Ignasio de Lusan Klaramunt de Suelves i Gurea

Ignasio de Lusan Klaramunt de Suelves i Gurea (šp. Ignacio de Luzán Claramunt de Suelves y Gurrea) (Saragosa, 28. mart 1702 - Madrid, 19. maj 1754) bio je španski kritičar i pesnik.

Ignasio de Lusan
Datum rođenja(1702-03-28)28. mart 1702.
Mesto rođenjaSaragosa, Španija
Datum smrti19. maj 1754.(1754-05-19) (52 god.)
Mesto smrtiMadrid, Španija
ZanimanjeKnjiževnik

Biografija uredi

Rođen je u Saragosi. U mladosti o njemu se brinuo ujak i, nakon studija u Milanu, diplomirao je filozofiju na Univerzitetu u Kataniji. 1723. godine primio je manja naređenja, ali je napustio svoju nameru da uđe u crkvu i nastanio se u Napulju, gde je marljivo čitao. Posao ga je odveo u Španiju 1733. godine, živeći u Monsonu, a u Madridu je postao poznat kao naučnik sa tendencijom ka inovacijama u književnosti. Delo Poetika, 6 opštih pravila poezije i njene glavne vrste (šp. La Poética, 6 Reglas de la poesia en general y de sus principales especies) (1737) dokazalo je da je taj utisak bio tačan.

Odmah se rangirao kao vođa književnih reformatora i njegova učtiva odlučnost mu je donela poštovanje protivnika. Godine 1747. postavljen je za sekretara španske ambasade u Parizu, a po povratku u Madrid 1750. godine izabran je u Akademiju poetika dobrog ukusa (šp. Academia de Poética del Buen Gusto), gde je zbog putovanja bio poznat po nadimku Hodočasnik (šp. El Peregrino). Postao je šef kovnice novca i blagajnik kraljevske biblioteke. Preminuo je u Madridu, nakon kratke bolesti, 19. maja 1754.

Lusan nije bio inicijator francusko-italijanskih teorija u Španiji, ali je bio njihov najmoćniji[1] eksponent, a njegova Poética je pravi primer destruktivne kritike. Defekti Lopea de Vege i Kalderona naznačeni su predostpožnom strogošću, ali sa konstruktivne strane Lusan je izrazito slab, jer on samo predlaže da se jedna iscrpljena konvencija zameni drugom. Doktrina dramskih jedinstava nije imala spasonosne vrline koje joj je on pripisivao, i, iako je uspeo da protera starije dramatičare iz odbora, on i njegova škola nisu uspeli da proizvedu ništa više od osrednjih zasluga.

Njegove teorije, izvedene uglavnom iz Muratorija, u praksi nisu bile efikasne; ipak, imao je uspeha sa njima, jer su delovale kao podsticaj partizanima nacionalne tradicije.[2]

Reference uredi

  1. ^ „Page:EB1911 - Volume 17.djvu/162 - Wikisource, the free online library”. en.wikisource.org. Pristupljeno 2020-12-29. 
  2. ^ „Page:EB1911 - Volume 17.djvu/163 - Wikisource, the free online library”. en.wikisource.org. Pristupljeno 2020-12-29. 

Spoljašnje veze uredi