Izbori su postupak kojim narod (odnosno birači) pismenim ili elektronskim putem odabire političke subjekte ili stranke i poveravaju im obavljanje političke vlasti kao predstavničkom telu (u mnogim savremenim demokratskim državama ovde je uključen i izbor predsednika države, odnosno državnog poglavara), koje onda treba da predstavlja narodnu suverenu volju. Izbori su zbog toga izvor i temelj legitimiteta celovitog sistema državne vlasti.[1]

Crna Gora, posmatranje izbora
Biračka karta za izbor narodnih poslanika u Plavni kod Negotina 1890. godine

Izbori su, prema tome, uobičajeni mehanizam putem kojeg moderne demokratije biraju članove svog parlamenta, negde i izvršnu vlast (vrlo često predsednika države), a ponegde i članove sudske vlasti, tj. sudije (vrlo retko).[2]

Izbori se odvijaju na nacionalnom (državnom), kao i na lokalnom/mesnom nivou. Na nacionalnom nivou se biraju članovi nacionalnog, državnog parlamenta — vrhovnog predstavničkog tela građana, te državni poglavar (ukoliko se on ne bira na neki drugi način); u parlamentu, imenovanjem od strane nekog tela, rođenjem, kao u monarhijama. Na regionalnom nivou biraju se članovi lokalnog predstavničkog tela — na primer opštinske, pokrajinske, regionalne skupštine, te eventualno drugi predstavnici — gradonačelnici i slično.

Osim državnih, izbori se sprovode i u različitim organizacijama i udruženjima, političkim strankama, korporacijama, itd.

Ideja o izborima onih koji su na vlasti sazrevala je uporedo s razvojem teorije o narodnom suverenitetu kao temeljnom elementu i institucionalnom izvoru posredne demokratije, odnosno predstavničke vladavine.[3]

Istorija uredi

 
Rimski novčić sa prikazom izbora
 
Britanski letak izborne kampanje sa ilustracijom primera glasačkog listića, 1880.

Izbori su korišćeni još u istoriji antičke Grčke i starog Rima, kao i tokom srednjovekovnog perioda za odabir vladara kao što su car Svetog rimskog carstva (vidi carske izbore) i papa (vidi izbor pape).[4]

U vedskom periodu Indije, radže (kraljeve) gane (plemenske organizacije) je birala gana. Radža je uvek pripadao kšatrija varni (klasi ratnika) i obično je bio sin prethodnog radže. Međutim, članovi gane su imali konačnu reč na njegovim izborima.[5] Čak i tokom sangam perioda ljudi su birali svoje predstavnike davanjem svojih glasova, a glasačke kutije (obično lonac) su bile vezane konopcem i zapečaćene. Nakon izbora, glasovi su izvučeni i prebrojani.[6] Palski kralja Gopala (koji je vladao od oko 750-ih do 770-ih) u ranom srednjem veku Bengala birala je grupa feudalnih poglavara. Takvi izbori su bili prilično česti u savremenim društvima u tom regionu.[7][8] U carstvu Čola, oko 920. godine, u Utirameruru (u današnjem Tamil Naduu), palmino lišće je korišćeno za odabir članova seoskog odbora. Listovi, sa ispisanim imenima kandidata, stavljeni su u zemljani lonac. Da bi se izabrali članovi komisije, od jednog mladića bi se tražilo da uzme onoliko listova koliko je slobodnih pozicija. Ovo je bilo poznato kao Kudavolajski sistem.[9][10]

Prvi zabeleženi narodni izbori zvaničnika na javne funkcije, većinom glasova, gde su svi građani imali pravo da glasaju i da obavljaju javnu funkciju, datiraju iz Efora Sparte 754. p. n. e., pod mešovitom vladom Spartanskog ustava.[11][12] Atinski demokratski izbori, na kojima su svi građani mogli da obavljaju javne funkcije, nisu uvedeni još narednih 247 godina, sve do Klistenovih reformi.[13] Prema ranijem Solonskom ustavu (oko 574. p. n. e.), svi građani Atine su imali pravo da glasaju u narodnim skupštinama, o pitanjima zakona i politike, i kao porotnici, ali samo tri najviša sloja građana su mogla da glasaju na izborima. Najniža od četiri klase atinskih građana (kako je definisano po obimu njihovog bogatstva i imovine, a ne po rođenju) nije imala pravo da obavlja javne funkcije, kroz Solonove reforme.[14][15] Spartanski izbori iz Efora, dakle, takođe prethodi reformama Solona u Atini za otprilike 180 godina.[16]

 
Slika predsedničkih izbora 1946. godine, kada je parlament Finske sa 159 glasova izabrao premijera J. K. Pasikivija da nasledi Manerhajma koji je podneo ostavku.

Pitanja biračkog prava, posebno prava glasa za manjinske grupe, dominirala su u istoriji izbora. Muškarci, dominantna kulturna grupa u Severnoj Americi i Evropi, često su dominirali biračkim telom i nastavljaju da to čine u mnogim zemljama.[4] Na prevremenim izborima u zemljama kao što su Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države dominirali su muškarci iz vlastele ili vladajuće klase.[4] Međutim, do 1920. godine sve zapadnoevropske i severnoameričke demokratije imale su univerzalno biračko pravo odraslih muškaraca (osim Švajcarske) i mnoge zemlje su počele da razmatraju pravo glasa žena.[4] Uprkos zakonski propisanom opštem pravu glasa za odrasle muškarce, ponekad su postavljane političke barijere da bi se sprečio pravičan pristup izborima (pogledajte pokret za građanska prava).[4]

Konteksti izbora uredi

Izbori se održavaju u različitim političkim, organizacionim i korporativnim okruženjima. Mnoge zemlje održavaju izbore kako bi odabrali ljude koji će služiti u njihovim vladama, ali i druge vrste organizacija takođe održavaju izbore. Na primer, mnoge korporacije održavaju izbore među akcionarima da bi izabrali odbor direktora, a ovi izbori mogu biti propisani korporativnim zakonom.[17] Na mnogim mestima, izbori za vladu su obično takmičenje među ljudima koji su već pobedili na primarnim izborima unutar političke stranke.[18] Izbori u okviru korporacija i drugih organizacija često koriste procedure i pravila koja su slična onima na vladinim izborima.[19]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Izbori i izborni sistem
  2. ^ Izbori | Republički zavod za statistiku Srbije
  3. ^ Evropski izbori
  4. ^ a b v g d "Election (political science)". Encyclopædia Britannica. Retrieved 18 August 2009
  5. ^ Eric W. Robinson (1997). The First Democracies: Early Popular Government Outside Athens. Franz Steiner Verlag. str. 22—23. ISBN 978-3-515-06951-9. 
  6. ^ Agananooru. Chennai: Saiva Siddantha Noor pathippu Kazhagam. 1968. str. 183—186. 
  7. ^ Nitish K. Sengupta (1. 1. 2011). „The Imperial Palas”. Land of Two Rivers: A History of Bengal from the Mahabharata to Mujib. Penguin Books India. str. 39—49. ISBN 978-0-14-341678-4. 
  8. ^ Biplab Dasgupta (1. 1. 2005). European Trade and Colonial Conquest. Anthem Press. str. 341—. ISBN 978-1-84331-029-7. 
  9. ^ VK Agnihotri, ur. (2010). Indian History (26th izd.). Allied. str. B—62—B—65. ISBN 978-81-8424-568-4. 
  10. ^ „Pre-Independence Method of Election”. Tamil Nadu State Election Commission, India. Arhivirano iz originala 29. 10. 2011. g. Pristupljeno 3. 11. 2011. 
  11. ^ „Ephor | Spartan magistrate”. 
  12. ^ Herodotus. The Histories. Project Gutenberg. 
  13. ^ „Ancient Greek Democracy”. 
  14. ^ „Birth of Democracy: Solon the Lawgiver”. 
  15. ^ Aristotle. The Constitution of Athens. Project Gutenberg. 
  16. ^ „Solon | Biography, Reforms, Importance, & Facts”. 
  17. ^ Cai, J.; Garner, J. L.; Walkling, R. A. (2009). „Electing Directors”. Journal of Finance. 64 (5): 2387—2419. S2CID 6133226. doi:10.1111/j.1540-6261.2009.01504.x. 
  18. ^ Sandri, Giulia; Seddone, Antonella (11. 9. 2015). Party Primaries in Comparative Perspective. Routledge. str. 1. ISBN 9781472450388. 
  19. ^ Glazer, Amihai; Glazer, Debra G.; Grofman, Bernard (1984). „Cumulative Voting in Corporate Elections: Introducing Strategy into the Equation”. South Carolina Law Review. 35 (2): 295—311. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

  Mediji vezani za članak Izbori na Vikimedijinoj ostavi