Islandski jezik
Islandski jezik (isl. íslenska tungumál) pripada severnoj (skandinavskoj) grupi germanskih jezika. Govore ga stanovnici Islanda i manje grupe islandskih iseljenika (oko 300.000 ljudi). Nastao je izolovanim razvojem od jezika Norvežana koji su od IX veka naseljavali Island. Sadrži znatan broj keltskih elemenata koje su donele grupe doseljenika sa Britanskih ostrva.
| islandski jezik | |
|---|---|
| íslenska | |
| Izgovor | [is(t)lɛnska] |
| Govori se u |  Island Norveška Danska Kanada ( Manitoba) |
Broj govornika | 358.000 (2013) |
indoevropski
| |
| latinica (islandski alfabet) | |
| Zvanični status | |
Službeni jezik u | Island |
| Reguliše | Institut za islandske studije Aurni Magnuson |
| Jezički kodovi | |
| ISO 639-1 | is |
| ISO 639-2 | ice (B) isl (T) |
| ISO 639-3 | isl |
 Regije sa većinskim islandskim jezikom
Regije u kojima je islandski jezik, jezik manjine | |
U nastanku jezika obično se razlikuju četiri faze: arhaična, klasična, srednja i moderna. Do XII veka je bila arhaična, od polovine XII do polovine XIV veka klasična, do polovine XVI veka je bila srednja, a moderna počinje 1540. prevodom Biblije Guðbrandur Þorláksson. Spomenici arhaične baze sačuvali su veliki broj staronordijskih elemenata, značajnih za uporedna izučavanja germanskih jezika. Zbog velike mere očuvanja jezika, književni radovi na staronordijskom (koji neki lingvisti nazivaju i staroislandski), mogu vrlo lako razumeti ljudi koji govore savremeni islandski.
Savremeni islandski jezik sačuvao je dosta arhaičnih crta. U deklinaciji imenskih reči sačuvana su 4 padeža, 2 broja i 3 roda. Postoji veliki broj nastavaka na glagolske oblike. Karakteristika savremenog islandskog jezika je da skoro nema nikakvih posuđenica ni internacionalizama, jer se za svaki novi ili uvedeni pojam stvara „čista“ islandska reč.
Islandski jezik koristi islandski alfabet koji se razlikuje od standardnog latiničnog alfabeta po tome što sadrži četiri islandska slova (Ð[a][b],ð, Þ,þ, Æ,æ, i Ö, ö) i još šest sa dijakriticima (Á,á, É,é, Í,í, Ó,ó, Ú,ú, Ý,ý), i po tome što ne sadrži slova C, c; Q, q; W, w; kao ni Z, z.
Islandski jezik srodan je sa ferjarskim jezikom, ali ne u dovoljnoj meri da bi se ljudi međusobno razumeli na ta dva jezika. Sa ostalim severnogermanskim jezicima (norveški, švedski, danski i dr.) manje je srodan, a smatra se da je najudaljeniji od zapadnogermanskih jezika (engleski, nemački, itd.) u severnogermanskoj grupi.
Fonologija uredi
Među dijalektima islandskog, razlike u izgovoru su jako male. Od samoglasnika, islandski jezik sadrži monoftonge i diftonge. Većina suglasnika (uključujući i sonante [l r n m ɲ ŋ] — [l̥ r̥ n̥ m̥ ɲ̊ ŋ̊]) imaju parnjake po zvučnosti, osim praskavih suglasnika [p t k], koji su svi bezvučni, a parnjake imaju po aspiraciji — [pʰ tʰ kʰ]. Kontrast po aspiraciji je redak; pojavljuje se u ferjarskom, danskom i mandarinskom jeziku.
Suglasnici uredi
U listi dole prikazani su svi glasovi (ne foneme) islandskog jezika koji spadaju u suglasnike Thráinsson 1994.
| dvousneni i usneno-zubni |
zubni i nadzubni |
prednjonepčani | zadnjonepčani | glotalni | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| nosni | m̥ | m | n̥ | n | ɲ̊ | ɲ | ŋ̊ | ŋ | ||
| praskavi | pʰ | p | tʰ | t | cʰ | c | kʰ | k | ||
| strujni | sibilant | s | ||||||||
| nesibilant | f | v | θ | ð | ç | j | x | ɣ | h | |
| bočni | l̥ | l | ||||||||
| treperni | r̥ | r | ||||||||
Zbog čestih glasovnih promena, postoje mnoge polemike oko klasifikacije islandskih fonema.
Samoglasnici uredi
Monoftonzi prednji zadnji nelabijalizovani labijalizovani zatvoreni i u gotovo zatvoreni ɪ ʏ srednji ɛ œ ɔ otvoreni a
- /i/ i /u/ slični su kao [i, u].[1]
- /ɪ, ʏ/ fonetski su gotovo zatvoreni [ɪ, ʏ].[1]
- /ɛ, œ, ɔ/ su srednji monoftonzi [ɛ̝, œ̝, ɔ̝] kada su kratki,[1] a otvarajući diftonzi [ɪɛː, ʏœː, ʊɔː] (takođe se ponekad transkribuju kao [eɛː, øœː, oɔː]) kada su dugi. Duge varijante ovih glasova najčešće se transkribuju kao monoftonzi [ɛː, œː, ɔː].[2][3]
- /a/ je srednje [ä].[1]
| prednji | zadnji | |
|---|---|---|
| Srednji ka zatvoreni | ei • œi | ou |
| Otvoreni ka zatvoreni | ai | au |
/ai/ počinje sa prednjim [a], a /au/ počinje sa zadnjim [ɑ].[4]
Ortografija uredi
Karakteristična za islandski alfabet su slova: Þ, þ (isl. þorn, eng. thorn) i Ð, ð (eð, na engleski se prevodi kao „eth“ ili „edh“), koja predstavljaju bezvučni i zvučni „th“ glas (kao u engleskom thin i this), tim redom. U tabeli dole predstavljen je ceo islandski alfabet.
| velika slova | |||||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| A | Á | B | D | Ð | E | É | F | G | H | I | Í | J | K | L | M | N | O | Ó | P | R | S | T | U | Ú | V | X | Y | Ý | Þ | Æ | Ö |
| mala slova | |||||||||||||||||||||||||||||||
| a | á | b | d | ð | e | é | f | g | h | i | í | j | k | l | m | n | o | ó | p | r | s | t | u | ú | v | x | y | ý | þ | æ | ö |
Slova sa dijakriticima, npr. á i ö, uglavnom se smatraju za zasebna slova, a ne varijante slova od kojih su nastali. Slovo é zvanično je zamenilo je 1929. godine, ali bilo je korišćeno u ranijim rukopisima (do XIV veka) i kasnije, sve do XVIII veka.[5] Slovo z, koje je dugo bilo deo islandskog alfabeta, ali njegov izgovor se nije mogao razlikovati od izgovora slova s, zvanično je izbačeno godine 1973.
Vidi još uredi
Napomene uredi
Reference uredi
- ^ a b v g Volhardt 2011, str. 7
- ^ Árnason 2011, str. 60
- ^ Gussmann 2011, str. 71, 88
- ^ Haugen 1958, str. 65
- ^ Hvenær var bókstafurinn 'é' tekinn upp í íslensku í stað 'je' og af hverju er 'je' enn notað í ýmsum orðum? Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. maj 2013) (preuzeto 20.06.2007)
Literatura uredi
- Thráinsson, Höskuldur (1994). „Icelandic”. Ur.: König, Ekkehard; van der Auwera, Johan. The Germanic Languages.
