Zoran Savić (Zenica, 18. novembar 1966) je bivši srpski i jugoslovenski košarkaš. Igrao je na poziciji centra. Trenutno radi kao sportski direktor u KK Partizan.

Zoran Savić
Lični podaci
Puno ime Zoran Savić
Datum rođenja (1966-11-18)18. novembar 1966.(57 god.)
Mesto rođenja Zenica, SFRJ
Državljanstvo Srbija
Visina 2,06 m
Informacije o karijeri
Pro karijera 1989–2002
Pozicija centar
Seniorska karijera
Godine Klub
1989—1990
1990—1991
1991—1993
1993—1995
1995—1996
1996—1998
1998—1999
2000—2001
2001—2002
Jugoplastika
POP 84
Barselona
PAOK
Real Madrid
Virtus
Efes Pilsen
Barselona
Skiper Bolonja
Reprezentativna karijera
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Savezna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija / SR Jugoslavija

Tokom karijere nastupao je za ekipe Jugoplastike, Barselone, PAOK-a, Real Madrida, Virtusa, Efes Pilsena i Skipera iz Bolonje. Sa ovim ekipama osvojio je 3 titule prvaka Evrope 1990, 1991. i 1998. godine, Kup Radivoja Koraća 1994. godine, 2 prvenstva, kupa i superkupa Jugoslavije 1990. i 1991. godine, prvenstvo i kup Španije 2001. godine, prvenstvo Italije 1998, kup Italije 1997, kup Grčke 1995. i Superkup Turske 1998. godine.

Za reprezentacije SFRJ i SR Jugoslavije učestvovao je na 5 velikih takmičenja i osvojio Svetsko prvenstvo 1990. godine u Argentini, 3 Evropska prvenstva 1991, 1995 i 1997. godine kao i srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti. Zoran Savić se pamti po jakom karakteru, na terenu i u svlačionici, beskompromisnoj odbrani i jednostavnim napadačkim rešenjima. Bio je jedan od prvih visokih igrača sa dobrim šutom sa distance.

Nakon završene igračke karijere obavljao je funkciju generalnog menadžera u ekipama Skipera i Barselone. Bavi se humanitarnim radom i osnovao je humanitarnu organizaciju Grupa 7 zajedno sa Vladom Divcem, Aleksandrom Đorđevićem, Žarkom Paspaljem, Predragom Danilovićem, Dejanom Bodirogom i Željkom Rebračom. Trenutno obavlja ulogu košarkaškog agenta u vlastitoj menadžerskoj agenciji.

Košarkaška karijera uredi

Početak karijere uredi

Zoran Savić je počeo da se bavi košarkom relativno kasno - sa 16 godina. Upornim i požrtvovanim radom nadoknađuje kasniji početak treniranja košarke i veoma brzo napreduje. U tom periodu igrao je istovremeno za tri ekipe-juniore i seniore KK Čapljina i drugu ligu Jugoslavije sa seniorima KK Čelik iz Zenice. Veliki talenat i marljiv rad ne ostaje nezapažen jer uskoro stiže poziv koji se ne odbija - od evropskog šampiona Jugoplastike iz Splita.[1][2]

Jugoplastika (1989—1991) uredi

Dolaskom u ekipu prvaka evrope Zoran Savić dobija priliku da nastavi sa napredovanjem svakodnevno trenirajući sa sjajnim saigračima i takmičeći se na mnogo višem nivou. Brzo se uklapa u mladu ekipu Jugoplastike, a trener Božidar Maljković mu redovno pruža priliku sa klupe kao zamena za Dina Rađu i Gorana Sobina. Prva Savićeva sezona u Jugoplastici donosi veliki uspeh. Prvenstvo Jugoslavije i kup su osvojeni pobedama nad Crvenom zvezdom 3-1 u finalu plej of-a i 79-77 u finalu kupa. Jugoplastika stiže i do Fajnal for-a Kupa Šampiona koji se održao u Saragosi i osvaja ga pobedama nad Limožom (101-83) u polufinalu i Barselonom (72-67) u finalu. Zoran Savić prikazuje odličnu partiju protiv Limoža i ubacuje 16 poena, dok u finalu postiže 4 poena i ima 7 skokova za 22 minuta.[3]

Po završetku sezone stiže još jedno veliko priznanje – poziv selektora Dušana Ivkovića u reprezentaciju Jugoslavije za Svetsko prvenstvo 1990. godine u Argentini. Nakon prolaska dve grupe u preliminarnoj fazi takmičenja uz poraz samo od uvek neugodnog Portorika, reprezentacija u polufinalu pobeđuje SAD 99-91, a u finalu SSSR 92-75. Savić na prvenstvu postiže 8,6 poena u proseku, a najbolje partije pruža kada je bilo i najvažnije – postiže u polufinalu 14 poena, a u finalu 11.[4]

Nakon odlaska Dina Rađe, Zoran Savić dobija veću minutažu u narednoj sezoni i uz Toni Kukoča i Velimira Perasovića postaje udarna igla Jugoplastike (POP 84 u sezoni 1990-1991). Uspevaju da odbrane nacionalne titule osvojene prethodne sezone pobedama nad Partizanom u finalu plej of-a (3-0) i Cibonom u finalu kupa (80-79). Odbranjena je i titula prvaka Evrope na Fajnal for-u u Parizu pobedama nad Skavolinijem i Barselonom. Savić igra maestralan Fajnal for i ubacuje 25 poena Skavoliniju i 27 poena Barseloni. Na kraju sezone napušta Split i prelazi i Barselonu.

U leto 1991. godine priključuje se reprezentaciji na pripremama za Evropsko prvenstvo u Rimu. Na poslednjem takmičenju te velike reprezentacije Zoran Savić zajedno sa saigračima osvaja svoju drugu zlatnu medalju pobedom nad Italijom 88-73.[4]

Barselona (1991—1993) uredi

Dolaskom u Španiju počinje period bez klupskih trofeja za Zorana Savića. Premda Barselona ima veoma jak tim ipak ne uspeva da osvoji trofej. Savić u svojoj prvoj sezoni ima 12,5 poena i 7,3 skoka u proseku tokom regularne sezone, a ekipa završava na 6. mestu. U plej of-u ispadaju u četvrtfinalu od Real Madrida. Sezona 1992-1993 predstavlja napredak ekipu i Savića ali i ovog puta ostaju bez trofeja. Barselona ispada u polufinalu plej of-a od Huventuda sa 3-2 u pobedama, a Savić završava sezonu kao drugi strelac sa 14,3 i prvi skakač tima sa 9,2 skoka u proseku.[5]

PAOK (1993-1995) uredi

Po završetku sezone Savić se seli u Grčku, u ekipu PAOK-a iz Soluna. Prva sezona u PAOK-u donosi novu evropsku titulu - Kup Radivoja Koraća. Kup je osvojen pobedama nad Stefanelom 75-66 u Solunu i 100-91 u Trstu uz odlične partije Branislava Prelevića kojima je Savić dodao 15 poena i 10 skokova u prvom meču i 8 poena i 3 skoka u revanšu.[6] U prvenstvu grčke PAOK gubi u finalu plej of-a sa 3-2 od Olimpijakosa. Naredne sezone i poslednje za Savića u Grčkoj, PAOK osvaja kup Grčke pobedom 72-53 nad Panioniosom.[7]

Nakon ukidanja sankcija i dodatnih kvalifikacija reprezentacija SR Jugoslavije učestvuje na Evropskom prvenstvu u Grčkoj. Zoran Savić, kao i uvek, daje neophodnu čvrstinu u odbrani i snagu pod obručima, a postiže prosečno 4,7 poena i ima 5 skokova po utakmici. Reprezentacija u finalnom meču pobeđuje Litvaniju uz fenomenalnog Aleksandra Đorđevića.[4]

Real Madrid (1995—1996) uredi

U leto 1995 sledi povratak u Španiju i potpis za Real Madrid Željka Obradovića. U tom periodu počinje da se oseća promena u igri Zorana Savića. Upornim treninzima poboljšava šut sa distance što mu omogućava veliki izbor napadačkih rešenja.[8] Tokom sezone beleži 16,5 i 5.9 poena u proseku, a ekipa Reala nakon drugog mesta u regularnom delu sezone iznenađujuće ispada od Kahe San Fernando u četvrtfinalu plej of-a.[5]

Selektor Željko Obradović poziva Savića za Olimpijske igre u Atlanti. Savić igra dobro, pogotovo protiv Grčke (21 poen, 7 skokova) i Portorika (18 poena, 6 skokova) ali se povređuje u polufinalu protiv Litvanije. Time reprezentacija gubi neophodnog igrača u rotaciji i čvrstoću pod košem neophodnu za finalni meč sa moćnom selekcijom SAD[9] Porazom u finalu 95-69 reprezentacija i Savić osvajaju srebrenu medalju na Olimpijskim igrama.[10]

Kinder (1996—1998) uredi

Branislav Prelević u finalu kupa Kinder pobeđuje Polti Kantu 75-67 i osvaja kup Italije. U prvenstvu Italije osvajaju treće mesto u regularnom dela šampionata i stižu do polufinala plej of-a gde je u gradskom derbiju Timsistem predvođen Karltonom Majersom i Erikom Mardokom bio prejak. Zoran Savić zajedno sa Arijanom Komazecom i Branislavom Prelevićem nosi ekipu tokom sezone i kao drugi strelac i prvi skakač ekipe postiže 14,3 poena i 6,4 skokaova po meču.[11] Krajem decembra igra svoju prvu Eurostars utakmicu u Istanbulu na kojoj je bio najbolji strelac sa 30 postignutih poena.

u leto 1997. godine Zoran Savić nastupa za reprezentaciju SR Jugoslavije na Evropskom prvenstvu u Španiji. Njegovi mečevi na ovom prvenstvu ostaju upamćeni po duelima sa Gregorom Fućkom.[12] Nakon poraza u grupi od Italije, reprezentacija SR Jugoslavije se revanšira u finalu i pobeđuje 61-49. Savić još jednom daje neizmeran doprinos pod obručima, pogotovo u odbrani, a postiže 5,7 poena po meču tokom prvenstva.[4]

Pred početak sezone 1997-1998 ekipa Kindera značajno menja sastav. Stiže Savićev kolega iz reprezentacije i povratnik iz NBA Predrag Danilović, Radoslav Nesterović, Antoan Rigodo, Hugo Skonokini tako da pred početak takmičenja Kinder slovi za favorita u svim takničenjima. Očekivanja su i ispunjena, a Zoran Savić silno doprinosi tome. U Evroligi Kinder stiže do Fajnal for-a u Barseloni. U polufinalu se Kinder sastaje sa Partizanom. U lakoj pobedi 83-61 Savić ubacuje 23 poena i najviše doprinosi prolasku u finale. U finalu Kinder se sastaje sa Aekom i u čvrstoj utakmici koju obeležavaju jake odbrane pobeđuje sa 58-44, a Savić potpuno zaustavlja snažnog Aleksandera i postiže 7 poena i ima 6 skokova. Odličnim partijama u polufinalu i finalu Zoran Savić zaslužuje naslov najboljeg igrača finala Evrolige.[4] U Italiji, tokom sezone beleži 10,3 poena i 5,8 skokova po utakmici. Kinder ulazi u plej of sa prvog mesta, stiže do finala i tu se opet sastaje sa Timsistemom pojačanim legendarnim Dominik Vilkinsom. Nakon do poslednjeg šuta neizvesnih 5 mečeva ekipa Kindera zahvaljujući sjajnom Daniloviću podiže pehar prvaka Italije. Savić u finalnoj seriji postiže 10,2 poena i ima 6,2 skoka u proseku.[4][13] Takođe, u decembru 1997. godine učestvuje u svom drugom Eurostars meču održanom u Tel Avivu.

Efes Pilsen (1998—1999) uredi

Nakon odlične sezone u Kinderu Zoran Savić prihvata izdašnu ponudu bogatih vlasnika Efesa i seli se u Tursku. Te sezone Efes osvaja superkup Turske pobedom nad Ulkerom 73-63 uz Savićevih 6 poena. Ligašku sezonu tim završava porazom u finalu plej ofa od Tofaša sa 4-2. Savić propušta veći deo sezone zbog povreda, a na 19 utakmica koje je odigrao postizao je 10 poena i imao 5 skokova u proseku.[14]

Barselona (2000—2001) uredi

Nakon povrede krajem marta 1999. godine i tri teške operacije kolena Zoran Savić je pauzirao skoro dve godine. Nakon povratka u Barselonu tokom 1999. godine, Zoran Savić počinje sa postupnim oporavkom. Trenira dva puta dnevno sa „B“ timom Barselone da bi nakon potpunog oporavka i povratka u formu, u januaru 2001, potpisao ugovor na 6 meseci i priključio prvom timu Barselone.[15][16] Nakon povratka na teren u januaru odigrao je 17 mečeva i imao 2,9 poena 1,6 skokova.[4] Barselona završava regularni deo sezone na prvom mestu i bez izgubljene utakmice u plej of-u stiže do finala gde ih čeka Real Madrid. Sa lakih 3-0 Barselona osvaja svoje 12., a Savić svoje 4. prvenstvo. U Kupu Kralja takođe igraju finale sa Realom i uz 25 poena Pau Gasola pobeđuju 80-77.[17] U Evroligi ispadaju u top 16 fazi od Benetona sa 2-0. Po završetku sezone, uprava Barselone odlučuje da ne ponudi novi ugovor Saviću.[18]

Skiper (2001—2002) uredi

Ubrzo Skiper nudi jednogodišnji ugovor Saviću koji on potpisuje i nakon 3 godine vraća u Bolonju.[19] Ekipa Skipera igra dobro tokom sezone, a Savić igrajući relativno malo i ulazeći sa klupe doprinosi sa 5,8 poena i 2,8 skokova za prosečno 13 minuta na terenu. Završavaju regularni deo sezone na prvom mestu i stižu do finala plej of-a gde se sastaju sa Benetonom. I pored prednosti domaćeg terena Skiper gubi finale sa 3-0 uz prekid pri kraju treće utakmice u Bolonji koja je registrovana 20-0 za Beneton. U Evroligi ispadaju u top 16 grupnoj fazi, a u kupu Italije u četvrtfinalu.

Karijera generalnog menadžera uredi

Po završetku sezone 2001-2002 Zoran Savić odlučuje da završi igračku karijeru. Uprava Skipera reaguje i zapošljava ga kao generalnog menadžera. Tu funkciju obavlja od 2002. do 2005. godine i za to vreme ekipa osvaja titulu prvaka Italije u sezoni 2004-2005 i stiže do finala Evrolige 2004. godine. Nakon toga izbacivanja ekipe u amatersku ligu Savić se vraća u Barselonu i postaje generalni menadžer KK Barselone. Na toj poziciji se zadržava do 2008. godine i u tom periodu Barselona igra Fajnal for Evrolige 2006. godine i osvaja Kup Kralja 2007. godine.[1]

Pored toga zastupa košarkaše i njihov je menadžer. Kao menadžer košarkaša Vojislava Stojanovića uticao je da on pređe iz Crvene zvezde u Orlandino, zbog čega je bio na meti ovog košarkaškog kluba koji nije dobio odgovarajuće obeštećenje.[20]

Reference uredi

  1. ^ a b (jezik: engleski) invictus group Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. јун 2012)
  2. ^ „Čelik, Historija”. Kkcelik.com. Архивирано из оригинала 13. 03. 2012. г. Приступљено 9. 12. 2012. 
  3. ^ (језик: енглески) Euroleague All the final fours 1988-2011
  4. ^ a b v g d đ e (jezik: engleski) archive fiba
  5. ^ a b (jezik: španski) ACB.com Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. februar 2005)
  6. ^ (jezik: engleski) fibaeurope.com
  7. ^ (jezik: grčki) PAOK.gr
  8. ^ (jezik: engleski) euroleague.net - Paris 1991: A three-peat for the record books Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. јул 2012)
  9. ^ Miletić, Aleksandar (17. 6. 2007). „{Politika, Atina najveća inspiracija}”. Politika.rs. Приступљено 09. 12. 2012. 
  10. ^ „{arhiva.srbija.gov, Susret dva "drim-tima"}”. Arhiva.srbija.gov.rs. Приступљено 09. 12. 2012. 
  11. ^ (језик: италијански) legabasket Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. фебруар 2012)
  12. ^ „{Politika, Jarić: Jos tri godine na visokom nivou, 07/05/2011}”. Politika.rs. Приступљено 09. 12. 2012. 
  13. ^ (језик: италијански) Virtuspedia
  14. ^ (jezik: engleski) tblstat.net
  15. ^ „{Glas Javnosti, Ne dolazim u Zvezdu, ni na teren, ni u fotelju 05/06/2002}”. Arhiva.glas-javnosti.rs. Pristupljeno 09. 12. 2012. 
  16. ^ „{ Glas Javnosti, Savić u Barseloni!,03/01/2001}”. Arhiva.glas-javnosti.rs. Pristupljeno 09. 12. 2012. 
  17. ^ „{ Blic, Kraljevski naklon Saviću, 20/03/2001}”. Blic.rs. Pristupljeno 09. 12. 2012. 
  18. ^ „{Glas Javnosti, Drobnjak u NBA, 30/06/2001}”. Arhiva.glas-javnosti.rs. Pristupljeno 09. 12. 2012. 
  19. ^ „{Glas Javnosti ,Savić u Skiperu, 30/06/2001}”. Arhiva.glas-javnosti.rs. Pristupljeno 09. 12. 2012. 
  20. ^ „Saopštenje KK Crvene zvezde Telekom”. www.kkcrvenazvezda.rs. 23. 10. 2015. Arhivirano iz originala 25. 10. 2015. g. Pristupljeno 23. 10. 2015.