Patrijarh antiohijski Ignjatije IV

Patrijarh Ignjatije IV (4. april 1920) je bio patrijarh Antiohijske pravoslavne crkve u periodu od 1979. do 2012. godine.

Ignjatije IV Antiohijski
Datum rođenja(1920-04-04)4. april 1920.
Mesto rođenjaMhardeh, Sirija
Datum smrti5. decembar 2012.(2012-12-05) (92 god.)
Mesto smrtiBejrut, Liban

Biografija uredi

Rođen je 4. aprila 1920. u selu Muharda blizu grada Hame u Siriji. 1936. njegova porodica se preselila u Bejrut, gde je on služio kao čtec u oltaru. Tamo se zamonašio i, rukopoložen je za jerođakona.

Godine 1945. je diplomirao na Američkom univerzitetu u Bejrutu, a od 1949. do 1953. studirao je na Pravoslavnom bogoslovskom institutu Svetog Sergija u Parizu. Po povratku u Liban, rukopoložen je u čin jeromonaha.

Godine 1942. bio je jedan od osnivača uticajnog Pravoslavnog pokreta omladine u Libanu i Siriji, čiji cilj je bilo sve aktivnije učestvovanje omladine u životu Crkve. Godine 1953. on je jedan od organizatora Sindezmosa, u svetu poznate organizacije pravoslavne omladine.

1961. hirotonisan je za episkopa Palmire i postavljen za Patrijarhovog vikara, a sledeće godine poslan je u manastir Balamand za duhovnika i rektora novoosnovane Bogoslovije, koja je 1988. uzdignuta u Pravoslavni univerzitet, prvi takve vrste na Bliskom istoku.

1970. izabran je za mitropolita Latakije.

Za Patrijarha antiohijskog i svega Istoka izabran je 2. jula 1979. godine, a ustoličen je 8. jula iste godine.

Napisao je više bogoslovskih knjiga i veliki broj studija. Izabran je ze počasnog doktora nauka Sorbone, i duhovnih akademija u Petrogradu (1981) i u Minsku (2003).

Počev od 1970. godine bio je jedan od predsednikâ Svetskog Saveta Crkava, a kao patrijarh predsedavao je i Bliskoistočnim Savetom Crkava, gde je posebno bio aktivan u komisiji za dijalog sa muslimanima.[1].

U Moskvi je 2003. godine dobio nagradu za rad na svepravoslavnom jedinstvu.

Umro je 5. decembra 2012. godine.[2]

Reference uredi