Конан варварин

Konan varvarin (engl. Conan the Barbarian) je američki film iz 1982. godine.

Konan varvarin
Filmski poster
Izvorni naslovConan the Barbarian
Žanravanturistički
RežijaDžon Milijus
Scenario
Džon Milijus
Oliver Stoun po likovima
Roberta E. Hauarda
i filmskoj priči
Edvarda Samera
(nepotpisan)
ProducentRafaela de Laurentis
Baz Fajtšans
Glavne ulogeArnold Švarceneger
Džejms Erl Džouns
Sandal Bergman
MuzikaBazil Poledoris
Producentska
kuća
Twentieth Century Fox
Godina1982.
Trajanje129 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet16 miliona dolara[1]
Zarada130 miliona dolara[1]
NagradeZlatni globus (1983.) - Sandal Bergman za novu zvezdu godine u kategoriji glumica.
Sledeći
Veb-sajtwww.universalstudiosentertainment.com/conan-the-barbarian/
IMDb veza

Radnja uredi

 Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Jedne zime u Bronzanom dobu, dječak Konan je svjedok ubistva svojih roditelja. Počinilac je tajanstveni Talsa Dum, koji je sa svojom vojskom napao njegovo selo u potrazi za čelikom. Konana prodaju u roblje, gdje će da vrti ogromni drveni točak. Godine prolaze, i nakon što su svi ostali robovi umrli, Konan ostaje živ i raste u snažnog čovjeka. Kupuju ga i zapošljavaju kao gladijatora, pa ga na kraju puštaju na slobodu. Po prvi put se mora osloniti na svoje instinkte kako bi opstao. Konan sreće nomada Subotaja i plavokosu Valeriju, te u jednom gradu nailazi na hram u kojem se nalazi kult zmija, na čijem je čelu upravo Talsa Dum.

Trio pljačka hram i posle toga ih vode u dvor kralja Osrika, koji im daje hrpu zlatnika i dragulja samo da mu nađu kćerku, koja se okrenula kultu zmija. Na njihovo čuđenje Osrik im odgovara: „Dođe vrijeme, lopove, kada dragulji prestanu sijati, kada zlato izgubi svoju draž i kada dvorska soba postane zatvor, a sve što je ostalo je očeva ljubav za svoje dijete.“ Na njihovom putu Konan se zaljubljuje u Valeriju i konačno pronalazi hram u kojem Talsa Dum vodi svoj kult. Kada ga je konačno sreo, Dum mu govori: „Moje dijete, došao si ka meni moj sine. Jer ko je tvoj otac ako to nisam ja? Ja sam izvor iz kojeg ti tečeš. Kada ja nestanem, ti nikada nisi ni bio. Šta bi tvoj svijet bio bez mene?“

Konana vežu za stablo, ne bi li ga živog rastrgli lešinari, ali Konan ipak preživljava zahvaljujući svojim prijateljima. Nakon neuspelog napada na Duma, ovaj ubija Valeriju i Konan kreće u osvetu, koja završava time što Konan uzima mač i siječe mu glavu. Kada su to videli njegovi sledbenici, svi se razilaze osim jedne djevojke: Osrikove kćerke, koju će Konan vratiti njenom ocu.

Uloge uredi

Glumac Uloga
Arnold Švarceneger Konan
Džejms Erl Džouns Talsa Dum
Maks fon Sidou Kralj Ozrik
Sandal Bergman Valerija
Ven Dejvidson Reksor
Kasandra Gava Veštica
Džeri Lopez Subotaj
Mako Čarobnjak Akiro / narator
Valeri Kvinesen Princeza
Vilijam Smit Konanov otac
Franko Kolumbu Piktski izviđač
Džek Tejlor sveštenik
Sven-Ole Torsen Torgrim
Nadjuška Konanova majka

Zarada uredi

  • Zarada u SAD - 39.565.475 $
  • Zarada u inostranstvu - 29.286.000 $
  • Zarada u svetu - 68.851.475 $

Analiza uredi

Film Konan Varvarin spada u vrhunska ostvarenja sedme umetnosti. Ovo ostvarenje u svojoj osnovi ima filozofiju nemačkog filozofa Fridriha Ničea, ali pravi otklon od Ničeove filozofske baštine, stvarajući umetničkim sredstvima koja stoje filmskoj umetnosti na raspolaganju jednog humanijeg natčoveka. Isto tako, Milijus uvodi postojanje onostranog sveta u kome duša nadživljava smrt tela iskazujući ga pojavom Konanove dragane koja mu spašava život u borbi sa Reksorom. Ideja još jednog sveta je ono što Niče prezire.

Ipak, otklon od Ničeove filozofije nije suštinski jer Konan Varvarin pozitivno prikazuje filozofiju rata i hrabrosti. Volja, koja je glavna muška osobina i temelj Ničeove filozofije, umetnički je prikazana na jedan vrhunski način. Ne možemo se setiti ni jednog prikaza u umetnosti uopšte koji bolje predstavlja snagu volje od scene sa mlinom.

I filozofija nemačkog filozofa Artura Šopenhauera, koja predstavlja srž religija poput hrišćanstva i budizma, ima svoje mesto u filmu. Volja je centralni motiv i kod Šopenhauera, na koga se mladi Niče veoma ugledao. Kod Šopenhauera je volja ono što treba ukinuti i ta protivživotnost je negativno oslikana u filmu. Ničeova i Šopenhauerova filozofija su namerno bile predmet kojima se film bavi. Što se tiče Hegelove ideje o priznanju, ne možemo proceniti da li je Milijus namerno obrađuje ili je sam došao do takvog koncepta u nekoj filozofski još nerazvijenoj formi. Kod Milijusovog dela se nalaze još mnoge druge filozofske ideje i problemi duše koje režiser umetničkim oruđima razrešava. Takođe je upadljivo da se Milijus veoma vešto služio znanjima iz istorije i arheologije da bi dočarao atmosferu gvozdenog doba. Atmosfera koju je ovaj umetnik stvorio lepša je i istinitija od većine filmova koji obrađuju stvarne istorijske ličnosti i događaje. Ne smemo zaboraviti ni saučesnika u scenariju – Olivera Stouna. Posebno mesto ima muzika Basila Poledourisa koja se po svojoj epskoj snazi i lepoti može meriti samo sa Vagnerovim opusom. Važno je pomenuti i fantastičnog Džejmsa Erl Džounsa koji čini jedan od stubova filma, jer teško je zamisliti da umetničko delo uspe, a da negativac nije ubedljiv. Upravo je ubedljivi negativac ono što nedostaje nastavku. Arnold Švarceneger je uslov sine qua non. Želja za stvaranjem filmske verzije Konana Varvarina je postojala odavno, ali nije bila ostvarljiva bez glumca poput Švarcenegera. Tek je mišićava varvarolika pojava ovog umetnika omogućila nastanak filma. Mislimo da je Švarcenegerova gluma na visokom nivou koji ceo film ima. Ili možda on uopšte i ne glumi? Iako je po tematici kojom se bavi, ovo ostvarenje najfilozofskiji film do sada snimljen, pravu vrednost poseduje više zbog neobjašnjivog načina na koji je uspeo da nam ove ideje predstavi.

Reference uredi

  1. ^ a b PRODUCER New York Times (1923-Current file) [New York, N.Y] 20 September 1987: SMA65

Spoljašnje veze uredi