Kluž-Napoka

Град у Румунији

Kluž-Napoka, ili samo Kluž (rum. Cluj-Napoca, ili Cluj; mađ. Kolozsvár — Koložvar; nem. Klausenburg) grad je u Rumuniji. On se nalazi u središnjem delu zemlje, u istorijskoj pokrajini Transilvanija, čiji je najveći grad. Ima površinu od 179,5 km² i 310.000 stanovnika (popis 2007). Do 1974. grad se zvao samo Kluž (rum. Cluj). Kluž-Napoka je upravno središte istoimenog okruga Kluž.

Kluž-Napoka
rum. Cluj-Napoca
mađ. Kolozsvár
centar Kluž-Napoke
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Rumunija
OkrugKluž
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.324.576[1][2]
 — gustina1.808 st./km2
Aglomeracija400.000 (2007)
Geografske karakteristike
Koordinate46° 46′ 07″ S; 23° 35′ 23″ I / 46.76868° S; 23.58965° I / 46.76868; 23.58965
Aps. visina410 m
Površina179,5 km2
Kluž-Napoka na karti Rumunije
Kluž-Napoka
Kluž-Napoka
Kluž-Napoka na karti Rumunije

Kluž-Napoka se prostire se na 179,5 km² i prema poslednjim procenama iz 2007. godine u gradu je živelo 310.000 stanovnika, što ga posle Bukurešta čini drugim gradom po veličini u državi.

Kluž je gotovo podjednako udaljen od Bukurešta (426 km), Budimpešte (397 km) i Beograda (455 km).

Geografija uredi

 
Katolička katedrala Svetog Mihaila

Grad Kluž-Napoka je grad u severnoj polovini današnje Rumunije. Grad se razvio u severozapadnom delu Transilvanije prema Maramurešu. Kluž-Napoka se obrazovan na mestu gde reka Samoš, koja danas protiče kroz njegovo jezgro, izlazi iz planinskih krajeva Bihora na zapadu, ulazi u središnju, dolinsku Transilvaniju, pri čemu menja smer i skreće ka severu. Južno od grada nalazi se blago razvođe od takođe bliskog Moriša, što daje Klužu izuzetno povoljan strateško-saobraćajni položaj i što je doprinelo razvoju grada u jedan od najvećih gradova današnje Rumunije.

Istorija uredi

U vreme rimskog cara Trajana i rata protiv Dačana, Rimljani su dogradili dačko utvrđenje Napoka (lat. Napoca) tako da im služi kao logor legije. Oko logora je ubrzo niklo manje naselje. U vreme cara Hadrijana (117—138) mesto se zvalo Municipium Aelium Hadrianum Napoca. U 3. veku Napoka je neko vreme bila glavni grad rimske provincije. Ovu tvrđavu su zauzeli i uništili varvari 250.

Grad Kološvar (mađ. Kolozsvár) je nastao kao naselje nemačkih doseljenika Sasa i Mađara u 13. veku na obalama reke Samoš. Kralj Žigmund ga je učinio slobodnim gradom, u kojem se 1409. godine kuju novci.[3] U Klužu je 1443. godine rođen i potom odrastao Matija Korvin, ugarski kralj. Janoš Hunjadi se sa porodicom preselio 1443. godine iz Kološvara, u Temišvar, gde je podigao tvrđavu. Dana 28. juna 1607. godine u Klužu je kralj Sigismund (Žigmund) izdao darovnicu, po kojoj srpskom pravoslavnom vladici Savi daje neke čitave "miljkove" tj. četiri mesta u Aradskoj županiji.[4] Od 1790. do 1848. i od 1861. do 1867. godine Kluž je bio prestonica Velikog vojvodstva Transilvanije u Habzburškoj monarhiji. Vojvodstvo Erdelj je imalo središte u Kološvaru (1827), u kojem je bio guverner.[5] Kluž je 1852. godine bio sedište zemaljskog suda "Velike Vojvodine Erdeljske". Posle Austrougarske nagodbe iz 1867, Transilvanija je postala deo Ugarske. Veći deo Nemaca se stopio sa Mađarima u 17. i ranom 18. veku. Razlog je bila homogenizacija stanovništva u vreme reformacije i udaljenost od drugih nemačkih teritorija.

U gradu Kološvaru je 1867. godine bilo aktivno Društvo Erdeljskog muzeja na čelu sa predsednikom grofom Mikom, koje je sarađivalo sa Srpskim učenim društvom. Društvo je vodilo brigu i opskrbu tog mađarskog narodnog muzeja Erdelja. Osnivač muzeja bio je mađarski patriota Samuilo Kemin (umro 1861).[6] Tu se 1873. godine nalazilo Narodno pozorište Kološvar, sa 61 članom ansambla. To nije bilo slučajno, jer su tu upravo počeci mađarskog pozorišnog života. U Kološvaru oko 1780. godine, diletanti su izveli prvu predstavu na mađarskom jeziku u kući grofa Đerđa Banfija.[7]

Godine 1839. jedan pretplatnik Pavlovićevog "Srpskog lista" javlja se iz Kološvara.[8] Pominje se 1855. godine u gradu jedna samostalna "pravdoslovna akademija". U Klužu je u drugoj polovini 19. veka bilo učenika Srba koji su se u tom gradiću školovali. Od 1862. godine otvorena je tu pravna akademija. Organizovali su se kao "Srpska akademska omladina" u Klužu. Poslali su 1902. godine pismo bolesnom pesniku Jovanu Jovanoviću Zmaju. Godine 1903. u Klužu je promovisan za doktora prava Nikola Milutinović iz Pančeva.[3] Jedan dopisnik - "Srbin učenik" iz Kluža opisujući u zimu 1903. godine to mesto, primećuje: "Srba ima malo".[9]

Nakon Prvog svetskog rata, 4. juna 1920, oblast Transilvanije pripala je Rumuniji. Od 1940. do 1944/45. severna Transilvanija, sa Klužom, bila je ponovo u sastavu Mađarske. I danas je grad kulturni centar Mađara u Rumuniji, koji su do 1974. bili relativna većina stanovništva.

Nikolae Čaušesku je 1974. rumunskom imenu Kluž iz ideoloških razloga dodao rimsko ime Napoka, da bi naglasio kontinuitet dačko-rumunske kulture. U svakodnevnom životu se i dalje češće koristi kraći naziv - Kluž (rum. Cluj).

Od pada komunizma Kluž je i pored brojnih teškoća postao jedan od gradova u državi sa najbržim razvojem. Proteklih godina grad je postao i turistički poznat zahvaljujući očuvanom jezgru i brojnim velelepnim građevinama.

Stanovništvo uredi

Demografija
1966.1977.1992.2002.2011.
185.663262.858328.602317.953324.576

Grad Kluž je tokom svog postojanja bio grad sa više narodnosti i vera. I pored toga tokom 20. veka nacionalna i verska struktura u gradu je znatno promenjena. Dotad mađarski grad dobio je rumunski karakter, naročito poslednjih decenija. Nekada brojni Nemci danas su malobrojni, a jevrejska zajednica je potpuno uništena. Sa druge strane romsko stanovništvo javilo se u gradu zahvaljujući doseljavanju iz okolnih sela i varošica. Po poslednjem popisu iz 2002. godine od 318.027 stanovnika Kluža bili su:

Mlađe od 15 godina je 14,1% stanovništva, a 3,9% su stariji od 75 godina.

Većina religioznog stanovništva pripada Rumunskoj pravoslavnoj crkvi.

Obrazovanje uredi

Grad ima 6 državnih univerziteta, od koji je najpoznatiji Univerzitet Babeš-Boljai. Na njemu se nastava izvodi na rumunskom, mađarskom i nemačkom jeziku.

Partnerski gradovi uredi

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ „Recensământul Populației și al Locuințelor 2002 - populația unităților administrative pe etnii”. Kulturális Innovációs Alapítvány (KIA.hu - Fundația Culturală pentru Inovație). Arhivirano iz originala 14. 10. 2013. g. Pristupljeno 6. 8. 2013. 
  2. ^ „Tab8. Populația stabilă după etnie – județe, municipii, orașe, comune”. Institutul Național de Statistică din România. jul 2013. Arhivirano iz originala 18. 01. 2016. g. Pristupljeno 5. 8. 2013. 
  3. ^ a b "Zastava", Novi Sad 1903. godine
  4. ^ "Glasnik društva srpske slovesnosti", Beograd 1875. godine
  5. ^ "Banatski almanah", Budim 1827-1828. godine
  6. ^ "Glasnik društva srpske slovesnosti", Beograd 1867. godine
  7. ^ "Pozorišno uređenje", Novi Sad 1874. godine
  8. ^ "Srbski narodni list", Budim 1839. godine
  9. ^ "Zastava", Novi Sad 4. januar 1903. godine

Spoljašnje veze uredi