Zoran Markuš

српски историчар уметности и ликовни критичар

Zoran Markuš (Zemun, 19. januar 1925Beograd, 25. maj 1996) bio je srpski istoričar umetnosti i likovni kritičar.

Zoran Markuš
Lični podaci
Datum rođenja(1925-01-19)19. januar 1925.
Mesto rođenjaZemun, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Datum smrti25. maj 1996.(1996-05-25) (71 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Jugoslavija

Biografija

uredi

Diplomirao je Istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1952. godine. Bavio se istraživanjima iz novije istorije umetnosti, posebno avangardama i zenitizmom, i likovnom kritikom u dnevnim novinama Borba (19741984) i Politika (19841995). Od 1950. godine objavljivao je tekstove u brojnim jugoslovenskim i inostranim časopisima: Mladost, Letopis Matice srpske, Savremenik, Odjek, Delo, Književnost, Književna kritika, Književne novine, Književna reč, Umetnost danas, NIN, Polja, Les Beaux Arts, Syntheses, dr. Pisao je za Radio Beograd od 1960. do 1970. Radio je u filmskom preduzeću USUF 19541955. i Komisiji za kulturne veze sa inostranstvom od 1955. do 1960. i kao stručni savetnik Jugoslovenskog trijenala umetnosti. Boravio je na specijalizaciji u Parizu 1961.

Sarađivao je u organizaciji jugoslovenskih izložbi u inostranstvu i inostranih u zemlji: Srpska srednjovekovna umetnost u Kopenhagenu i Veneciji, Henrija Mura u Beogradu i Zagrebu, Savremena francuska umetnost, Namačka grafika, Pet jugosloveskih skulptora na Međunarodnom vajarskom bijenalu u Midelhajmu i dr.

Napisao je nekoliko scenarija i režirao dokumentarne filmove o našoj umetnosti: Život fresaka (sa prof. Svetozarom Radojčićem), Kroz Jugoslaviju i dr.

Bio je član Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA) i Udruženja likovnih kritičara Srbije (čiji je bio i predsednik).

Kritičarska delatnost

uredi

Zoran Markuš je bio jedan od naših najangažovanijih likovnih kritičara druge polovine 20. veka. Dobro obrazovan, posvećen i sa istinskom naklonošću prema istraživačkom i analitičkom u toj profesiji napisao je veliki broj tekstova - noviskih napisa, sudija, eseja, prikaza i osvrta pre svega o aktuelnoj umetnosti, ali i o našoj tradiciji koja joj je prethodila. Od početka šeste decenije, kada je estetika socijalističkog realizma zamenjena slobodnijim umetničkim formama i liberalnijim tumačenjima umetičkog stvaralaštva on je kontinuirano pratio zbivanja na našoj likovnoj sceni čvrsto ostajući dosledan istim principima tumačenja i ocenjivanja umetničkog dela tokom cele svoje karijere. Praktično je dočekivao svaku generaciju umetnika tačno uočavajući njehove bitne osobine i kreativne kvalitete. Kadkada je pokazivao i određena neslaganja sa pojavama koje su izlazila, ili bila radikalna u odnosu na glavu liniju razvoja naše umetnosti, posebno sedamdesetih i osamdesetih godina, ali je taj stav kompenzovao pronalaženjem pripadnika istih generacija koji su više odgovarali njegovim shvatanjima umetnosti i ciljevima koje je ona postavljala pred sebe u određenim vremenskim periodima. Veliki doprinos je dao i izučavanju srpske avangarde sa početka dvadesetog veka, a posebno je istraživao fenomene i autore okupljene oko zenitizma. Po tome je spadao u najznačajnije stručnjake za taj deo istorije srpskog modernizma. Brojne radove je objavljivao i u stranoj periodici te je stoga bio poznat i u međunarodnim krugovima umetničkih kritičara.

Bibliografija

uredi

Knjige i monografije

uredi

Kritike (izbor)

uredi

Autorske izložbe

uredi

Reference

uredi
  • Dokumentacija Muzeja savremene umetnosti, Beograd
  • Zoran Markuš, Strast i sumnja, Clio, Beograd, 2004