Kalus je masa parenhimskog tkiva koja se nalazi uz ranu nastalu pri mehaničkim povredama bilo kog dela biljke. Obrazovana masa se može videti u vidu žute i bele boje.

Kalus stabla

Kalus može postati od bilo kojih živih ćelija, a najbrže se formira od kambijuma ili felogena. Ćelije oko rane povećavaju svoje dimenzije, dolazi do njihove hipertrofije. Ove krupne ćelije počinju energično da se dele, dajući masu nepravilnih nediferenciranih ćelija – to je pojava hiperplazije. Najintenzivnije se stvaraju kalusi stabla i korena. Ćelije kalusa su slabo diferencirane, sa malo vakuola i krupnim jedrima, a imaju obično samo primarne, nešto deblje zidove.

Stvaranje kalusa vodi ka zarašćivanju rana i sprečavanju sušenja unutrašnjih tkiva i prodiranju patogenih organizama. On se formira i prilikom kalemljenja i dovodi do srastanja epibionta (plemke) i hipobionta (podloge). Ovaj proces je pod uticajem posebnih hormona koje mogu stvarati povređene ćelije i okolne ćelije. Od kalusa – diferenciranjem će se stvoriti kožna, sprovodna i druga tkiva, iako njihov oblik nije isti kao što je u normalnom slučaju. Pod izvesnim uslovima traumatični meristemi mogu davati apikalne meristeme, odnosno nove izdanke i korenove.

Literatura uredi

  • Dr. Momčilo Kojić, Botanika, Naučna knjiga, Beograd, 1984.

Spoljašnje veze uredi