Koljsko poluostrvo

Koljsko poluostrvo (rus. Кольский полуостров) je poluostrvo na krajnjem severu Rusije, deo oblasti Murmansk. Graniči se sa Barencovim morem na severu, Belim morem na jugu i istoku. Na zapadu, poluostrvo se prostire do Imandra jezera, jezera Kola i reke Niva. Površina je oko 100.000 km². Severna obala je brdovita (do 1.120 metara), dok je južna strana ravničarska.

Lokacija poluostrva na severu Evrope

Poluostrvo je dom Sami naroda (Laponija), koji su bili prisiljeni za vreme Sovjetskog Saveza da se nasele u mesto Lovozero. Sami su uzgajali irvase na teritoriji cele regije.

Glavna luka regiona je Murmansk. Za vreme sovjetskog doba Murmansk je bio veliki centar gradnje podmornica, i do danas je ostao važna luka u Rusiji.

Zbog velikog zagađenja usled prisustva ruske vojske i rudnika, veći deo poluostrva je doživeo velike ekološke štete.

Geografija uredi

Lokacija i pregled uredi

Poluostrvo se nalazi na krajnjem severozapadu Rusije, skoro potpuno unutar arktičkog kruga i graniči se sa Barencovim morem na severu i Belim morem na istoku i jugoistoku.[1] Geološki, poluostrvo zauzima severoistočnu ivicu Baltičkog štita.[2] Zapadna granica poluostrva proteže se meridijanom od Koljskog zaliva dolinom reke Kola, jezera Imandra i reke Nive do Kandalaškog zaliva,[2] iako ga neki izvori potiskuju na zapad sve do granice Rusije sa Finskom.[3]

Prema restriktivnijoj definiciji, poluostrvo pokriva površinu od oko 100.000 km2 (39.000 sq mi).[2] Severna obala je strma i visoka, dok je južna ravna.[2] Zapadni deo poluostrva pokrivaju dva planinska venca: planine Hibini i masiv Lovozero;[2] prvi sadrži najvišu tačku poluostrva — Judičvumčor. Planina Časnačor, čija je visina 1.191 m (3.907 ft), ranije se smatrala najvišom tačkom Hibinija.[4] Kejvi drenažna vododelnica leži u centralnom delu.[2] Planinski reljefi obale Murmana i Kandalakše protežu se od jugoistoka ka severozapadu, odražavajući glavne orografske karakteristike poluostrva.[1]

Administrativno, teritoriju poluostrva čine Lovozerski i Terski okrug, delovi Kandalakškog i Kolskog okruga, kao i teritorije podređene gradovima i varošima Murmansk, Ostrovnoj, Severomorsk, Kirovsk i delovi teritorija podređenih Apatiti, Olenegorsku i Polarnoj Zori.[5]

 
Pogled na poluostrvo Kola u blizini Murmanska

Prirodni resursi uredi

 
Planine Hibini imaju arktičku umerenu klimu

Poslednje ledeno doba je uklonilo gornji sloj sedimenta tla,[1] te je Koljsko poluostrvo na površini izuzetno bogato raznim rudama i mineralima, uključujući apatite i nefeline; rude bakra, nikla i gvožđa; liskune; kijanite; keramičke materijale,[6] kao i retkozemne elemenate i rude obojenih metala.[2] Naslage građevinskog materijala kao što su granit, kvarcit i krečnjak su takođe u izobilju.[6] Naslage dijatomejske zemlje su uobičajene u blizini jezera i koriste se za proizvodnju izolacije.[6]

Klima uredi

Blizina poluostrva Golfskoj struji dovodi do neuobičajeno visokih temperatura zimi, što rezultira značajnim temperaturnim varijacijama između kopna i Barencovog mora i fluktuirajućih temperatura tokom jakih vetrova.[6] Cikloni su tipični tokom hladnih sezona, dok tople sezone karakterišu anticikloni.[6] Monsunski vetrovi su uobičajeni u većini oblasti, sa južnim i jugozapadnim vetrovima koji preovlađuju u zimskim mesecima i sa nešto izraženijim istočnim vetrovima leti.[6] Jaki olujni vetrovi duvaju 80–120 dana u godini.[6] Vode Murmanske obale ostaju dovoljno tople da ostanu bez leda čak i zimi.[7]

Nivoi padavina na poluostrvu su prilično visoki: 1.000 mm (39 in) u planinama, 600—700 mm (24—28 in) na Murmanskoj obali i 500—600 mm (20—24 in) u drugim oblastima.[6] Najvlažniji meseci su od avgusta do oktobra, dok su mart i april najsušniji.[6]

Prosečna temperatura u januaru je oko −10 °C (14 °F), sa nižim temperaturama tipičnim za centralne delove poluostrva.[2] Prosečna temperatura u julu je oko +11 °C (52 °F).[2] Rekordno niske temperature dostižu −50 °C (−58 °F) u centralnim delovima i −35 — −40 °C (−31 — −40 °F) na obalama.[6] Rekordni maksimumi prelaze +30 °C (86 °F) skoro na celoj teritoriji poluostrva.[6] Prvi mrazevi se javljaju već u avgustu i mogu trajati do maja pa čak i juna.[6]

Većina oblasti Koljskog poluostrva ima subarktičku klimu (Kepenova klasifikacija klime: Dfc). Obližnja ostrva obično pripadaju tundri (Kepenova klasifikacija klime: ET).

Klima Murmanska (klimatski ID:22113)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 7,0
(44,6)
6,6
(43,9)
9,0
(48,2)
17,6
(63,7)
29,4
(84,9)
30,8
(87,4)
32,9
(91,2)
30,2
(86,4)
24,2
(75,6)
15,0
(59)
9,6
(49,3)
7,2
(45)
32,9
(91,2)
Maksimum, °C (°F) −7
(19)
−6,7
(19,9)
−2,4
(27,7)
2,6
(36,7)
7,6
(45,7)
13,6
(56,5)
17,3
(63,1)
14,9
(58,8)
10,0
(50)
3,6
(38,5)
−2,4
(27,7)
−5,3
(22,5)
3,8
(38,8)
Prosek, °C (°F) −10,1
(13,8)
−9,7
(14,5)
−5,5
(22,1)
−0,7
(30,7)
4,0
(39,2)
9,2
(48,6)
12,8
(55)
11,1
(52)
7,0
(44,6)
1,5
(34,7)
−4,8
(23,4)
−8,2
(17,2)
0,6
(33,1)
Minimum, °C (°F) −13,2
(8,2)
−12,8
(9)
−8,6
(16,5)
−3,8
(25,2)
1,1
(34)
5,7
(42,3)
9,2
(48,6)
8,0
(46,4)
4,5
(40,1)
−0,4
(31,3)
−7,1
(19,2)
−11,2
(11,8)
−2,4
(27,7)
Apsolutni minimum, °C (°F) −39,4
(−38,9)
−38,6
(−37,5)
−32,6
(−26,7)
−21,7
(−7,1)
−10,4
(13,3)
−2,5
(27,5)
1,7
(35,1)
−2
(28)
−5,4
(22,3)
−21,2
(−6,2)
−30,5
(−22,9)
−35
(−31)
−39,4
(−38,9)
Količina padavina, mm (in) 30
(1,18)
22
(0,87)
23
(0,91)
24
(0,94)
36
(1,42)
53
(2,09)
70
(2,76)
61
(2,4)
52
(2,05)
51
(2,01)
38
(1,5)
34
(1,34)
494
(19,45)
Izvor: Roshydromet[8]
Klima Sosnovetskog ostrva (klimatski ID:22355)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 5,2
(41,4)
4,4
(39,9)
5,1
(41,2)
11,2
(52,2)
20,0
(68)
22,0
(71,6)
26,5
(79,7)
26,7
(80,1)
17,8
(64)
15,5
(59,9)
9,1
(48,4)
7,4
(45,3)
26,7
(80,1)
Prosek, °C (°F) −9,0
(15,8)
−9,4
(15,1)
−6,3
(20,7)
−3,2
(26,2)
1,1
(34)
5,4
(41,7)
8,8
(47,8)
9,1
(48,4)
7,0
(44,6)
2,7
(36,9)
−2,5
(27,5)
−5,9
(21,4)
−0,18
(31,67)
Apsolutni minimum, °C (°F) −33,1
(−27,6)
−33,2
(−27,8)
−35,3
(−31,5)
−24,1
(−11,4)
−14,9
(5,2)
−6
(21)
−1,5
(29,3)
−1,3
(29,7)
−6
(21)
−13,7
(7,3)
−22,5
(−8,5)
−31,1
(−24)
−35,3
(−31,5)
Količina padavina, mm (in) 19
(0,75)
16
(0,63)
20
(0,79)
19
(0,75)
33
(1,3)
43
(1,69)
45
(1,77)
49
(1,93)
42
(1,65)
45
(1,77)
27
(1,06)
25
(0,98)
383
(15,07)
[traži se izvor]

Reference uredi

  1. ^ a b v 1971 Atlas of Murmansk Oblast, p. I
  2. ^ a b v g d đ e ž z Great Soviet Encyclopedia. Kolьskiй poluostrov Arhivirano jun 22, 2020 na sajtu Wayback Machine
  3. ^ See, for example, Bartold, p. 14
  4. ^ Fiziko-geografičeskaя statistika Rossii (Physical and geographical statistics of Russia) - Yudychvumchorr
  5. ^ 2007 Atlas of Murmansk Oblast, pp. 6–7
  6. ^ a b v g d đ e ž z i j k 1971 Atlas of Murmansk Oblast, p. II.
  7. ^ Field
  8. ^ „Climate of Murmansk” (na jeziku: ruski). Weather and Climate (Pogoda i klimat). Arhivirano iz originala 12. 1. 2019. g. Pristupljeno 3. 11. 2019. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi