Konzul (diplomatija)

Konzul je državni službenik (consules missi) ili stalni službenik države koja ih šalje na službu u inostranstvo radi obavljanja isključivo konzularnih funkcija i načelno je iz reda njenih državljana, ili konzul izabrani na licu mesta (consules electi) koji stalno borave u državi i mestu svog konzularnog sedišta.[1]

Prema načinu izbora i funkciji koju obavljaju u skladu sa utvrđenim rangom predstavništva konzuli mogu biti karijerni ili državni i počasni.

Konzularna predstavništva uredi

Konzularna predstavništva su stalne diplomatske misije koje se osnivaju u drugim državama, i mogu biti osnovana u rangu generalnih konzulata, konzulata, vicekonzulata i konzularnih agencija, u zavisnosti od obima bilateralnih odnosa, obima ekonomske saradnje i brojnosti dijaspore.

Konzularna predstavništva mogu biti osnovana u rangu generalnih konzulata, konzulata, vicekonzulata i konzularnih agencija, u zavisnosti od obima bilateralnih odnosa, obima ekonomske saradnje i brojnosti dijaspore.

Ukoliko u stranoj državi neka država nema ambasade ili ona nije u mogućnosti da obavlja svoje dužnosti, konzularno predstavništvo, po ovlašćenju ministra spoljnih poslova, i prethodno sačinjenog sporazuma sa državom prijema, može da preuzme određene diplomatske funkcije iz nadležnosti ambasade.

Karijerni konzul uredi

Konzula obavlja one poslove iz delokruga Ministarstva koje ga je na ovu dužnost postavilo, a koji spadaju u konzularne funkcije predviđene međunarodnim ugovorima i diplomatsko-konzularnom praksom.

U obavljanju poslova iz svog delokruga, konzul postupa u skladu sa Ustavom, zakonima, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima i podzakonskim opštim aktima, kao i po direktivama ministra spoljnih poslova i u skladu sa tim direktivama datim instrukcijama i uputstvima rukovodilaca nadležnih unutrašnjih jedinica Ministarstva, kao i ambasadora akreditovanog u državi prijema.

Po pravilu, konzul održava odnose sa centralnim organima države prijema preko ambasade država koji zastupa u toj državi, a kada to izričito dopuštaju međunarodni sporazumi ili zakoni i praksa države prijema, konzul može komunikaciju vršiti i neposredno.

Počasni konzul uredi

Funkciju državnog konzula ne treba poistovećivati sa funkcijom počasni konzul, jer je ova diplomatska institucija — konzul izabrani na licu mesta (consules electi) koji stalno borave u državi i mestu svog konzularnog sedišta, najčešće se bave trgovinom ili nekim drugim korisnim zanimanjem. Uglavnom su državljani države prijema, dok su u praksi jako retko i državljani neke treće države ili države imenovanja.

Vlada na predlog ministra i uz saglasnost države prijema, može za počasnog konzula postaviti lice, bez obzira na državljanstvo, koje u svojoj državi uživa ugled i želi da zastupa interese države koja ga na tu funkciju predlaže.

Funkcije, odnosno konzularne poslove koje počasni konzul može da obavlja na svom konzularnom području i prava i dužnosti počasnog konzula u obavljanju funkcije, odnosno konzularnih poslova propisuje ministar inostranih poslova države za čije potreba obavlja tu funkciju.

Počasni konzul dužan je da obavlja svoje funkcije saglasno politici i stavovima Vlade i na osnovu instrukcija šefa stalne diplomatske misije u državi prijema, odnosno rukovodioca nadležne unutrašnje jedinice Ministarstva inostranih poslova.

Izvori uredi

  1. ^ Chisholm, Hugh, ur. (1911). „Consul (commercial)”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski). 7 (11 izd.). Cambridge University Press. str. 20—22. 

Literatura uredi

  • Lintott, Andrew (1999). The Constitution of the Roman Republic. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-926108-6. 
  • Gumenjuk, Boris (1980): Osnovi diplomatičnoj ta konsuljskoj službi, Kijev
  • Pravilnik o počasnim konzulima, Službeni glasnik, br.72/2009
  • Vienna Convention on Consular Relation, United Nations, Treaty Series, vol.596

Spoljašnje veze uredi