Kalabrija (ital. Calabria) je jedna od 20 pokrajina Italije. Istovremeno je to i jedno od dva manja poluostrva Italije. Nalazi se na jugu države, južno od Napulja i zauzima „prste“ italijanske čizme. Glavni grad je Katancaro, a najveći i najvažniji je grad Ređo di Kalabrija.[1]

Kalabrija
Calabria

Položaj Kalabrije
Država Italija
Admin. centarKatancaro
PredsednikRoberto Okjuto
Površina15.082 km2
 — broj st.2.009.124
 — gustina st.133,21 st./km2
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima

Položaj uredi

Kalabrija je južna pokrajina Italije, smeštena na samom jugu Apeninskog poluostrva (ona čini „prste“ „italijanske čizme"). Na istoku i jugu se nalazi Jonsko more, a na zapadu Tirensko more. Između njih nalazi se par kilometara širok Mesinski moreuz, koji razdvaja Kalabriju od ostrva i pokrajine Sicilija. Jedina kopnena granica pokrajine je na severu, sa Bazilikatom.

Prirodne odlike uredi

 
Reka Krati pri protoku kroz Kozencu
 
Okruzi Kalabrije
 
Morsko letovalište Đoja Tauro
 
Pravoslavna crkva u Kalabriji, uticaj vekovne vizantijske vlasti
 
Scila, poznata iz starogrčkih legendi, je tipičan gradić u Kalabriji, anonimni slikar
 
Prikaz Bitke kod Aspromonta

Površina pokrajine je 15.082 km² i po ovome je Kalabrija jedna od srednje prostranih italijanskih pokrajina.

Reljef uredi

Kalabrija, kao poluostrvo na samom jugu Apeninskog poluostrva ima dugu obalu - Jonskog mora je na istoku i jugu, a Tirenskog mora na zapadu. Poluostrvo je dugo 250 km, a široko do 110 km. Površ pokrajine je mahom pokrenutog terena. Sasvim mala ravničarska područja pružaju se uz more. Od obale tlo se penje veoma brzo i naglo prelazi bregovito i brdsko područje u središnjem delu pokrajine, koji zauzima 49% njene površine. Ono je ispresecano dubokim rečnim dolinama u vidu klisura. Brdsko područje postepeno u središnjem delu Kalabrije prelazi u visoko planinsko područje krajnje južnih Apenina (45% površine). Po lepoti i prirodi posebno su značajne planine Polino na krajnjem severu pokrajine. Najviši vrh pokrajine je Bote Donato (1928 m).

Klima uredi

Klima u primorskom delu Kalabrije je sredozemna. Kako se zalazi u kopno i ide na više nadmorske visine ona postaje prelazna između sredozemne i kontinentalne. U višim krajevima klima je oštrija, planinska.

Vode uredi

Pokrajina kalabrija je u slivu Jonskog mora (sredina, jug i istok) i Tirenskog mora (zapad i sever). Većina reka je kratkog toka i sa dubokim dolinama u vidu klisura. One se spuštaju sa Apenina u more. Iako nijedna reka nije značajna u državnim okvirima na nivou pokrajine poznate reke su Krati i Neto.

Upravna podela uredi

Kalabrija je podeljena u 5 okruga, odn. provincija sa istoimenim gradovima kao upravnim središtima:

Istorija uredi

Kalabriju najpre naseljavaju italska plemena, pa onda dolazi Grčka kolonizacija. Kalabrija sa Sicilijom je činila ključni deo Velike Grčke. Grcima je Kalabrija imala strateški značaj zbog nadzora nad Mesinskim tesnacem. Prva naselja tog doba su Region (Ređo di Kalabrija), Sibaris, Kroton (Krotone) i Lokri.

Italska plemena su kasnije pokorila Grke. To su bila oskanska plemena sa severa, uključujući ogranak Samnita, zvan Lukanci, kao i deo Lukanaca zvan Bruti. Bruti su osnovali glavne gradove Kalabrije, uključujući Kozencu. Oblast je zatim dugo bila u sastavu Rimskog carstva.

Posle pada rimskog carstva usledio je razorni Gotski rat, od koga se ta oblast nije vekovima oporavila. Dolazi pod vlast Vizantije. Malarija se raširila, tako da se stanovništvo povuklo u unutrašnjost. Kalabrija je bila neprekidno na udaru pirata i zato je ostala skoro bez stanovništva. Vizantijski manastiri su bili jedina tvrđava kulture tog doba.

Normani istiskuju Vizantiju sa tog područja 1060. g., pa se tu posle nekog vremena obrazuje Napuljska kraljevina, koja se održala do ujedinjenja Italije 1861. g. Kraljevstvo je bilo pod raznim vladarima: Habzburgovcima i iz Austrije i iz Španije, Burbonskom dinastijom, kao i Napoleonovim generalom Mirom. U Kalabriji na Aspromontu odigrala se jedna od bitaka Garibaldijevog ujedinjenja Italije.

Posle ujedinjenja Kalabrija je osnovana kao jedna od pokrajina, ali ovo nije dovelo do opšteg razvoja područja, tako da je ono i danas jedno od najnerazvijenijih i najređe naseljenih u državi. Mafija i korupcija su i danas sastavni deo života. Glavni grad pokrajine je bio Ređo di Kalabrija sve do 1970. g. kada je sedište zbog bune u Ređu premešteno u Katancaro.

Stanovništvo uredi

Danas Kalabrija ima oko 2 miliona stanovnika i po tome je ona jedna od srednje naseljenih pokrajina Italije. Međutim, to je svega 30% više nego pre jednog veka, a na nekoliko poslednjih popisa broj stanovnika se smanjivao.

Gustina Naseljenosti je nešto oko 133 st./km², što je gotovo za trećnu manje od državnog proseka (200 st./km²). Međutim, prostrani delovi planinske unutrašnjosti su gotovo pusti, dok je priobalje veoma gusto naseljeno.

Etnička slika U pokrajini dominira italijansko stanovništvo. Pored toga postoji ostaci Albanaca i Grka, dospelih na ovo tlo u vreme pada Balkana pod otomansku vlast. Novodoseljenog stanovništva ima zanemarljivo malo (1,3%), u skladu sa nerazvijenošću pokrajine. To su uglavnom doseljenici iz istočne Evrope.

Jezik uredi

Službeni jezik od 1861. g. je italijanski. Međutim zbog životopisne istorije mnogi drugi istorijski jezici se govore u ovoj pokrajini.

Privreda uredi

Planinsko područje i teška istorija su vekovima onemogućavali razvoj područja, tako da je Kalabrija bila i ostala jedna od najsiromašnijih oblasti Italije.

Privreda u pokrajini i danas je oslonjena na poljoprivredu, pomorstvo i manufakturnu proizvodnju. Turizam ima mogućnosti za razvoj (naročito zbog duge morske obale i brojnih prirodnih lepota), ali je slabo razvijen.

Slike gradova pokrajine uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ IT, Extreme. „Neotkriveni biser Italije s najljepšim pješčanim plažama - Kalabrija | Chili Tours putovanja sa začinom”. www.chilitours.hr (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2023-03-13. 

Spoljašnje veze uredi