Zoran Đerić
Zoran Đerić (Bačko Dobro Polje, 22. jun 1960 — Sremska Kamenica, 8. novembar 2024[1]) bio je srpski književnik, prevodilac, teatrolog i filmolog. Pisao je poeziju i eseje, naučne studije iz oblasti književnosti, pozorišta i filma. Prevodio je sa više slovenskih jezika. Bio je urednik kulturne rubrike u časopisu Glas omladine, upravnik i dramaturg Pozorišta mladih, urednik izdavačke delatnosti Kulturnog centra Novog Sada, glavni i odgovorni urednik časopisa Polja, pomoćnik direktora Sterijinog pozorja, glavni i odgovorni urednik časopisa Scena. Od jula 2016. godine bio je vršilac dužnosti upravnika, a od 2018. do 2022. upravnik Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu.[2]
Zoran Đerić | |
---|---|
![]() Zoran Đerić | |
Puno ime | Zoran Đerić |
Datum rođenja | 22. jun 1960. |
Mesto rođenja | Bačko Dobro Polje, FNR Jugoslavija |
Datum smrti | 8. novembar 2024.64 god.) ( |
Mesto smrti | Sremska Kamenica, Srbija |
Biografija
urediRođen je Bačkom Dobrom Polju (majka Dušanka, otac Radosav), gde je završio osnovnu školu, 1974. godine.[3] Živeo je u Novom Sadu od 1979. godine.
Gimnaziju „Žarko Zrenjanin“ završio je u Vrbasu 1979. godine. Iste godine je upisao Filozofski fakultet u Novom Sadu, odsek jugoslovenske i svetske književnosti.
Tokom studija bio je glavni i odgovorni urednik književnog lista To jest.
Diplomirao je 1983. godine. Na istom Fakultetu završio je i postdiplomske studije iz komparativne književnosti (1983/ 1984). Magistrirao je radom: „Poezija Danila Kiša i Vladimira Nabokova“, a potom i doktorirao sa obrađenom temom: „Dom i bezdomnost u poeziji HH veka, na primeru ruskih, poljskih i srpskih emigrantskih pesnika“.
Zoran Đerić pisao je poeziju i eseje, naučne studije iz oblasti književnosti, pozorišta i filma. Napisao je, priredio i objavio preko 70 knjiga.
Poezija mu je prevođena na engleski, francuski, ruski, poljski, slovački, mađarski, bugarski, rumunski, slovenački i makedonski jezik. Objavljivana u periodici i antologijama u zemlji i inostranstvu. Učestvovao na međunarodnim književnim (pesničkim) festivalima u Rusiji, Poljskoj, Mađarskoj, Bugarskoj i Srbiji.
Karijera
urediU svojoj poslovnoj karijeri obavljao je sledeće poslove:
- 1983. godine zaposlio se u redakciji časopisa „Glas omladine“ kao urednik kulturne rubrike;
- 1988. godine je postao upravnik, a potom i dramaturg Pozorišta mladih u Novom Sadu;
- 1993. godine postaje urednik izdavačke delatnosti Kulturnog centra Novog Sada, ali i urednik govornih programa;
- 1995 – 2000. godine je glavni i odgovorni urednik časopisa Polja;
- 2000 – 2004. godine je lektor za srpski jezik na Univerzitetu u Lođu u Poljskoj. Tada je pokrenuo i uređivao elektronski časopis za slavistiku, SL (Slawistyka Lodzka);
- 2005. godine je bio gostujući profesor na Univerzitetu u Banja Luci (najpre na Filozofskom fakultetu, a potom na Akademiji umjetnosti);
- 2006 – 2012. godine je bio direktor Pozorišta mladih u Novom Sadu;
- 2013. godine postaje glavni i odgovorni urednik časopisa za pozorišnu umetnost Scena;
- 2015 (jul) – 2016 (jul) godine bio je pomoćnik direktora Sterijinog pozorja;
- 2016–2018. bio je vršilac dužnosti upravnika Srpskog narodnog pozorišta;[4]
- 2018–2022. bio je upravnik Srpskog narodnog pozorišta.[5]
Članstva
uredi- Član odeljenja za scensku umetnost i muziku Matice srpske.[6]
- Član uredništva Zbornika Matice srpske za scensku umetnost i muziku.
- Član uredništva Zbornika Matice srpske za slavistiku.
- Član uredništva časopisa Zlatna greda.
- Član redakcije časopisa za lutkarsku umetnost Niti, u izdanju Pozorišnog muzeja Vojvodine.
- Član redakcije časopisa za pozorišnu i vizuelnu umetnost Agon (Banja Luka).
- Član redakcije Enciklopedije Republike Srpske.
- Društvo književnika Vojvodine (član UO)[6]
- Srpsko književno društvo (član)
- Društvo novosadskih književnika (član)
Nagrade i priznanja
urediVišestruko je nagrađivan. Nagrade su:
- Brankova nagrada Matice srpske, 1981.
- Nagrada Festivala jugoslovenske poezije mladih, za ciklus pesama „Talog”, Vrbas, 1982.
- Nagrada „Mlada Struga”, 1983.
- Nagrada „Pečat varoši sremskokarlovačke”, za ciklus pesama „Glas i orkestar”, 1983.
- Nagrada „Pavle Marković Adamov”, za knjigu Vatreno krštenje, 1995.
- Nagrada DKV za prevod godine, 2006.
- Nagrada Društva književnika Vojvodine za knjigu godine, za naučnu monografiju Poetika bezdomnosti, 2015.
- Nagrada „Đura Jakšić”, za knjigu Čarnok, 2016.
- Vukova nagrada, 2020.[7]
- Nagrada „Teodor Pavlović”, za najbolju knjigu, za knjigu Celuloidna književnost: književnost i film, 2020.[8]
- Nagrada „Laza Kostić”, za knjigu poezije Pesme produženog trajanja, 2022.[9]
- Zmajeva nagrada, za knjigu Azbučne molitve, 2024.[10]
Dela
urediZbirke poezije
uredi- Talog (1983);
- Zglob (1985);
- Unutrašnja obeležja (1990);
- Sestra, knjiga o incestu (1992);
- Pod starom lipom haiku (1993) - Nagrađena knjiga;
- Odušak, himnode (1994);
- (ital) Voglio dimenticare tutto izabrane pesme na italijanskom jeziku (2001);
- Az bo vide, azbučne molitve (2002);
- Nataloženo, izabrane i nove pesme (2007);
- Blato, dokumentarne pesme (2011);
- 3: U vozovima evropske klase / U dugim zatvorenim kompozicijama / U dimu i pepelu poema-studija (2011);
- Čarnok, pesnička monografija (2015);
- (slov.) Nové devínske elégie: dokumentárne básne (2017) i
- Senke M. Cr. (2018).
Studije iz oblasti književnosti
uredi- Vatreno krštenje kritika (1995);
- Pesnik nokturna, o pesništvu Selimira Radulovića (1997);
- More i mramorje dnevnik putovanja po Apuliji (2000)
- Anđeli nostalgije. Poezija Danila Kiša i Vladimira Nabokova studija (2000);
- Danilo Kiš, ruža-pesnik (2011);
- Pesnik i njegova senka eseji o srpskom pesništvu HH veka (2005);
- Stvaranje modernog svijeta (1450—1878) [zajedno sa Darkom Gavrilovićem i Zoranom Josićem] (2005);
- Sa Istoka na Zapad slovenska književna emigracija u HH veku (2007);
- Dom i bezdomnost u poeziji HH veka na primerima ruskih, poljskih i srpskih emigrantskih pesnika (2007);
- Slovenska čitanka ogledi i prevodi iz slovenskih književnosti HH veka (2013);
- Upotreba grada, savremeni novosadski roman (2014);
- Poetika bezdomnosti slovenska književna emigracija HH veka (2014) i
- Stevan Pešić, Dud u Kovilju. Izbor iz pesničke zaostavštine (2015).
Studije iz oblasti teatrologije i filmologije
urediIz oblasti teatrologije, samostalno ili u saradnji sa drugima izdao je sledeća dela:
- Nezasićenje poljska dramaturgija HH veka (2006)
- Istorija Vitolda Gombroviča knjiga o predstavi (2008)
- Testosteron. Nova poljska dramaturgija (2009)
- Poetika srpskog filma: Srpski pisci o filmu, 1908-2008 (2009)
- Pozorište i film studije, članci, prikazi (2010)
- Vitkacijeva Luda lokomotiva između pozorišta i filma (2010)
- Dramaturški postskriptum pozorišni ogledi (2014)
- Pozorište lutaka u Novom Sadu (2014)
- Lutka i maska u srpskoj kulturi, od obrednog do pozorišnog čina, priredili Ljiljana Dinić i Zoran Đerić (2014)
- Lutkarstvo u Srbiji, od vašarskih do sokolskih scena, priredili: Ljiljana Dinić i Zoran Đerić (2015).
Prevodilaštvo i priređivački rad
urediZoran Đerić se bavi priređivanjem: antologija, zbirki poezije raznih autora i zbornika naučnih radova. Prevodi sa više slovenskih jezika.
Priređivački rad
uredi- Revoltirani čovek, esej Albera Kamija (1998);
- Kamen koji raste, priča Albera Kamija (1998);
- Koncert za 1001 bubanj Miroslava Antića (1998);
- Tri dijaloga iz života Nikole Strajnića (2002);
- Samo jedan sam Merilin, pesme Anđele Đaneli; priredio Zoran Đerić, prevela sa italijanskog Kristina Koprivšek (2002);
- Poezija 1972-1980, Đorđe Sudarski Red (2008);
- Dramsko delo Branislava Nušića – tradicija i savremenost, Međunarodni simpozijum (2015);
- Jurkovskom u čast, Zbornik radova (2016);
- Nova srpska drama 2007-2015 (2016) i
- Duša na vetru - odabrane pesme Žarka Dimića.
Antologije
urediPriredio je sledeće antologije:
- Powrót do domu / Povratak kući poljska emigrantska poezija [dvojezično: poljski i srpski] (2002);
- Vaskrs u srpskoj književnosti (2006);
- Božić u srpskoj književnosti (2006);
- VASKRS u srpskoj književnosti (2010);
- A gde je tvoj dom? antologija ruske emigrantske poezije / A gde dom tvoй? antologiя russkoй zarubežno poэzii (2014);
- S glavom u oblacima, antologija poljske poezije za decu (2015);
- Nova srpska drama (2016);
- I, tako, bez doma, bezdomnost srpskih pesnika HH veka (2017) i
- (engl.) A tribute to Jurkowski. Collection of Papers (2017).
Prevodilaštvo
uredi- Vladimir Nabokov, Grozd i druge pesme (1994);
- Vladimir Nabokov, Britva i druge priče (1994);
- Vladimir Nabokov, Istrebljivanje tirana, autobiografska i druge proze (1994);
- Daniil Harms, Jelizaveta Bam (1997);
- Vladimir Nabokov, Vodič po Berlinu (1997);
- Powrót do domu (polj) / Povratak kući, poljska emigrantska poezija [dvojezično: poljski i srpski]; (2002);
- Kšištof Varga, Tekila (2005);
- Vitold Gombrovič / Poslednje i prve stranice prozna i esejistička zaostavština (2009);
- Daniil Harms, Jelizaveta Bam (2010);
- Bohumil Hrabal, Mačke (2011);
- Vjeslav Hejno, Umetnost lutkarske režije (2012);
- Henrik Jurkovski, Teorija lutkarstva II (2013);
- Henrik Jurkovski, Lutka u kulturi (2015);
- S glavom u oblacima, antologija poljske poezije za decu (2015) i
- Henrik Jurkovski, Lutka u kulturi II (2016).
Reference
uredi- ^ „Preminuo Zoran Đerić, upravnik SNP u Novom Sadu”. Pristupljeno 2024-11-08.
- ^ „DR ZORAN ĐERIĆ | Srpsko narodno pozorište”. www.snp.org.rs. Pristupljeno 2019-07-15.
- ^ Đerić, Zoran. Dramaturški postskriptum. Novi Sad : Pozorišni muzej Vojvodine, 2014. str. 201—202. ISBN 978-86-85123-98-6.
- ^ „Zoran Đerić novi upravnik Srpskog narodnog pozorišta”. SNP. 3. 8. 2016. Pristupljeno 2. 3. 2022.
- ^ „ALEKSANDAR STANKOV NOVI UPRAVNIK SNP-A”. Gradske info. 19. 1. 2022. Pristupljeno 2. 3. 2022.
- ^ a b „Zoran Đerić”. DNK. Pristupljeno 8. 3. 2022.
- ^ „Objavljena imena dobitnika Vukove nagrade”. N1. Pristupljeno 25. 2. 2021.
- ^ „Uručene nagrade "Teodor Pavlović" Zoranu Đeriću i Đorđu Kadijeviću”. RTV. 25. 9. 2020. Pristupljeno 9. 3. 2022.
- ^ Nonin, G. (2. 3. 2022). „Jovica Aćin i Zoran Đerić laureati nagrade “Laza Kostić””. Danas. Pristupljeno 2. 3. 2022.
- ^ „Zmajeva nagrada Zoranu Đeriću”. Dnevnik (na jeziku: srpski). Pristupljeno 29. 1. 2024.