Klodije Albin
Decim Klodije Albin (lat. Decimus Clodius Albinus; oko 150. godine, izvršio samoubistvo 19. februara 197. godine) bio je rimski uzurpator; za cara su ga proglasile legije u Britaniji i Hispaniji (Iberijsko poluostrvo, koje obuhvata modernu Španiju i Portugal) nakon ubistva Pertinaksa 193, a sebe je ponovo proglasio za cara 196. pre konačnog poraza i smrti sledeće godine.[1] Ime Albin znači „beli“, dok je značenje kognomena njegovog rivala Pescenija Nigera bilo „crni“.
Decim Klodije Albin | |
---|---|
![]() Novac Klodija Albina koji verovatno proslavlja jedno feničansko božanstvo iz severne Afreke, otkuda je Klodije Albin poticao. | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 150. |
Mesto rođenja | Lion, |
Datum smrti | 19. februar 197. |
Mesto smrti | Lion, |
Rimski guverner Britanije | |
Period | 191–197 |
Prethodnik | Pertinaks |
Naslednik | Virijus Lupus |
Pominje se da je napisao raspravu o poljoprivredi i zbirku mileskih priča.[2][3]
Albin je poticao iz aristokratske familije iz severne Afrike i držao je upravu nad Britanijom od 192. godine. Nepouzdana Istorija Augusta (Historia Augusta) tvrdi da su se njegovi roditelji zvali Aurelija Mesalina i Cejonije Postum, zajedno sa drugim rođacima koji se pominju u Vita Albini, ni jedno od ovih imena se ne smatra tačnim od strane savremenih istoričara.[4] U tekstu se takođe tvrdi da je Klodije dobio kognomen Albin zbog izuzetne beline tena.[5]
Pokazujući sklonost za vojnički život, ušao je u vojsku kao veoma mlad i služio je sa odličjem, posebno 175. godine tokom pobune Avidija Kasija protiv cara Marka Aurelija. Njegovu zaslugu car je priznao u dva pisma u kojima Albina naziva Afrikancem, koji je malo ličio na svoje sunarodnike i koji je bio hvale vredan svog vojnog iskustva i ozbiljnosti karaktera.[6] Car je takođe izjavio da bi bez Albina legije (u Bitiniji) prešle na Avidija Kasija i da namerava da ga izabere za konzula.[7]
Kada je Pertinaks bio ubijen, pretorijanska garda na čelu sa pretorijanskim prefektom stavila je na prodaju presto rimskih careva. Presto je kupio bogati senator Didije Julijan, ali su pobune u provincijama značile da će sledeći car biti stvarno izabran daleko od Rima.
U Građanskom ratu koji je izbio, Albin je u početku bio u savezu sa Septimijem Severom, koji je osvojio Rim. Albin je čak prihvatio titulu cezara koju mu je Septimije Sever uručio. Tako je Albin u stvarnosti kontrolisao veći deo zapadnog dela Carstva, uz pomoć 3 britanske legije i jedne španske.[8] No, kada je Sever porazio Pescenija Nigera, odnosi između njega i Albina su se pogoršali. Sever je čak poslao ubice da se reši Albina.
U jesen 196. godine, Albin se proglasio za cara, tj. avgusta, i prešao iz Britanije u Galiju, povevši sa sobom veći deo svojih britanskih trupa. Porazio je jednog Severovog legata, i time je u stvari uspostavio kontrolu nad Galijom.
Februara 197. godine, Albin i Sever su poveli direktnu bitku kod Lugdunuma.[9] Bila je to velika bitka u kojoj je učestvovalo 150.000 ljudi sa svake strane. Albin je bio poražen i izvršio je samoubistvo.[10]
Reference
uredi- ^ Birley, Anthony R. (1996), „Clodius Septimius Albinus, Decimus”, Ur.: Hornblower, Simon, Oxford Classical Dictionary, Oxford: Oxford University Press
- ^ Cassius Dio, lxx. 4—7
- ^ Herodian, ii. 15, iii. 5—7
- ^ Bonner Historia-Augusta-Colloquium (na jeziku: engleski). 7. R. Habelt Verlag. 1970. str. 54. ISBN 9783774910980.
- ^ Capitolinus, Clodius Albinus 4-10
- ^ Capitolinus, Clodius Albinus 4-10
- ^ Plate, William (1867), „Albinus, Clodius”, Ur.: Smith, William, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1, Boston: Little, Brown and Company, str. 93—94, Arhivirano iz originala 2012-10-10. g., Pristupljeno 2008-06-17
- ^ The British legions were II Augusta, VI Victrix, and XX Valeria Victrix, the Spanish legion was the VII Gemina.
- ^ Spartianus, Severus 11
- ^ Collingwood, Robin George; Myres, John Nowell Linton (1998), „Severeus and Albinus”, Roman Britain and English Settlements, Biblo & Tannen Publishers, str. 155, ISBN 978-0-8196-1160-4, Pristupljeno 27. 1. 2009
Spoljašnje veze
uredi