Izbori za narodne poslanike Kraljevine SHS 1927.
Izbori za narodne poslanike Kraljevine SHS 1927. su održani 11. septembra 1927.
![]() | |||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||
Ovo je spisak stranaka koje su osvojile mandate. Pogledajte potpune rezultate ispod. |
Pozadina
urediNikolu Uzunovića je na čelu vlade zamenio Velimir Velja Vukićević, do tada predsednik malobrojnog radikalsko-disidentskog kluba poslanika okupljenih oko Ljube Jovanovića, poznatog Pašićevog protivnika. Sam on nije imao nikakvog političkog ugleda. Unutar Radikalne stranke tada je bilo tri grupacije: Pašićevci (pristalice Pašića), grupa okupljena oko Glavnog odbora Radikalne stranke (na čelu sa Markom Trifkovićem, a ovoj grupi pripadao je i Božidar Maksimović) i grupa oko Ljube Jovanovića (najmalobrojnija; njoj je pripadao i Vukićević). Vukićević je imao svega desetak stranačkih drugova oko sebe kada je formirao vladu. Veliki deo Radikalne stranke bio je protiv njega. Dolazak Vukićevića na čelo vlade doveo je i do rascepa unutar Demokratske stranke jer je u vladu ušao „dvorski čovek“, Vojislav Marinković, protivnik Ljubomira Davidovića. Vladom nisu bili zadovoljni ni HRSS ni JMO.
Izbori
urediIzbori zakazani za 11. septembar 1927. godine više su odgovarali Radikalnoj stranci nego opozicionim građanskim strankama. Vladini krugovi nameravali su da osnuju neku „četvrtu stranku“ koja bi osigurala njene interese. Izbori su zamišljeni kao sredstvo za slabljenje opozicije i jačanje vlade koja je trebalo da postane najmoćniji faktor u politici Kraljevine. Opozicija je stoga u predizbornoj akciji izložena veoma oštrim progonima. Vlada nije prezala ni od kakvih metoda. Otvoreno je opozicionim biračima onemogućavano da dođu na birališta. Policija je vršila jak pritisak na HRSS i Komunističku partiju (odnosno Republikanski savet radnika i seljaka). Vladini agenti su Pavlu Radiću (potpredsedniku HRSS) zadali teže povrede kod Skoplja i prisilili ga da se vrati u Zagreb. Od ukupno 3.375.000 upisanih birača na birališta je izašlo oko 2.300.000. Narodna radikalna stranka dobila je 112 mandata, HSS 61, DS 59, SLS 20, JMO 9. Izborni rezultati pokazali su se lošim po Radikale, iako su dobili većinu u Skupštini (u odnosu na prethodnih 142 mandata bio je to osetan pad). HRSS je izgubila 6 mandata, ali su Demokrate značajno napredovale – od 36 na 59.
Rezultati
urediPartije/koalicije | Glasovi | % | Poslanici | +/- | |
---|---|---|---|---|---|
Narodna radikalna stranka | 742,111 | 31,9 | 112 | -31 | |
Jugoslovenska demokratska stranka | 386,656 | 16,6 | 63 | +26 | |
(Hrvatska) Narodna seljačka stranka | 368,320 | 15,8 | 61 | -6 | |
Samostalna demokratska stranka | 204,350 | 8,8 | 22 | +1 | |
Slovenačka narodna stranka | 139,611 | 6,0 | 21 | - | |
Demokratska zajednica | 11 | +11 | |||
Jugoslovenska muslimanska organizacija | 9 | -6 | |||
Savez zemljoradnika | 147,882 | 6,4 | 9 | +6 | |
Nemačka stranka Jugoslavije | 6 | +1 | |||
Hrvatski blok | 2 | +2 | |||
Slovenačka seljačka stranka - SKS | 1 | - | |||
Crnogorska federalistička stranka | 1 | -2 | |||
Hrvatska pučka stranka | 1 | +1 | |||
Socijalistička partija Jugoslavije | 23,544 | 1,0 | 1 | +1 | |
Republikanski savez radnika i seljaka | 43,114 | 1,9 | 0 | 0 | |
Ukupno | 2,324,569 | 315 | - |
Izvori
uredi- Nebojša A. Popović, Srpske parlamentarne stranke u Kraljevini SHS 1918-1929
- Branko Petranović, Momčilo Zečević, Jugoslavija 1918-1988. Tematska zbirka dokumenata, 228 str. Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (30. septembar 2020)
- “Hronologija radničkog pokreta i SKJ 1919-1979”, “Narodna knjiga” i “Institut za savremenu istoriju”, Beograd, 1980, T. 1, 161-162 str.
- Dimić, Ljubodrag (2001). Istorija srpske državnosti. 3. Novi Sad: Ogranak SANU.
- Ferdo Čulinović, Jugoslavija između dva rata, prva knjiga, JAZU, Zagreb, 1961