnim radom. Kao član organizacije „Crvena pravda” bio je uhapšen aprila 1921. godine zbog atentata na ministra Milorada Draškovića, a nakon što je Alija Alijagić 21. jula 1921. ubio Draškovića, Zlatko je bio usled nedostataka dokaza bio uslovno osuđen na šest meseci i pušten na slobodu.

Od 1922. godine aktivno je radio na učvršćivanju revolucionarnog omladinskog pokreta i Saveza komunističke omladine, kao član Sekreterijata SKOJ-a za Hrvatsku. Uređivao je listove „Omladinska borba” i „Mladi radnik”. Od 1924. do 1926. godine je obavljao dužnost političkog sekretara Centralnog komiteta SKOJ-a. Kao politički radnije je više puta bio hapšen i proganjan od policije. Godine 1925. je bio osuđen na nekoliko meseci, a 1926. najpre na godinu, a potom na pet godina zatvora, koju je izdržavao u zatvorima na Adi Ciganliji, Sremskoj Mitrovici, Zenici i Lepoglavi. Zbog teških uslova robijanja u zeničkom zatvoru, teško se razboleo i fizički uništen je polovinom maja 1931. godine pušten na kućno lečenje. Preminuo je nakon tri meseca bezuspešnog lečenja.

Biografija uredi

Rođen je 5. marta 1903. godine u Obrežu, kod Zemuna.[a] Poticao je iz nacionalno mešovite porodice — njegov otac Vladimir je bio Hrvat, a majka Mileva Srpkinja, sa granice Korduna i Banije. Otac mu je bio bankarski činovnik, a majka domaćica i pored Zlatka, su imali i mlađu ćerku Olgu. Ubrzo posle Zlatkovog rođenja, njegovi roditelji su se preselili u Slavonski Brod, gde je on završio četvorogodišnju osnovnu školu i dva razreda Više pučke škole.[b][1]

Godine 1916. Zlatkova porodica se ponovo preselila, ovog puta u Zagreb, gde je Zlatko upisao treći razred Prve državne realne gimnazije. Tokom školovanja u Zagrebu, Zlatko je pored interesovanja za literaturu i umetnost, sve više počeo da se interesuje za politiku. Pogotovo tokom 1918. i 1919. godine, kada su u novoformiranu državu Jugoslaviju počeli da dolaze odjeci Velike oktobarske socijalističke revolucije u Sovjetskoj Rusiji. Zlatko je bio član Udruženja akademske socijalističke omladine, koje je februara 1919. bilo osnovano na Zagrebačkom sveučilištu i koje je odigralo značajnu ulogu u osnivanju Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), oktobra iste godine.[4]

Politička aktivnost uredi

1920—1921. uredi

Posle osnivanja SKOJ-a, Zlatko se sve više politički angažovao. Tada se upoznao i zbližio sa Jankom Mišićem i Rodoljubom Čolakovićem. Politička aktivnosta, a pre svega aktivnost među đacima Prve realne gimnazije, Zlatka je sve češće je dovodila u sukob sa pojedinim nastavnicima i upravom škole. Zbog toga, ali i želje da se što više posveti revolucionarnom i političkom radu, on se aprila 1920. godine ispisao iz gimnazije i postao privatni učenik. Početkom 1920. godine aktivno je učestvovao u organizovanju prvih skojevskih organizacija u Zagrebu, a kasnije tokom godine je počeo da politički deluje i van Zagreba. Odlazio je i u Slavonski Brod, gde se sastajao sa bivšim školskim drugovima, koji su prema njegovim uputstvima formirali prvu skojevsku grupu.[5]

 
Biste sedmorice sekretara SKOJ-a u dvorištu osnovne škole u Novom Beogradu, koja je ranije nosila naziv „Sedam sekretara SKOJ-a“.

Donošenje „Obznane“, decembra 1920. godine kojom je bio zabranjen rad Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) veoma je pogodila mnoge mlade komuniste, među kojima i Zlatka. Februara 1921. godine u Zagrebu, zajedno sa nekoliko drugova učestvovao je u formiranju ilegalne organizacije „Crvena pravda“. Ova organizacija se zalagala za revolucionarnu borbu protiv buržoaskog režima i odlučila se za „individualni teror“, iako je on bio u suprotnosti sa politikom KP Jugoslavije. Prvi cilj ove grupe bio je ubistvo ministra inostranih dela i autora „Obznane“ Milorada Draškovića.[4]

Početkom 1921. Zlatko je veoma aktivno radio na obanavljanju skojevskih organizacija u Zagrebu, ali i drugim delovima Hrvatske i Slavonije, koje su bila rasturene posle donošenje Obznane. Pošto je za njegov politički rad znala policija, prešao je u ilegalnost i počeo da se koristi lažnim imenom „Đura Radosavljević“. Da bi umirio roditelje, rekao im je da putuje u Rusiju. Tokom boravka u ilegali, stanovao je zajedno sa Jankom Mišićem. U potrazi za Zlatkom, policija je počela da prati Veljka Klauzarića, člana Oblasnog sekreterijata SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju i Zlatkovog školskog druga. Potom su upali u stan Janka Mišića i uhapsili njega i Zlatka. Prilikom pretresa stana pronašli su dva revolvera i jednu bombu, kao i jednu Zlatkovu prepisku sa Marijanom Stilinovićem. Potom su uhapsili i Stilinovića, a kasnije Stjepana Cvijića i još trojicu drugova.

Dok su se oni nalazili u pritvoru u zagrebačkoj policiji, u Beogradu je 3. maja Nikola Petrović izvršio neuspeli pokušaj atentata na Milorada Draškovića. Policija je tada Zlatka, Mišića i Stilinovića povezala sa ovim atentatom, ali na suđenju održanom krajem maja tužilac nije uspeo to da dokaže. Prema prvobitnoj presudi, Zlatko je zbog „komunističke delatnosti“ bio osuđen na mesec dana zatvora, a Mišić i Stilinović oslobođeni. Pošto je tužilaštvo uložilo žalbu na ovu presudu, ona je poništena. Novo suđenje, na kome su svi oslobođeni je održano tek početkom oktobra, a svo to vreme oni su proveli u zatvoru. Tokom njihovog boravka u zatvoru, Alija Alijagić je uspeo da 21. jula u Delnicama ubije Milorada Draškovića. Policija nije uspela da uvidi vezu između njih i Draškovićevih ubica, pa su posle oslobađajuće presude, u oktobru pušteni na slobodu.[4]

1922—1923. uredi

Posle izlaska iz zatvora, oktobra 1921. godine, Zlatko je boravio u Zagrebu, a potom je otišao u Beograd, gde je ostao nekoliko meseci. Tokom boravka u Beogradu, upoznao se i sastajao sa mnogim članovima i funkcionerima Komunističke partije Jugoslavije i Saveza komunističke omladine Jugoslavije. Početkom 1922. godine postao je sekretar Oblasnog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju. Tada je zajedno sa svojim drugovima Jankom Mišićem, Veljkom Kauzlarićem i Ervinom Cvergerom aktivno radio na obnavljanju skojevskih organizacija. Obilazio je preduzeća, okupljao mlade radnike, sazivao skupove, pisao letke, rasturao ilegalni materijal i dr.

 
Bista Zlatka Šnajdera.

Zajedno sa Jankom Mišićem, Karlom Štajnerom i Milanom Durmanom, organizovao je u podrumu zgrade u Petrovoj ulici broj 3. ilegalnu štampariju SKOJ-a u kojoj su na boston-presi štampani leci, a kasnije i novine. Zakupcima kuće, oni su rekli da će na mašinama praviti papirne kese. Prvi letak štampan u ovoj štampariji bio je proglas Partije protiv vešanja Alije Alijagića. Radeći na obnavljanju organizacija SKOJ-a, zajedno sa Jankom Mišićem je došao na ideju da uspostavi legalnu organizaciju - Prosvetni savez radničke omladine. Posle osnivanja ove organizacije umnogome je olakšan njihov rad na okupljanju komunističke i revolucionarne omladine. Bili su organizatori masovnih izleta u Zelengaj, Podsused, Gračane i dr, na kojima su održavali sastanke i predavanja.

Polovinom 1922. godine po uputstvima Mišića i Šnajdera organizovana je u Zagrebu Osnivačka skupština Saveza radničke omladine. Pošto su obojica bili poznati policiji, oni nisu prisustvovali ovoj skupštini u bojazni da zbog njihovog prisustva policija ne zabrani ovaj skup. Krajem avgusta u Ljubljani je učestvovao na Prvoj zemaljskoj konferenciji SKOJ-a, na kojoj je izvršena opširna analiza rada SKOJ-a posle donošenja „Obznane“ i data sugestija da se pored obnavljanja ilegalnih skojevskih organizacija, radi i na organizovanju legalnih organizacija. Na ovoj Konferenciji Zlatko je izabran za člana Centralne uprave SKOJ-a.

Krajem 1922. godine, među zagrebačkim skojevcima je došlo do sukoba oko organizacije i metoda rada SKOJ-a. Većina zagrebačkih skojevaca tada je smatrala da SKOJ treba da se reorganizuje i da se umesto jedinstvene organizacije uvede federalni sistem rada. Prema njihovoj zamisli fedralizacija SKOJ-a bi dala više slobode pokrajinskim i lokalnim organizacijama i one ne bih morale da čekaju direktive iz centra. U početku su i Janko i Zlatko, zastupali ove ideje, ali posle intervencije Partije su uvideli da one i nisu baš opravdane. Ovakvim idejama se prvi bio suprotstavio Stjepan Cvijić, rukovodilac zagrebačke skojevske organizacije, a kasnije su na sastanke zagrebačkih skojevaca počeli da dolaze i partijski radnici - Đuro Cvijić, August Cesarec, Sima Miljuš i dr. Posle ovoga Zlatko, je zajedno sa Jankom Mišićem i Marijanom Stilinovićem počeo da obilazi članstvo i objašnjava značaj jedinstvene organizacije SKOJ-a, pogotovo zbog njegovog ilegalnog rada. Nasuprot Zlatkovog gledišta stajali su zagrebački skojevci „federalisti“ predvođeni Milanom Durmanom, Stankom Dragićem i Antunom Mavrakom.

Ovaj sukob je sve više rastao, pa je Zlatko početkom 1923. godine sazvao Oblasnu konferenciju, na kojoj je pokušao da reši ovaj sukob. Pošto na Konferenciji nije došlo do rešenja, Zlatko je odlučio da rasformira postojeću zagrebačku skojevsku organizaciju i fomira novu, kojoj je prišla većina tadašnjih članova SKOJ-a. Takođe, novoj Zlatkovoj organizaciji je prišla i većina članova studentskog komunističkog kluba „Galilej“, koji je delovao na Zagrebačkom sveučilištu. „Federalisti“ su nastavili svoje delovanje, pa su tako početkom 1923. godine u Zagrebu delovale dve komunističke omladinske organizacije. Iako su početkom maja organizovali čak i svoj list „Omladinsku borbu“, „federalisti“ su se posle Druge zemaljske konferencije KPJ, pokorili partijskoj disciplini.

Tokom 1923. godine, ilegalni SKOJ je delovao preko legalne organizacije Saveza radničke omladine Jugoslavije i ostvario mnoge rezultate - u mnogim gradovima stvarane su nove organizacije omladine, izvođene su mnoge akcije, protesti i demonstracije, organizovani su masovni izleti, održavani sastanci, osnivane radničke umetničke grupe i radnička sportska društva. Pošto je Zlatko bio kompromitovan kod policije, on nije učestvovao u većini ovih akcija, ali su mnoge od njih rađene po njegovim uputstvima. Bio je glavni urednik lista „Omladinska borba“, glasila SROJ-a za Hrvatsku i Slavoniju, a sarađivao je i u partijskom listu „Borbi“. Zajedno sa svojim drugom Jankom Mišićem, Zlatko je aktivno učestvovao u pripremama za održavanje Drugog kongresa SKOJ-a, koji je održan juna 1923. u Ljubljani.

1924—1926. uredi

Krajem 1923. godine Zlatko napušta Zagreb i odlazi u Beograd, gde preuzima dužnost političkog sekretara Centralnog komiteta SKOJ-a i predstavnika SKOJ-a u Centralnom komitetu Komunističke partije Jugoslavije.

Robija uredi

Krajem 1926. godine opet je uhapšen i osuđen na godinu dana zatvora. Posle određenog vremena, ponovo mu je suđeno i kazna mu je povećana na pet godina. Kaznu je izdržavao u zatvorima: na Adi Ciganlija (1927), u Sremskoj Mitrovici (1928. i 1929), Zenici (1930) i Lepoglavi (1931).

Smrt uredi

 
Grobnica narodnih heroja u Zagrebu

Zbog mučenja u samici Zeničkog zatvora (tzv. „Isusovačkoj ćeliji“), teško se razboleo i pred samu smrt pušten na slobodu. Umro je 14. avgusta 1931. godine u Zagrebu.

Njegovi posmrtni ostaci su 30. maja 1950. godine preneti i sahranjeni u Grobnicu narodnih heroja na Zagrebačkom groblju Mirogoj, a njegovo ime je upisano na desnoj ploči ove grobnice.

Ime Zlatka Šnajdera, nosile su mnoge ulice širom Jugoslavije, a tako se u posleratnom periodu zvala i gimnazija u Slavonskom Brodu, čiji je Zlatko nekada bio đak. Godine 1981. Televizija Beograd je snimila televizijsku seriju „Sedam sekretara SKOJ-a“ u kojoj je lik Zlatka Šnajdera tumačio glumac Predrag Miki Manojlović.

Napomene uredi

  1. ^ U većini enciklopedijske literature navodi se podatak da je Zlatko Šnajder rođen u Obrežu, kod Slavonskog Borda, iako takvog mesta nema u okolini Slavonskog Broda, kao i ni na teritoriji Brodsko-posavske županije. U listu „Politika”, broj 4702, od 27. maja 1922. godine, u članku Zagrebačke komuniste — jutros počelo suđenje zbog zavere protiv g. M. Draškovića dati su osnovni podaci o svim optuženim licima, u kojima se navodi — Zlatko Šnajder, rođen 1903. u Obrežu, srez Zemun. Zabuna oko mesta rođenja verovatno proizilazi iz činjenice da se porodica Šnajder, ubrzo po Zlatkovom rođenju preselila u Slavonski Brod.[1][2]
  2. ^ Viša pučka škola u Slavonskom Brodu je 1917. godine pretvorena u realnu gimnaziju. Od 1952. do 1992. godine gimnazija, a kasnije centar usmerenog obrazovanja, nosio je ime Zlatka Šnajdera.[3]

Reference uredi

  1. ^ a b Petrović 1979, str. 41–44.
  2. ^ „Politika”, broj 4702, 27.05.1922.
  3. ^ „Gimnazija Matija Mesić, Povjest”. Arhivirano iz originala 06. 07. 2018. g. Pristupljeno 11. 11. 2018. 
  4. ^ a b v Petrović 1979, str. 44–48.
  5. ^ Petrović 1979, str. 49–56.

Literatura uredi

  • Mala enciklopedija Prosveta. Beograd: „Prosveta”. 1968. 
  • Enciklopedija Jugoslavije tom VIII tom. Zagreb: „Jugoslovenski leksikografski zavod”. 1971. 
  • Petrović, Slobodan (1979). Sedam sekretara SKOJ-a. Beograd: „Rad”. 
  • Hronologija Radničkog pokreta i SKJ 1919—1979 tom I. Beograd: „Institut za savremenu istoriju“. 1980.