Iroha (jap. いろは) je japanska pesma najverovatnije napisana u Hejan periodu (794-1179). Autorstvo se najčešće pripisuje japanskom budističkom svešteniku i učenjaku iz ovog perioda, Kukaj-u (空海 – Kūkai) (774-835).

Teks pesme pisan hiraganom (sa arhaičnim ゐ i ゑ) glasi:

いろはにほへと
ちりぬるを
わかよたれそ
つねならむ
うゐのおくやま
けふこえて
あさきゆめみし
ゑひもせす

Tekst pisan kombinacijom kandži i kana glasi:

色は匂へと
散りぬるを
我が世誰そ
常ならむ
有為の奥山
今日越えて
浅き夢見し
酔ひもせす

Prevod pesme glasi:

Dok su cvetovi prelepi ali [neizbežno] venu,
ko može ostati stalan u našem svetu? [Niko ne može]
Pređimo danas visoku planinu transcedentnosti
i neće više biti plitkog snevanja, ni više opijenosti.


Iroha je značajna po tome što predstavlja savršeni pangram – koristi sve kana po jednom (osim ん, koje je dodato mnogo kasnije). Iz ovog razloga se koristila za redosled japanskih slogova sve do Mejdži perioda u XIX veku, ali se i danas, iako retko, još može sresti (npr. sedišta u pozorištima se numerišu ovim redosledom).

Bukvalno transkribovana pesma izgleda ovako:

i ro ha ni ho he to
chi ri nu ru (w)o
wa ka yo ta re so
tsu ne na ra mu
u (w)i no o ku ya ma
ke fu ko e te
a sa ki yu me mi shi
(w)e hi mo se su

Ali da bi se dobilo značenje koje je navedeno gore, pesma se mora čitati dosta fleksibilno:

Iro wa nioedo
Chirinuru o
Waga yo tare zo
Tsunenaran
Ui no okuyama
Kyoo koete
Asaki yume miji
Ei mo sezu. [ili yoi mo sezu.]