Zlatno doba bugarske kulture
Krajem 9. i prvim decenijama 10. veka, Bugarska je iskusila izuzetan kulturni preokret, koji je istoričarima dao priliku da taj period nazivaju zlatnim doba bugarske kulture. Preduslovi za njega pojavili su se prethodnih godina pod vlašću kneza Borisa I. On je taj koji je, obraćenjem i spašavanjem rada svete braće Ćirila i Metodija, postavio temelje za budući kulturni razvoj.
Uz pomoć kneza Borisa I, Kliment i Naum stvorili su književne škole u Ohridu i Pliski i započeli obuku velikog broja studenata spremnih da nastave svoj rad. Takođe je nametnuo odluku Preslavskog vijeća od 893, proglašavajući slovenski jezik službenim službenim i crkvenim jezikom.
Poslednji i najvažniji preduslov za kulturni rast zemlje vezan je za sina Borisa Simeona Veliki. Bugarska je u svom licu stekla ne samo briljantnog vojskovođu i dobrog diplomatu, već i istaknutog zaštitnika i kulturnog lika. Car Simeon je nastavio da podržava aktivnosti Klimenta Ohridskog i Nauma Ohridskog. Tada su na vidjelo došle Preslavska književna škola i Ohridska književna škola.[1]