Kanarska palma[1] ili kanarka[1] (lat. Phoenix canariensis) biljka iz porodice palmi (Arecaceae). Ime roda je drevna reč, koju pominje još Teofrast, a ukazuje na to da su stare Grke sa ovim biljkama upoznali Feničani. Ime same vrste ukazuje na njeno poreklo - Kanarska ostrva.[2] Poznata je pod lokalnim imenima feniks palma, kanarska palma, kanarska datula.

Kanarska palma
Phoenix canariensis
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
P. canariensis
Binomno ime
Phoenix canariensis
Chabaud.

Rasprostranjenost uredi

 
Phoenix canariensis na prirodnom staništu, Kanarska ostrva, Španija

Phoenix canariensis potiče sa Kanarskih ostrva gde je endemska vrsta, ali je zahvaljujući uzgoju proširena u toplim područjima širom sveta.[2]

Odlični primerci mogu se naći od Londona do Sidneja, od Honolulua i Pakistanu do Durbana... Najbolje uspeva u mediteranskoj klimi, kakva je na Jadranu, ali se izuzetni primerci mogu naći čak i u hladnijim primorskim klimatskim uslovima, kakvi su u Severnoj Irskoj, Tasmaniji, ili San Francisku.[3]

Izgled uredi

Phoenix canariensis je palma koja može porasti u drvo visine 12 ređe i do 15 metara. Nerazgranato deblo dostiže prečnik i do 100 cm. Raste dosta brzo i u 15-oj godini za jedan vegetacioni period može da obrazuje i do 20 listova. Deblo prekriveno lisnim ožiljcima. Kruna je obrazovana od listova skupljenih na vrhu debla.[4]

Listovi su sjajno zeleni, perasto složeni, dugi 5-7 m, nadole povijeni (naročito stariji, obodni listovi). Lisna drška sa čvrstim oštrim bodljama, naročito u donjem delu. Lisni segmenti su na vrhu zašiljeni. Mogu biti dugi do 50 cm i široki do 4 cm, brojni, u donjem delu po 2-3 zajedno, upereni u raznim pravcima. Životni vek svakog lista je 3 godine.[2][4] Cveta od februara do maja.[5]

Phoenix canariensis je dvodoma biljka. Cvetovi su skupljeni u klipove duge 1 m i više. Plod je loptasta do jajasta koštunica, duga 2-2,5 cm, žućkaste do crvenkaste boje.[4] Sadrži jedno seme. Dozreva krajem jeseni druge godine. Plodovi su jestivi, ali neizdašni i slabog ukusa, pa se retko koriste.[5]

Razmnožava se semenom ali se u tropskim krajevima razmnožava i vegetativno, korenovim izbojcima, čime se čuvaju osobine pojedinih jedinki.[2]

Stanište uredi

Traži otvorene, punom suncu izložene položaje. Otporna je na niske temperature do -10 °C. Najviše joj odgovara plodno tlo, ali nije probirač i može uspešno rasti i na bilo kom drugom zemljištu,[5] bolje od bilo koje druge vrste palmi, što je čini najčešće gajenom ukrasnom vrstom palmi na svetu. Iako najbolje raste na punom suncu, na rastresitom ilovastom tlu, može tolerisati i potpuno različite uslove, uključujući debelu hladovinu i širok spektar tipova zemljišta uključujući peskove i teška glinovita. Phoenix canariensis ima jedinstvenu sposobnost da toleriše kako veliku sušu, tako i poplave.[3]

Bolesti uredi

 
Kanarska palma, potpuno uništena posle napada crvenog palminog surlaša
 
Palmin drvotočac

Među najopasnije štetnike koji napadaju ovu palmu ubrajaju se crveni palmin surlaš (Rhynchophorus ferrugineus) i palmin drvotočac (Paysandisia archon). Ove dve vrste insekata prouzrokuju postepeno propadanje biljke domaćina, što dovodi do njenog potpunog uginuća.[6]

Crveni palmin surlaš uredi

Jedna od najopasnijih bolesti koja poslednjih decenija napada palme je crveni palmin surlaš (Rhynchophorus ferrugineus), vrsta insekta iz porodice surlaša (Curculionidae), takođe poznat i kao azijski palmin žižak. Larve crvenog palminog surlaša u deblu palme mogu da kopaju rupe dugačke i do 1 m, što dovodi do slabljenja biljke domaćina i na kraju do njenog uginuća. Zbog toga se ovaj insekt smatra glavnom štetočinom u plantažama palmi.[7] Prvi put je primećen na kokosovim palmama u Jugoistočnoj Aziji, a svoje uporište našao je na urminoj palmi u više zemalja Bliskog istoka, odakle se proširio na Afriku i Evropu.[8] Prenošenje zaraze potpomognuto je unošenjem inficiranog sadnog materijala iz zaraženih u nezaražena područja.[9]

U oblasti Mediterana crveni palmin surlaš nanosi ozbiljne štete feniks palmama (Phoenix canariensis). Zaraza je prijavljena u oko 15% svih zemalja proizvođača kokosa u sveti i u skoro 50% zemalja u kojima se uzgaja urmina palma.[10]

Prvi znaci napada karakteristični su, ali ih je teško uočiti. Pojavljuju se deformisani listovi koji izgledaju kao su na pojedinim mestima zasečeni makazama. Kasnije su vidljivi suvi listovi, rupe u osnovi lista i „piljevina”. Nadalje se suše svi listovi i krošnja poprima izgled „kišobrana”. Na kraju biljka ostaje potpuno bez listova i dolazi do uginuća.[11]

Više o ovoj temi pročitajte u originalnom tekstu Crveni palmin surlaš.

Palmin drvotočac uredi

Kada palmin drvotočac napadne palmu, ukoliko se ne preduzmu pravovremene mere zaštite, može je u potpunosti uništiti za 2–4 godine. Simptomi napada su sledeći: prisutnost piljevine na kruni ili deblu, perforirani ili izgriženi listovi, postojanje dugačkih kanala unutar debla, prisustvo napuštenih čaura larvi na deblu, deformisano i nakošeno deblo, sušenje središnjih listova. Prisutnost leptira palmina drvotoča također može biti indikacija prisutnosti štetnika.[12]

Upotreba u ozelenjavanju uredi

 
Drvored Phoenix canariensis palmi u marini na Novom Zelandu
 
Phoenix canariensis gajena u žardinjeri

Phoenix canariensis verovatno je najčešće korišćena vrsta palme u ozelenjavanju.[2] Sadi se pojedinačno ili u grupama, a duž celog Mediterana mogu se videti izuzetno atraktivni drvoredi formirani upravo od ove vrste. Velika otpornost prema uslovima sredine čini kanarsku palmu idealnom za sadnju u urbanim zonama, u kojima je zemljište teško i zbijeno.[3] Uzgaja se i kao sobna biljka i veoma je cenjena za unutrašnju dekoraciju.[4]

Zanimljivosti uredi

Mifsud (1995) je opisao nesvakidašnju upotrebu listova Phoenix canariensis na Malti, gde ribari privlače delfine i ribe pilote tako što stavljaju nekoliko palminih listova da plutaju na morskoj površini u blizini njihovih mreža. Ove vrste riba poznate su po tome da se okupljaju ispod plovnih objekata i tako predstavljaju lak plen ispod palminog lišća.[3]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b „Phoenix canariensis - Kanarska palma”. Arhivirano iz originala 15. 11. 2017. g. Pristupljeno 14. 11. 2017. 
  2. ^ a b v g d Lanzara, Marija (1984). Drveće. Ljubljana: Mladinska Knjiga. 
  3. ^ a b v g „Phoenix canariensis”. www.palmpedia.net. Palmpedia. Pristupljeno 20. 6. 2016. 
  4. ^ a b v g Vukićević, Emilija (1982). Dekorativna dendrologija. Beograd: Privredno finansijski vodič. str. 746—748. 
  5. ^ a b v „Kanarska palma”. Priroda i biljke. Pristupljeno 20. 6. 2016. 
  6. ^ „Propast za palme - BUBE SU STIGLE”. /www.croatianpalmsociety.com. Hrvatskia udruga ljubitelja palmi. Arhivirano iz originala 26. 08. 2016. g. Pristupljeno 20. 6. 2016. 
  7. ^ Rhynchophorus ferrugineus Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. jul 2007) at North American Plant Protection Organization (NAPPO) - pristupljeno 20. 6. 2016.
  8. ^ Dutta, Ram; Narain Singh Azad Thakur; et al. (2010). „New Record of Red Palm Weevil, Rhynchophorus ferrugineus (Coleoptera: Curculionidae) on Arecanut (Areca catechu) from Meghalaya, India”. Florida Entomologist. Florida Entomological Society: 446—448. Pristupljeno 20. 6. 2016. 
  9. ^ FERRY, M.; S. GÓMEZ (2002). „The Red Palm Weevil in the Mediterranean Area”. Palms. 4. International Palm Society. 46. Arhivirano iz originala 27. 02. 2009. g. Pristupljeno 5. 5. 2016. 
  10. ^ Faleiro, J.R. (2006). „A review of the issues and management of the red palm weevil Rhynchophorus ferrugineus (Coleoptera: Rhynchophoridae) in coconut and date palm during the last one hundred years”. International Journal of Tropical Insect Science. 26 (3): 135—154. Pristupljeno 5. 5. 2016. 
  11. ^ „Rhynchophorus ferrugineus-CRVENA PALMINA PIPA”. /www.croatianpalmsociety.com. Hrvatskia udruga ljubitelja palmi. Arhivirano iz originala 26. 08. 2016. g. Pristupljeno 20. 6. 2016. 
  12. ^ „Paysandisia achron-PALMIN DRVOTOČ”. /www.croatianpalmsociety.com. Hrvatskia udruga ljubitelja palmi. Arhivirano iz originala 26. 08. 2016. g. Pristupljeno 20. 6. 2016. 

Literatura uredi

  • Lanzara, Marija (1984). Drveće. Ljubljana: Mladinska Knjiga. 
  • Vukićević, Emilija (1982). Dekorativna dendrologija. Beograd: Privredno finansijski vodič. str. 748—749. 

Spoljašnje veze uredi