Златни жутаћ

Zlatni žutać ili šafranovac[1][2] (Colias croceus) vrsta je dnevnog leptira iz porodice belaca (lat. Pieridae).

Zlatni žutać
Mužjak (gore) i ženka (dole)
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
C. croceus
Binomno ime
Colias croceus
(Geoffroy, 1785)
Sinonimi

  • Colias crocea
  • Colias croceus f. deserticola
    Verity, 1909
  • Colias croceus f. helice
  • Colias croceus f. helicina
    Oberthür, 1880
  • Colias croceus f. mediterranea
    Stauder, 1913
  • Colias edusa
    (Fabricius, 1787)
    (non Fabricius, 1777: preoccupied)
  • Colias edusa f. obsoleta
    Grüber, 1929
  • Papilio croceus
    Fourcroy, 1785
  • Papilio edusa
    Fabricius, 1787
    (non Fabricius, 1777: preoccupied)

Opis uredi

Osnovna boja gornje strane krila je svetlonarandžastožuta, sa širokim crnim marginalnim pojasom. Nervatura je pri vrhu apeksa žuta. U populaciji ove vrste javlja se oko 10% belih ženki, koje se imenuju kao forma helice Hb., i kod njih bela boja preovlađuje nad žutom, a retko se javlja i forma palida Tutt.- to su ženke kod kojih je i diskalna pega zadnjih krila sivobela, a ne narandžasta.[3] Gusenica je tamnozelena. Do drugog presvlačenja, gusenice su blago spljoštenog tela, zelenog integumenta i crne glavene kapsule. Kada dostignu zrelost, ističe se lateralna linija, pozicionirana u nivou spirakuluma, a sačinjena od žutih i narandžastih polja koja se smenjuju. Čitavo telo uključujući glavenu kapsulu (koja je sada zelena) prekriveno je finim setama uniformne dužine. Sete polaze sa veoma sitnih papila. [4] [5]

Raspon krila kod zlatnog žutaća iznosi 42-48mm. Može se sresti tokom cele godine, pa i tokom jeseni,[6] a godišnje se javlja u tri generacije.

Gusenice se hrane najčešće na vrstama iz familije Fabaceae.

Rasprostranjenje i stanište uredi

Zlatni žutać je široko rasprostranjen na prostoru zapadnog Paleoarktika, uključujući i severnu Afriku i ostrva Mediterana. Zoogeografska pripadnost: afrotropska vrsta. Vrsta je autohtona samo u basenu Mediterana, dok u kontinentalnom delu preko zime jedinke većinom stradaju, jer ni u jednom stadijumu razvitka nemaju dijapauzu. Samo tokom izuzetno toplih zima preživi mali broj jedinki.[3] Čest je evropski selac koga srećemo na svim travnatim staništima i svim nadmorskim visinama.[6]

Status ugroženosti uredi

Prema Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode (IUCN), vrsta u Evropi nije ugrožena.

Reference uredi

  1. ^ „Srpski nazivi dnevnih leptira (Lepidoptera: Hesperioidea i Papilionoidea)” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 26. 06. 2013. g. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  2. ^ „Biološka raznovrsnost Srbije”. bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 02. 04. 2015. g. Pristupljeno 20. 03. 2015. 
  3. ^ a b Jakšić, P. & Nahirnić A. (2011): Dnevni leptiri Zasavice. Beograd
  4. ^ Stanković, M. (2006): Vodič kroz prirodu u Specijalnom rezervatu prirode Zasavica. Sremska Mitrovica
  5. ^ „Bestimmungshilfe des Lepiforums: Colias Croceus”. www.lepiforum.de. Pristupljeno 2020-12-18. 
  6. ^ a b Đurić, M.; Popović, M. (2011), Dnevni leptiri Srbije priručnik, HabiProt, pp. 198, Beograd

Literatura uredi

  • Tolman,T.; Lewington, R.(2008), Collins butterfly guide

Spoljašnje veze uredi