Keila (est. Keila) je grad i opština u okrugu Harju u severozapadnoj Estoniji. Takođe je administrativni centar okolnih ruralnih opština.

Keila
est. Keila
nem. Kegel
Luteranska crkva u Keili
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Estonija
OkrugHarju
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 9,873
 — gustina877,6 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate59° 10′ 48″ S; 24° 15′ 00″ I / 59.1800° S; 24.25° I / 59.1800; 24.25
Vremenska zonaEET (UTC+2) EEST (UTC+3)
Površina11,25 km2
Keila na karti Estonije
Keila
Keila
Keila na karti Estonije
Ostali podaci
GradonačelnikTanel Mejstus
Veb-sajt
keila.ee

Istorija uredi

Najstariji tragovi ljudskih naselja na tlu Keile dosežu 2000 do 3000 godina pre Hrista. Oko 1000 godina pre selo Keila je osnovano uz istoimenu reku. Godine 1219. Danska je osvojila Severnu Estoniju i izabrala Keilu, kao lokaciju na kojoj je parohijska crkva okruga Revala trebalo da bude izgrađena. Prva crkva je bila mala drvena struktura posvećena prvenstveno Sv. Mihailu koja je zamenjena sa kamenom crkvom krajem 13. veka. Nakon toga, prvo pisano spominjanje Keile (Keikŋl) potiče iz danske knjige evaluacije iz 1241.[1]

U 15. - 16. veku naselje se sastoji od nekoliko desetina zgrada oko crkve i ima oko stotinu stanovnika.[1] U isto vreme vojnici sagrađuju malu tvrđavu jugoistočno od crkve na polju zvanom jõesaare. Ruševine tvrđave su prvi put iskopane 1976, a iskopavanja su završila 2007.[1]

Tokom ratova 1558-1583. naselje, uključujući i crkvu, je srušeno. Kuge i glad su, 1601-1602, drastično smanjili broj stanovnika, pa je Keila postala malo selo sa crkvom, a tako je bilo naredna 3 veka. Jedan od prvih kulturnih događaja je bilo podizanje statue Martina Lutera 1862. koja je kasnije, 1949, srušena. Razvoj Keila je počelo sa osnivanjem pruge Talin-Paldiski 1870, a zvanično je postao grad 1. maja 1938.[1]

Pobratimljeni gradovi uredi

Keila je pobratimljen ili ima neki vid saradnje sa:

Izvori uredi

  1. ^ a b v g Official Keila website (Estonian) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. jul 2011), Pristupljeno 9. 4. 2013.