Ildefons Serda i Sunjer (kat. Ildefons Cerdà i Sunyer, šp. Ildefonso Cerdá y Suñer, ildəˈfons səɾˈða; Senteljes, 23. decembar 1815Kaldas de Besaja, 21. avgust 1876), takođe poznat i kao Ildefonso Serda i Sunjer na španskom, bio je progresivni katalonski i španski urbanistički planer, koji je osmislio "proširenje" Barselone iz 19. veka pod nazivom Ešample. Bio je osnivač modernog planiranja gradova i skovao je novu reč “urbanizacija”.[1]

Ildefons Serda
Portret koji je naslikao Ramon Marti Alsina
Datum rođenja(1815-12-23)23. decembar 1815.
Mesto rođenjaSenteljes, Španija
Datum smrti21. avgust 1876.(1876-08-21) (60 god.)
Mesto smrtiLas Kaldas de Besaja, Španija
Zanimanjeurbanistički planer, građevinski inženjer, političar
DelovanjeOsmislio proširenje Barselone poznato kao "Ešample"

Biografija uredi

Serda je rođen u Senteljesu, u Kataloniji, u Španiji, 1815. godine.[2] Učio je za inženjera građevine u Školi za inženjere građevina, kanala i luka u Madridu. Živeo je u raznim gradovima u Španiji pre nego što se zadržao u Barseloni 1848. godine i oženio Klotildom Boš. Nakon smrti svoje braće, Serda je nasledio porodično bogatstvo i napustio državnu službu. Zainteresovao se za politiku i proučavanje urbanističkog planiranja.

Kada je tadašnja vlada konačno popustila pod javnim pritiskom i dozvolila da se bedemi Barselone sruše, shvatio je potrebu za planiranjem proširenja grada, kako bi ono postalo efikasno mesto u kome bi moglo skladno da se živi, za razliku od zakrčenog starog grada u okviru bedema, koji je bio sklon epidemijama. Kada nije uspeo da nađe adekvatna referentna dela, sam je započeo posao pravljenja takvog dela od nule i nazvao ga je Ensanče ili Ešample, pozajmljujući nekoliko tehnoloških ideja od svojih savremenika kako bi napravio jedinstveni i potpuno moderni integrisani koncept koji je bio pažljivo osmišljen.

Nastavio je da stvara projekte i poboljšava postojeće dizajnove tokom svog životnog veka, kao i da razvija svoje teorije vezane za šire planske kontekste (na nivou regionalnog planiranja). Tokom tog procesa, izgubio je svo porodično nasledstvo i umro je 1876. godine kao siromah u velikim dugovima, budući da nikada nije plaćen za svoje glavno remek-delo, osmišljavanje Barseloninog Ešamplea.

Dostignuća uredi

Serda je bio višestran čovek, koji je, u pohodu za svojom vizijom, napustio stabilan posao u građevini, kandidovao se na izborima i postao član Kortesa (španskog parlamenta). Tamo je učestvovao u pravljenju korisnih zakona, sastavio je detaljnu topografsku mapu okruženja Barselone i napisao je teoretske traktate kao podršku za sve svoje veće projekte planiranja. Zapravo je skovao nekoliko značajnih reči na španskom jeziku, uključujući i urbanización (urbanizacija).

Pristup uredi

 
Prvobitni plan proširenja Barselone (1859)

Serda se fokusirao na ključne potrebe: prevashodno, potrebu za svetlošću, prirodnim osvetljenjem i ventilacijom u stanovima (na njega je drastično uticao sanitarni pokret), potrebu za zelenišom u okruženju ljudi, potrebu za efektivnim sistemom odlaganja otpada uključujući dobru kanalizaciju, kao i potrebu za besprekornim kretanjem ljudi, dobara, energije i informacija.

Njegov dizajn je predstavljao pristup orijentisan na mreže daleko ispred svog vremena. Raspored ulica i mrežni plan su optimizovani da osiguraju mesto za pešake, kočije, tramvaje na konjsku vuču, urbane železničke linije (do tada nepoznate), gasovod i kanalizaciju velikog kapaciteta kako bi se sprečila česta plavljenja, ali bez zapostavljanja javnih i privatnih vrtova i ostalih ključnih pogodnosti. Najnovije tehničke inovacije su inkorporirane u njegov dizajn, kako bi mogle da doprinesu poboljšanju integracije, ali je i sam osmišljavao nove značajne koncepte, uključujući logički sistem prilagođavanja zemljišta koji je bio od suštinskog značaja za uspeh njegovog projekta, a sproveo je i temeljnu statističku analizu tadašnjih uslova radničke klase, kako bi demonstrirao posledice zakrčenosti.

Kontroverza uredi

Njegov plan za Barselonu je prošao kroz dve velike izmene; druga verzija, koju je odobrila tadašnja španska vlada, i dalje je prepoznatljiva u izgleu današnjeg Ešamplea, mada su nisku spratnost zgrada i vrtove u svakom gradskom bloku izbacili političari koji su popustili zbog imovinske spekulacije. Pored toga, samo jedna od dve planirane dijagonalne ulice je na kraju realizovana. Kulturalno, Ešample je bio (i i dalje jeste) nastanjen imućnijima, umesto što je integrisao društvene klase. Mnoge katalonske arhitekte njegovog vremena su bili protiv Serdinih ideja, pa su ga čak optuživali za promovisanje socijalizma; na kraju su ipak oni dizajnirali modernističke fasade koje su proslavile ovu četvrt.

Značajna dela uredi

  • Teoría de la Construcción de Ciudades ("Teorija izgradnje gradova", 1859), napisano kao podrška svom preliminarnom projektu iz 1855. godine za proširenje Barselone.
  • Teoría de la Viabilidad Urbana y Reforma de la de Madrid ("Teorija urbane održivosti i reforme Madrida", 1861), kao podrška za njegove dizajnove za reformu unutrašnjeg grada za prestonicu Španije.
  • Teoría del Enlace del Movimiento de las Vías Marítimas y Terrestres ("Teorija povezivanja kretanja na kopnenim i morskim putevima", 1863), kao pratnja Preliminarnom projektu za intermodalni sistem put-železnica-more u luci Barselone
  • Teoría General de la Urbanización ("Generalna teorija urbanizacije", 1867), kao podrška njegovom projektu proširenja Barselone iz 1859. godine.
  • Teoría General de la Rurización ("Generalna teorija ruralizacije")

Reference uredi

  1. ^ Caves 2004, str. 77
  2. ^ „CERDÁ” (PDF). Generalitat de Catalunya. Arhivirano iz originala (PDF) 3. 10. 2012. g. Pristupljeno 20. 3. 2014. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi