Ildefons Serda

Ildefons Serda i Sunjer (kat. Ildefons Cerdà i Sunyer, šp. Ildefonso Cerdá y Suñer, ildəˈfons səɾˈða; Senteljes, 23. decembar 1815Kaldas de Besaja, 21. avgust 1876), takođe poznat i kao Ildefonso Serda i Sunjer na španskom, bio je progresivni katalonski i španski urbanistički planer, koji je osmislio "proširenje" Barselone iz 19. veka pod nazivom Ešample. Bio je osnivač modernog planiranja gradova i skovao je novu reč “urbanizacija”.[1]

Ildefons Serda
Ildefons Cerdá (1878).jpg
Portret koji je naslikao Ramon Marti Alsina
Datum rođenja(1815-12-23)23. decembar 1815.
Mesto rođenjaSenteljes
 Španija
Datum smrti21. avgust 1876.(1876-08-21) (60 god.)
Mesto smrtiLas Kaldas de Besaja
 Španija
Zanimanjeurbanistički planer, građevinski inženjer, političar
DelovanjeOsmislio proširenje Barselone poznato kao "Ešample"

BiografijaUredi

Serda je rođen u Senteljesu, u Kataloniji, u Španiji, 1815. godine.[2] Učio je za inženjera građevine u Školi za inženjere građevina, kanala i luka u Madridu. Živeo je u raznim gradovima u Španiji pre nego što se zadržao u Barseloni 1848. godine i oženio Klotildom Boš. Nakon smrti svoje braće, Serda je nasledio porodično bogatstvo i napustio državnu službu. Zainteresovao se za politiku i proučavanje urbanističkog planiranja.

Kada je tadašnja vlada konačno popustila pod javnim pritiskom i dozvolila da se bedemi Barselone sruše, shvatio je potrebu za planiranjem proširenja grada, kako bi ono postalo efikasno mesto u kome bi moglo skladno da se živi, za razliku od zakrčenog starog grada u okviru bedema, koji je bio sklon epidemijama. Kada nije uspeo da nađe adekvatna referentna dela, sam je započeo posao pravljenja takvog dela od nule i nazvao ga je Ensanče ili Ešample, pozajmljujući nekoliko tehnoloških ideja od svojih savremenika kako bi napravio jedinstveni i potpuno moderni integrisani koncept koji je bio pažljivo osmišljen.

Nastavio je da stvara projekte i poboljšava postojeće dizajnove tokom svog životnog veka, kao i da razvija svoje teorije vezane za šire planske kontekste (na nivou regionalnog planiranja). Tokom tog procesa, izgubio je svo porodično nasledstvo i umro je 1876. godine kao siromah u velikim dugovima, budući da nikada nije plaćen za svoje glavno remek-delo, osmišljavanje Barseloninog Ešamplea.

DostignućaUredi

Serda je bio višestran čovek, koji je, u pohodu za svojom vizijom, napustio stabilan posao u građevini, kandidovao se na izborima i postao član Kortesa (španskog parlamenta). Tamo je učestvovao u pravljenju korisnih zakona, sastavio je detaljnu topografsku mapu okruženja Barselone i napisao je teoretske traktate kao podršku za sve svoje veće projekte planiranja. Zapravo je skovao nekoliko značajnih reči na španskom jeziku, uključujući i urbanización (urbanizacija).

PristupUredi

 
Prvobitni plan proširenja Barselone (1859)

Serda se fokusirao na ključne potrebe: prevashodno, potrebu za svetlošću, prirodnim osvetljenjem i ventilacijom u stanovima (na njega je drastično uticao sanitarni pokret), potrebu za zelenišom u okruženju ljudi, potrebu za efektivnim sistemom odlaganja otpada uključujući dobru kanalizaciju, kao i potrebu za besprekornim kretanjem ljudi, dobara, energije i informacija.

Njegovi dizajnovi su predstavljali pristup orijentisan na mreže daleko ispred svog vremena. Njegov raspored ulica i mrežni plan su optimizovani da osiguraju da postoji mesto za pešake, kočije, tramvaje na konjsku vuču, urbane železničke linije (do tada nepoznate), gasovod i kanalizaciju velikog kapaciteta kako bi se sprečila česta plavljenja, ali bez zapostavljanja javnih i privatnih bašti i ostalih ključnih pogodnosti. Najnovije tehničke inovacije su inkorporiravane u njegove dizajnove, ako bi mogle da doprinesu poboljšanju integracije, ali je i sam osmišljavao nove značajne koncepte, uključujući logički sistem prilagođavanja zemljišta koji je bio od suštinskog značaja za uspeh njegovog projekta, a sproveo je i temeljnu statističku analizu tadašnjih uslova radničke klase, kako bi demonstrirao posledice zakrčenosti.

KontroverzaUredi

Njegov plan za Barselonu je prošao kroz dve velike izmene; druga verzija, koju je odobrila tadašnja španska vlada, i dalje je prepoznatljiva u izgleu današnjeg Ešamplea, mada su nisku spratnost zgrada i bašte u svakom gradskom bloku izbacili političari koji su popustili zbog imovinske spekulacije. Pored toga, samo jedna od dve planirane dijagonalne ulice je na kraju realizovana. Kulturalno, Ešample je bio (i i dalje jeste) nastanjen imućnijima, umesto što je integrisao društvene klase. Mnoge katalonske arhitekte njegovog vremena su bili protiv Serdinih ideja, pa su ga čak optuživali za promovisanje socijalizma; na kraju su ipak oni dizajnirali modernističke fasade koje su proslavile ovu četvrt.

Značajna delaUredi

  • Teoría de la Construcción de Ciudades ("Teorija izgradnje gradova", 1859), napisano kao podrška svom preliminarnom projektu iz 1855. godine za proširenje Barselone.
  • Teoría de la Viabilidad Urbana y Reforma de la de Madrid ("Teorija urbane održivosti i reforme Madrida", 1861), kao podrška za njegove dizajnove za reformu unutrašnjeg grada za prestonicu Španije.
  • Teoría del Enlace del Movimiento de las Vías Marítimas y Terrestres ("Teorija povezivanja kretanja na kopnenim i morskim putevima", 1863), kao pratnja Preliminarnom projektu za intermodalni sistem put-železnica-more u luci Barselone
  • Teoría General de la Urbanización ("Generalna teorija urbanizacije", 1867), kao podrška njegovom projektu proširenja Barselone iz 1859. godine.
  • Teoría General de la Rurización ("Generalna teorija ruralizacije")

ReferenceUredi

  1. ^ Caves, R. W. (2004). Encyclopedia of the City. Routledge. str. 77. 
  2. ^ „CERDÁ” (PDF). Generalitat de Catalunya. Arhivirano iz originala (PDF) 3. 10. 2012. g. Pristupljeno 20. 3. 2014. 

LiteraturaUredi

  • Arturo Soria y Puig (ed): Cerdá: the five bases of the general theory of urbanization, Electa, 1999
  • Pallares-Barbara, Montserrat; Badia, Anna; Duch, Jordi (2011). „Cerdà and Barcelona: The need for a new city and service provision”. Urbani Izziv. 22 (2): 122—136. doi:10.5379/urbani-izziv-en-2011-22-02-005 . 
  • Aibar, E., & Bijker, W. E. (1997). Constructing a City: The Cerdà Plan for the Extension of Barcelona. Science, Technology, & Human Values, 22(1), 3–30. https://doi.org/10.1177/016224399702200101

Spoljašnje vezeUredi