Ikavski izgovor
Ikavski izgovor (takođe ikavica, ikavština) je jedan od izgovora srpskoga jezika i jedini koji nije prihvaćen u standardnom jeziku, za razliku od ekavskog i ijekavskog, kao ni ranije u srpskohrvatskom jezičkom standardu.
Narodni govori koji koriste ikavski izgovor su određeni govori Dalmacije, Istre, kao i neki govori Slavonije, Vojvodine i Bosne i Hercegovine.
Ikavski izgovor je jedna od glavnih osobenosti hrvatskog čakavskog narečja, mada ima i ekavskih i ijekavskih čakavskih govora. U štokavskom narečju najrašireniji je mlađi ikavski dijalekat, koji se govori u severnoj Dalmaciji i velikom delu Bosne i Hercegovine.
Ikavskim izgovorom staroslovensko slovo jat dosledno se zamenjuje slovom i. U nekim ikavskim govorima, međutim, primetan je i uticaj ijekavice i ekavice (u krajevima od Rijeke na sever mešaju se ekavski i ikavski izgovor u sklopu čakavskog narečja).
Ikavica ima pisanu tradiciju u književnosti. Uticaji ovog izgovora nalaze se u dubrovačkoj i dalmatinskoj književnosti, kao i u savremenom (pravilnom) književnom jeziku — jat se zamenjuje sa i u primerima novIji, dolIvati, nIsam, a u ijekavskom izgovoru i u nekim koji nisu prisutni u ekavskom — biljeg, htio, smio itd.).
Vidi još
urediReference
urediLiteratura
uredi- Ivić, Pavle (1956). Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: Uvod i štokavsko narečje (1. izd.). Novi Sad: Matica srpska.
- Okuka, Miloš (2008). Srpski dijalekti. Zagreb: Prosvjeta.
