Kočije su najraniji primer prevoznog sredstva, korišćen i u miru i u ratu, kao glavno prevozno sredstvo. Prve kočije su napravljene u Mespotamiji otprilike 3000. p. n. e., a u Kini u drugom milenijumu p. n. e. Originalne kočije bile su brze, lake, i otvorenog tipa sa dva ili četiri točka. Obično su ih vukla dva ili četiri konja. Kola su bila niska sa polukružnim velikim štitom napred. Kočijama je upravljao kočijaš. Koristile su se u antičkim ratovima tokom bronzanog i gvozdenog doba, a bile su zaštićene štitovima koji su bili zakovani za kočije. Ovo vozilo je izgubilo značaj u ratovanju, ali se i dalje koristi za putovanje, paradu i trke.

Hetitske kočije
Turističke kočije na Krfu

Raniji tip kočija u Sumeru uredi

 
Kočije u Aziji i Evropi, između 2000. p. n. e. i 500. p. n. e.
 
Kočije sa urskim barjakom iz 2500. p. n. e.

Kočije verovatno potiču iz Mesopotamije oko 3000. p. n. e. Najraniji crtež kočija se može naći na barjaku iz Ura u južnoj Mesopotamiji oko 2500. p. n. e. Ove kočije se mogu nazvati dvokolica sa duplim točkovima, kojy su vukli volovi ili magarci, pre uvođenja konja oko 2500. p. n. e. Mada je nekada kočijaš sa sobom vozio kopljanika, kao što su proto-kočije sa velikim čvrstim drvenim točkovima, one možda nisu korišćene u ratu, već su možda korišćeni za sahranu u povorci. Sumeri su imali takođe i kočije sa dva drvena točka, koje su vukla četiri magarca. Točak sa paocima se nije pojavio u Mesopotamiji sve do polovine 2000. p. n. e.

Evropa uredi

Drevna Evropa uredi

Istočna Evropa uredi

Domestikacija konja bila je važan korak prema civilizaciji. Sve veća količina dokaza govori u prilog hipotezi da su konji bili pripitomljeni u Evroazijskim stepima (npr. Derievka u Ukrajini) već oko 4000-3500. p. n. e.[1][2][3]

Izum točka koji se koristi u transportu najverovatnije se dogodio u Mesopotamiji ili Evroazijskim stepama. Dokazi o vozilima na točkovima pojavljuju se od sredine 4. milenijuma pne gotovo istovremeno na severnom Kavkazu (Majkopska kultura) i u centralnoj Evropi. Najranija vozila verovatno su bila volovska koli.[4]

Starokorsunski kurgan u ruskom regionu Kuban sadrži grobnicu kola (ili ukop kola) Majkopske kulture (koja je takođe imala konje). Dva čvrsta drvena točka iz ovog kurgana datirana su u drugu polovinu četvrtog milenijuma. Ubrzo nakon toga broj ovakvih sahrana u ovom regionu Severnog Kavkaza se umnožio.[5][6]

Kao što piše Dejvid V. Antoni u svojoj knjizi Konj, točak i jezik, u Istočnoj Evropi je najraniji dobro datirani prikaz vozila na točkovima (kola sa dve osovine i četiri točka) prikazan na Bronočičkom loncu (oko 3500. p. n. e). To je glineni lonac iskopan u naselju kulture levkastih pehara u Vojvodstvo svetokriško u Poljskoj.[7]

Najstarija pouzdano datirana kombinacija realne osovine i točkova u Istočnoj Evropi je Ljubljanski drveni točak (oko 3150. p. n. e.).[8]

Kasniji razvoji u Evropi uredi

Grčka uredi

 
Delfijski kočijaš[9][10] je bio posvećen bogu Apolonu u 474. p. n. e. od strane tiranina Đela u znak sećanja na pitijsku trkačku pobedu u Delfima.

Kasniji Grci iz prvog milenijuma p. n. e. imali su (još uvek ne veoma efektivne) konjičke odrede (prema nekim tvrdnjama ovi rani konjički vojnici su možda bili povod za razvoj kasnije, teško naoružane pešadije poznate kao hopliti[11]), a stenoviti teren grčkog kopna bio je neprikladan za vozila na točkovima. Stoga, u istorijskoj Grčkoj kočije nikada nisu korištene u ratu. Bez obzira na to, kola su zadržala visok status i sećanja na njihovu eru prenošena su u epskoj poeziji. Linear B tablete iz Mikenskih palata beleže velike zalihe kola, ponekad sa specifičnim detaljima koliko je kola su bilo napravljeno ili ne (tj. uskladišteno u modularnom obliku). Kasnije su se vozila koristila u igrama i povorkama, posebno za trke na Olimpijskim i Panatenejskim igrama i drugim javnim festivalima u drevnoj Grčkoj, na hipodromima i na takmičenjima zvanim agon. Ona su takođe korišćena u ceremonijalnim funkcijama, kao kad je paranimf, ili mladoženjin prijatelj, išao sa mladoženjom kolima da dovede mladu kući.

Herodot (Histories, 5. 9) izveštava da su se kočije široko koristile u pontsko-kaspijskim stepama od strane Sigina.

Grčke kočije su pravljene da ih vuku dva konja pričvršćena za središnju rudu. Ako bi bila dodata još dva konja, oni su postavljani sa svake strane glavnog para, kao što se može videti na dve nagradne vaze u Britanskom muzeju sa Panatenajskih igara u Atini u Grčkoj. Pri tom je vozač sedeo sa stopalima položenim na dasci, obešenoj dole kraj nogu konja. Samo vozilo se sastojalo od sedišta koje se naslanjalo na osovinu, sa prečagom sa svake strane koja štiti vozača od točkova. Postoje indikacije da je grčkim kočijama nedostajao bilo koji drugi dodatak za konje, što je otežavalo skretanje.

Reference uredi

  1. ^ Matossian Shaping World History pp. 43
  2. ^ „What We Theorize – When and Where Did Domestication Occur”. International Museum of the Horse. Arhivirano iz originala 17. 12. 2010. g. Pristupljeno 12. 12. 2010. 
  3. ^ „Horsey-aeology, Binary Black Holes, Tracking Red Tides, Fish Re-evolution, Walk Like a Man, Fact or Fiction”. Quirks and Quarks Podcast with Bob Macdonald. CBC Radio. 7. 3. 2009. Pristupljeno 18. 9. 2010. 
  4. ^ Anthony, David W. (26. 7. 2010). The Horse, the Wheel, and Language: How Bronze-Age Riders from the Eurasian Steppes Shaped the Modern World. Princeton University Press. str. 461—. ISBN 978-1-4008-3110-4. 
  5. ^ Christoph Baumer, The History of Central Asia: The Age of the Steppe Warriors. I.B. Tauris. 2012. ISBN 9781780760605. str. 90.
  6. ^ Fowler, Chris; Harding, Jan; Hofmann, Daniela (26. 3. 2015). The Oxford Handbook of Neolithic Europe. Oxford: Oxford University Press. str. 113—. ISBN 978-0-19-166688-9. 
  7. ^ Anthony, David A. (2007). The horse, the wheel, and language: how Bronze-Age riders from the Eurasian steppes shaped the modern world. Princeton, N.J: Princeton University Press. str. 67. ISBN 978-0-691-05887-0. 
  8. ^ Gasser, Aleksander (mart 2003). „World's Oldest Wheel Found in Slovenia”. Government Communication Office of the Republic of Slovenia. Arhivirano iz originala 26. 8. 2016. g. Pristupljeno 29. 11. 2015. 
  9. ^ Janson, H.W. (1995) History of Art. 5th edn. Revised and expanded by Anthony F. Janson. London: Thames & Hudson. ISBN 9780500237014. str. 142.
  10. ^ Honour, H. and J. Fleming, (2009) A World History of Art. 7th edn. London: Laurence King Publishing. ISBN 9781856695848. str. 132–135.; Dafas, K. A., 2019. Greek Large-Scale Bronze Statuary: The Late Archaic and Classical Periods, Institute of Classical Studies, School of Advanced Study, University of London, Bulletin of the Institute of Classical Studies, Monograph, BICS Supplement 138 (London), pp. 24-35, pls 16-30.
  11. ^ „BABESCH Annual Papers on Mediterranean Archaeology”. From Horsemen to Hoplites. Arhivirano iz originala 30. 12. 2019. g. Pristupljeno 31. 12. 2019. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi