Ivica Vidović
Ivica Vidović (Beograd, 10. maj 1939 — Zagreb, 18. april 2011) bio je hrvatski glumac. Bio je suprug glumice Gordane Gadžić.
Ivica Vidović | |
|---|---|
 Ivica Vidović | |
| Datum rođenja | 10. maj 1939. |
| Mesto rođenja | Beograd Kraljevina Jugoslavija |
| Datum smrti | 18. april 2011. (71 god.) |
| Mesto smrti | Zagreb Hrvatska |
Biografija uredi
Na Kazališnoj akademiji u Zagrebu diplomirao je 1963. godine nakon čega počinje da radi u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK), a kroz karijeru je bio član i drugih pozorišnih kuća (Dramsko kazalište Gavela, Teatar ITD, česte saradnje sa HNK u Splitu...). Posebno se isticao u modernom repertoaru (Handke, Šafer, Stopard, Kundera, Jelačić, Bužimski, Gavran). Godine 1998. osniva Teatar Rugantino.
Nastupao je u mnogim predstavama, od kojih su neke antologijske te su svojim kvalitativnim dometima menjale sliku hrvatskog kazališta. Među mnogobrojnim njegovim ulogama teško je ne prisetiti se onih koje je ostvario u Teatru ITD, u predstavama poput „Kaspara Hausera“ ili „Rozenkanc i Guildestern su mrtvi“ i „Travestija“, „Jakuesa Fatalista i njegovog sluge“ ili „Noći bogova“ i „Gospodara sjena“... Značajne uloge je Vidović odigrao i na pozornici splitskoga Hrvatskog narodnog kazališta: „Čovik, zvir i kripost“ ili „Dundo Maroje“, „Albatros“ ili pak „Svečana večera u pogrebnom preduzeću“, samo su neke od predstava koje se ne smeju zaobići iz Vidovićevog opusa.
U Kazalištu „Gavela“ je Ivica Vidović prvi put zaigrao u „Jazavcu pred sudom“ koja je premijerno izvedena 1966, i od tada u pozorištu u Frankopanskoj nastupa u velikom broju naslova, nezaobilaznih u osvrtu na istoriju toga teatra. Spomenimo „Javno oko“, „Djecu sunca“, „Revizora“, „Zid, jezero“, te „Ribarske svađe“ i „Volpone iliti lisac“, kao i „Garaže“, „Trg heroja“,"Četvrta sestra“...
Sa svojim je "Teatrom Rugantino" i predstavama kao što su „Aj, Karmela“ ili „Starci“ i „Antigona u Njujorku“ posetio mnoga mesta u kojima je pozorište redak gost, predstavljajući teatarsku umetnost i izvan „pozorišnih gradova“.
Ivica Vidović jednako je predano u pozorištu interpretirao „glavne likove“ i one koje nazivamo „sporednima“, iako nam se ta lica, neretko upravo zbog onih koji ih igraju, ponekad usecaju u pamćenje snažnije od „glavnih“, i za mnoge je od tih uloga višestruko nagrađivan.
Osim na pozorišnim daskama, Ivica Vidović je i na filmu ostvario niz velikih ostvarenja. Kao jedan je od najistaknutijih i najzanimljivijih filmskih glumaca koji su se pojavili u kasnim šezdesetim kontinuirano je nastupao na filmu sarađujući uspešno s rediteljima i starije i mlađe generacije. U jugoslavenski film unosi novi tip introvertnoga, u biti deziluzioniranog savremenoga urbanog junaka (odnosno antijunaka), zbunjene, nesnalažljive likove, marginalce i gubitnike... Ivica Vidović uspeo ih je sugestivnom interpretacijom učiniti privlačnim, bliskim i zapamtljivim svojim mladolikim izgledom, pomalo sporih, „melanholično-snenih reagovanja“. Osobito sugestivno tumači zbunjene, u prikazanim životnim i posebno političkim okolnostima, nesnalažljiv osobe.
Tokom skoro 50 godina ostvario je niz značajnih filmskih ostvarenja... Ideal borca NOB-e u "Zasedi" (1969), „beketovskog“ junaka u iščekivanju u filmu "Idu dani" (1970), prigradskog marginalca (za šta je nagrađen Srebrnom arenom u Puli za ulogu Gliste u filmu Kužiš stari moj) (1973), intelektualca psihičkim terorom primoranog na kolaboraciju u "Prijekom sudu" (1978), te usamljene intelektualce u "Ritmu zločina" (1981) i "Čovjeku koji je volio sprovode" (1989). Posebnost u njegovu filmskom opusu predstavlja lik (sa crnohumornim karakteristikama) sovjetskog klizačkog šampiona u filmu "Misterije organizma" (1971). Nagrađen je i Zlatnom arenom u Puli (2002) za epizodnu ulogu (Blaž) u filmu Fine mrtve djevojke.[1]
U kontekst stvorenog tipa potpuno se uklapa jedan od njegovih najpopularnijih likova - Servantes. Osobenjak i autsajderski pesnik Servantes, simbol izglobljenih duša iz TV-serije "Naše malo misto" i filma "Servantes iz našeg malog mista". Ove uloge su mu donele ogromnu popularnost, kao i kasnije naslovni lik u tv-seriji "Inspektor Vinko".
Ostale važnije uloge: "Kad čuješ zvona", "Lisice", "S druge strane", "U gori raste zelen bor", "Izbavitelj", "Usporeno kretanje", "Orao"...
Poslednjih godina Ivica Vidović dokazuje svoj glumački vitalitet radeći is mlađim rediteljima, okrunjujući kvalitet i konstantnost svojih interpretacija novim nagradama.
Preminuo je 18.4.2011. u 72. godini u Zagrebu. Po svojoj želji sahranjen je u Komiži.[2]
Nagrade uredi
2009 - Dani filma u Mostaru - Nagrada za životno delo
2005 - Nagrada „Fabijan Šovagović“
2005 - Nagrada Grada Zagreba za vanredne glumačke interpretacije kojima je trajno označio i značajno doprineo razvoju i kvalitetu hrvatskog kazališta, filmskoj i televizijskoj umetnosti.
2003 - Nagrada Dubravko Dujšin za ulogu u predstavi „Trg heroja“
2002 - Zlatna arena za epizodnu ulogu
1996 - Odlukom predsednika Republike Hrvatske Ivica Vidović odlikovan je redom danice Hrvatske s likom Marka Marulića
1973 - Srebrna arena za glavnu mušku ulogu
Višestruki dobitnik nagrade Zlatni venac na MES u Sarajevu
Višestruki dobitnik nagrada na Danima satire
Višestruki dobitnik nagrada na Festivalu glumačkih ostvarenja „Filmskim susreti“ u Nišu[3]
Uloge uredi
| God. | Naziv | Uloga |
|---|---|---|
| 1962. | Rana jesen | Pepi, srednjoškolac |
| 1964. | Prometej s otoka Viševice | |
| 1965. | Sretan slučaj | |
| 1968. | Gemma Camolli | |
| 1969. | Američka jahta u Splitskoj luci | Konte Keko |
| 1969. | Zaseda | Ive Vrana |
| 1969. | Kad čuješ zvona | Meho |
| 1970. | Sam čovjek TV film | |
| 1970. | Sam čovjek TV serija | |
| 1970. | Idu dani | Čovek koji čeka |
| 1970. | Ljubav na bračni način (TV serija) | |
| 1970. | Sa druge strane | Damjan |
| 1970. | Lisice | Musa |
| 1971. | Naše malo misto | Servantes Tonči |
| 1971. | U gori raste zelen bor | Ivan |
| 1971. | Misterije organizma | Vladimir Iljič |
| 1972. | Uniforme (TV mini serija) | |
| 1972. | Madlen, ljubavi moja! | |
| 1972. | Roman sa kontrabasom | |
| 1972. | Ptičje kupalište | Franki |
| 1972. | Putovanje | |
| 1972. | Građani sela Luga (serija) | Vojin |
| 1973. | Orgulje i vatrogasci | Tonko zvani Tunte |
| 1973. | Piknik na frontu | Zapo |
| 1973. | Kužiš stari moj | Glista |
| 1974. | Psihopati | |
| 1974. | Kaspar | Kaspar Hauzer |
| 1975. | Poslednja utrka | |
| 1975. | Zec | Frajher Hajnrih fon Doringer |
| 1975. | Vrijeme ratno i poratno (serija) | |
| 1976. | Izbavitelj | Ivan Gajski |
| 1977. | Zašto je pile žuto a koka nije | |
| 1977. | Čovik i arhitektura | Novinar Duje |
| 1978. | Slučaj Filipa Franjića (TV) | |
| 1978. | Vučari Donje i Gornje Polače | Micur |
| 1978. | Prijeki sud | |
| 1979. | Tale (serija) | Hrsuz Halilčić |
| 1979. | Usporeno kretanje | |
| 1979. | Posljednji dan | |
| 1981. | Ritam zločina | Ivica |
| 1981. | Velo misto (serija) | Očalinko |
| 1982. | Servantes iz Malog mista | Servantes |
| 1984. | Neobični sako | |
| 1984. | Inspektor Vinko (serija) | Vinko Marinić |
| 1988. | Zagrljaj (TV serija) | |
| 1989. | Čovjek koji je volio sprovode | Filip Stanić |
| 1990. | Tražim srodnu dušu (serija) | Franji Perčec |
| 1990. | Orao | Kreso |
| 1990. | Karneval, anđeo i prah | |
| 1991. | Buža | |
| 1992. | Brod | |
| 1996. | Kako je počeo rat na mom otoku | Pjesnik |
| 1996. | Sedma kronika | Magister |
| 1997. | Čudnovate zgode šegrta Hlapića | Glas Markovog oca |
| 1999. | Kad mrtvi zapjevaju | Marinko |
| 1999. | Maršal | Martin |
| 1999. | Četverored | Silvije Hizar Capella |
| 2002. | Brod (TV) | |
| 2002. | U sjeni Grin Hila (TV) | Bepo |
| 2002. | Novo doba | Filip Gudić |
| 2002. | Fine mrtve djevojke | Blaž |
| 2003. | Svjetsko čudovište | |
| 2004. | Vizije Evrope | |
| 2004. | Družba Isusova | Otac Ivan |
| 2005. | Pušča Bistra | Joza |
| 2005. | Što je muškarac bez brkova? | Biskup |
| 2005. | Luda kuća (serija) | Stjepan Majer |
| 2006. | Trešeta | Šarlija |
| 2007. | Bitange i princeze | Rade Kobeščak |
| 2007. | Gospođa za prije | Franjevac |
| 2004−2007. | Naša mala klinika | prof. dr. Ante Guzina |
| 2008. | Gdje pingvini lete | Stanko |
Reference uredi
- ^ „Glumac Ivica Vidović - biografija”. Arhivirano iz originala 13. 01. 2012. g. Pristupljeno 03. 07. 2017.
- ^ Preminuo hrvatski glumac Ivica Vidović
- ^ Biografija i nagrade glumca Ivice Vidovovića
Spoljašnje veze uredi
- Ivica Vidović na sajtu IMDb (jezik: engleski)