Kasiti su bliskoistočno planinsko pleme, koje se doselilo do planina Zagros i do Mesopotamije između 3000. i 4000. p. n. e. Nisu govorili indoevropskim, a ni semitskim jezikom. Osvojili su Mesopotamiju, na taj način okončavši period stare Vavilonije i po prvi put su stvorili mrežu nezavisnih gradova-država na teritoriji, koja se može zvati Vavilonija. Prema konvencionalnoj hronologiji kasitska hegemonija u Vavilonu, Nipuru i drugim centrima trajala je od 1595. p. n. e. do 1155. p. n. e.

Stela kralja Melišipaka I (1186—1172. p. n. e). Kralj predstavlja svoju ćerku boginji Nanaji. Zvezda predstavlja boginju Ištar, mesec boga Sina, a sunce boga Šamaša. Stela se nalazi u Luvru, a uzeta je iz Suse.
Kasiti, 13. vek p. n. e.

Uspon Kasita uredi

Ne zna se pradomovina Kasita, ali izgleda da je bila iza planina Zagros u Luristanu. Po prvi put se se pojavili u istoriji u 18. veku pre Hrista, kada su napali Vaviloniju za vreme vlasti Hamurabijeva sina Samsulune (vladao oko 1749—1712. p. n. e). Samsuluna ih je odbio.

Nakon pada Vavilona od strane Hetita 1595. p. n. e. postepeno su osvajali delove severne Vavilonije, a celu Vaviloniju su osvojili do oko 1475. p. n. e. Hetiti su odneli idola Marduka, ali Kasiti su uspeli da vrate Marduka u Vavilon i njega su izjednačili sa svojim bogom Šukamunom.

Okolnosti njihova uspona nisu poznate zbog izostanka dokumentacije iz tzv. mračnog doba. Nije očuvan nijedan dokument ili natpis na kasitskom jeziku, pa je verovatno da to nije bilo slučajno, nego da su službeni krugovi postali nepismeni u kasitsko doba. Kasitski vladari su preimenovali Vavilon u Karanduniaš, koji je ponovo postao politička i vojna sila antičkog Bliskog istoka. Sagrađena je nova prestolnica Dur-Kurigalzu u čast kasitskog vladara Kurigalze I (oko 1400—oko 1375. p. n. e). Njegovi naslednici Kadašman Enlil I i Burnaburiaš II održavali su prepisku sa egipatskim faraonima Amenhotepom III i Akhenatonom (Amenhotep IV), a ta prepiska je poznata kao pisma iz Amarne.

Kasiti vladaju Vavilonijom 4 veka uredi

Kasiti su stvorili relativnu političku stabilnost. Vladali su Vavilonijom gotovo bez prekida preko 400 godina. Bila je to najduža vlast jedne dinastije u istoriji Vavilonije.

Transformacijom južne Mesopotamije u teritorijalnu državu iz prethodne mreže nezavisnih gradova-država stvorilo je od Vavilonije međunarodnu silu. Kasitski kraljevi su održavali trgovinu i diplomatske veze sa Asirijom, Egiptom, Elamom i Hetitima. Kasitska vladarska kuća je ojačala saveze ženidbama sa drugim kraljevskim porodicama. Bilo je stranih trgovaca u Vavilonu i drugim gradovima, a vavilonski trgovci su bili aktivni od Egipta do Asirije i Anadolije. Egipat je bio najznačajniji izvor numibijskog zlata. Kasitski utezi, mere i pečati nađeni su bili čak u Tebi u Grčkoj, u južnoj Jermeniji i u brodovima potopljenim kraj južnih obala Turske.

Kasitski kralj je održavao kontrolu kraljevstva mrežom provincija, kojima je vladao preko guvernera. Pored najvažnijih gradova Vavilona i Dur-Kurigalzu ponovo obnovljeni grad Nipur je postao jedan od najznačajnih regionalnih centara. Nipur je ranije bio veliki grad, koji je napušten 1730. p. n. e, pa je ponovo obnovljen u kasitskom periodu, a hramovi su obnovljeni na starim temeljima. Guverner Nipura je bio najvažnija osoba posle kralja.

Drugi značajni centri tokom kasitskog perioda bili su Larsa, Sipar i Susa. Čak i nakon svrgavanja kasitske dinastije 1155. p. n. e. ostao je sistem regionalnih administracija, a zemlja je ostala ujedinjena pod Drugom dinastijom od Isina.

Dokumentacija o kasitskom periodu najviše je ostala zahvaljujući hiljadama iskopanih pločica i fragmenata. To su bili administrativni i zakonski tekstovi, pisma, pečati, povelje i drugi tekstovi.

Kasiti su se tokom nekoliko vekova asimilirali u vavilonsko stanovništvo. Od poslednjih kasitskih kraljeva osam ih je imalo akadska imena. Elamiti su osvojili Vaviloniju u 12. veku pre Hrista i tada su okončali 4 veka kasitske vlasti nad Vavilonijim. Poslednji kasitski kralj Anlilnadinakhe zarobljen je i zatvoren u Susi, gde je i umro.

Kultura uredi

Kasiti su se bavili lovom i ribolovom, ali postepeno su promenili način života i bavili su se ratarstvom i stočarstvom. Poznavali su keramiku, praćke i koplja. Koristili su oštro kamenje za oranje, a noževe su pravili od kremena. U vreme pre dolaska do planina zagros nisu poznavali metal. Metal su počeli koristiti tek od svoga boravka na Zagros planinama. Kasnije su ostala plemena iranske visoravni kopirala umetnost Kasita. U njihovim grobovima su nađeno bronzani objekti, što je pokazivalo da oni sahranjuju mrtve sa njihovim oružjem.

Spoljašnje veze uredi